Kad je ravnatelj i urednik Glasa koncila mons. Nedjeljko Pintarić odlučio u spomen na dva tisućljeća kršćanstva i kao ulaz u 21. stoljeće objaviti 2000. godine knjigu priča „Čarobne staze i drugi svjetovi – Drukčije priče o sv. Franji i njegovima“, čiji sam autor, bilo je to ponajprije zbog značaja za naš narod i cijeli svijet toga nenadmašivoga čovjeka.
Piše: Fra Šimun Šito Ćorić
Franjo Asiški bio je svojevrsni samac i prolaznik koji je na ovome našem planetiću proveo četrdeset i koju godinu, a učinio je toliko kao da je stoljećima na njemu živio. Već je za života postao prava legenda. Pamtili su ga prosjaci i kraljevne, vinogradari i umjetnici, školovani i neuki, vjernici i nevjernici, Istok i Zapad, političari, kao i društva za zaštitu ptica selica. Kako za njegova života, tