Piše: prof. dr. sc. Božo Skoko
Vino i vinogradarstvo važan su segment hrvatskoga identiteta, a sve više i globalne prepoznatljivosti Hrvatske u svijetu, odnosno njezina imidža. Naime, europske države (među ostalim) dijele se i na one u kojima dominira pivo i one – uglavnom mediteranske – u kojima dominira vino. Hrvatska vina počinju se posljednjih godina posluživati u vrhunskim restoranima diljem svijeta, a turisti koji dolaze u Hrvatsku obično ostaju iznenađeni kakvoćom i vrstama, ali i dizajnom boca i etiketa hrvatskih vina.
Međutim, moramo priznati kako se hrvatska vina još uvijek nisu pozicionirala na karti svijeta u rangu onih francuskih ili čileanskih. A zaostajemo i s našim maslinovim uljima, koja se smatraju najkvalitetnijima na svijetu. No, činjenica je kako svakodnevno napredujemo i kako se uz Hrvate, među pravim vinskim znalcima u svijetu, veže vještina stvaranja vrhunskih vina.
Obilazite li tako vinarije u nadaleko poznatoj kalifornijskoj dolini Napa, a domaćini pritom doznaju da ste iz Hrvatske, brzo će vam porasti ugled jer će vam reći da su baš Hrvati zaslužni za stasanje vrhunskih vina u tom dijelu Amerike. Naime, genetskim istraživanjima utvrđeno je da najpopularnija američka vinska sorta zinfandel podrijetlo vuče od autohtone sorte iz Dalmacije poznate kao crljenak kaštelanski. Smatra se kako su prve trsove očito donijeli hrvatski iseljenici koji su stizali na tu sunčanu američku obalu. A na slavnome kušanju vina 1976. u Parizu, kad je prvi put u povijesti nad francuskim vinima pobjedu odnijelo jedno američko, slavu SAD-u priskrbio je hrvatski vinar Miljenko Mike Grgich, koji nas je na žalost napustio krajem 2023. godine u svojoj 101. godini. Bio je to početak prave američke vinske revolucije, koja je dala vjetar u jedra stotinama malih proizvođača koji su u međuvremenu izrasli u cijenjene svjetske proizvođače… Flaša vina koje je proslavilo Ameriku završila je u glasovitoj zbirci Nacionalnoga muzeja američke povijesti, a Grgich je među prvima ušao u kuću slavnih američkih vinara. Prepoznatljiv hrvatski grb na etiketama svih Grgićevih vina ondje ponosno stoji već gotovo pet desetljeća i svjedoči o prkosu i ponosu hrvatskoga iseljenika pričajući svijetu priču o bogatoj tradiciji hrvatskog vinarstva te nemjerljivu doprinosu Hrvata razvoju američkog vinarstva.
O snazi hrvatskih vinara danas svjedoče i mnogobrojne vinarije i njihovi brendovi, od Baranje i Iloka na Dunavu, preko sjevera Hrvatske, zagrebačke okolice i Istre, do juga Dalmacije. Svaka od četiriju vinskih regija – Slavonije i Podunavlja, Dalmacije, Istre i Kvarnera te brežuljkaste sjeverozapadne i središnje Hrvatske, nudi jedinstvene adute, tradicije i okuse. No, uz vino tu je i bogata vinska baština, koja je na žalost manje poznata, a svjedoči o bogatstvu hrvatskoga identiteta. Hrvatska vinska baština, tradicije i običaji vezani uz uzgoj vinove loze, berbu te pripremu, čuvanje i ispijanje vina generacijama su se i stoljećima prenosili s koljena na koljeno. Tu su kleti i konobe, vesele berbe i kušanja, zdravice, način života i gastronomija, ali i vinsko-pajdaške regule, među kojima posebno mjesto pripada Križevačkim štatutima, kao dijelu hrvatske tradicijske kulture i najistaknutijem spomeniku hrvatske nematerijalne vinske kulture. Sve je to lijepo pobrala i u svojoj knjizi Hrvatska vinska kultura objavila profesorica i novinarka Tanja Baran.
Vino je stoljećima inspiriralo i najveće hrvatske književnike i umjetnike pa domovinska hrvatska, ali i iseljenička baština, čuvaju neka od vrhunskih umjetničkih djela inspiriranih vinogradima i vinom, a tu su i neki od najljepših stihova posvećenih uživanju u vinu. I popularna kultura se i te kako inspirirala vinskom kapljicom i uživanjem u hladovini vinograda. Uostalom, teško će proći kakva hrvatska fešta a da netko ne zapjeva Pod brajde Rajka Suhodolčana, koja je posvećena baš iseljenicima sa zagorskih brega: Otišel sam z davna ja od doma mog / prešel u svet za glasom srca svog / rekla mi mati, sinek jedini / čuvaj se i piši mi… Naglašavajući kako mu nema ljepšega kraja od Hrvatskoga zagorja, u pripjevu optimistično najavljuje: Došel bum doma, sel si bum pod brajde / k sebi bum pozval stare vse pajdaše / popevali bumo sunce dok ne zajde / za rodnu grudu i za brege naše…
Mnoge naše iseljenike i ova će pjesma nadahnuti da prilikom posjeta domovini obiđu neku od hrvatskih vinskih cesta budući da je vinski turizam sve popularniji oblik putovanja koji privlači ljubitelje vina, prirode i gastronomije. Svaki kutak Hrvatske uistinu nudi jedinstven doživljaj dobre kapljice i vrhunske kuhinje. Gotovo da nema hrvatskoga kraja u kojem se ne nalazi neki od spomenika i simbola vinske kulture, od bogato urešenih starih podruma i kleti, preko običaja poput krštenja mošta na Martinje do pisane riječi u regulama i književnosti… I što je posebno zanimljivo, ta vinska kultura živi među Hrvatima, kako u domovini, tako i izvan njezinih granica – od austrijskoga Gradišća gdje su se Hrvati iseljavali prije nekoliko stoljeća do Australije i Novoga Zelanda.
U Slavoniji se nalazi i najstariji vinski podrum u ovome dijelu Europe – onaj vinarije Kutjevo, koji su 1232. u Vallis aurei izgradili redovnici cisterciti i iznad kojeg su isusovci u 18. stoljeću podignuli impozantni barokni dvorac. Uz taj poznati podrum vezana je i legenda o austrijskoj carici Mariji Tereziji i hrvatskome barunu Franji Trenku, koji su navodno u njemu 1741. proveli punih sedam dana uživajući u nježnostima i opojnim vinima. Napomenimo kako se iločki traminac služi na engleskome dvoru još od 19. stoljeća, a točio se i na krunidbi britanske kraljice Elizabete II. 1953. i njezina sina, kralja Charlesa III. 2023. godine. Danas neki od najljepših europskih vinograda i vinarija krase Dalmaciju, Istru, susjednu Hercegovinu, ali i vinorodna područja kontinentalne Hrvatske.
Dakle, imamo se čime ponositi i što pokazati svijetu. Međutim, čini se da smo nekako skromni u vlastitom prezentiranju i da smo nedovoljno osvijestili bogatstvo koje baštinimo. Možda tu ima i malo ljubomore, jer ono što volimo čuvamo za sebe i ne dijelimo olako. A Hrvati znaju uživati u životu. Sastavni dio toga hrvatskog načina života su pjesma, glazba i vino. Hrvati se uz vino i raduju i tuguju. Za popiti kapljicu uvijek je dobra prigoda, a posebno kad se društvo okupi na kleti ili kad krenu duge zimske noći uz more pa konobe postaju najljepša zaštita od bure i nevere, uz pršut, sir i vino. A kad drugi vide kako mi uživamo postat će to i najljepši magnet svima onima koji dolaze u Hrvatsku na odmor… Tako ćemo konačno brendirati i naš način života, koji je svima koji su ga kušali postao – neodoljiv!
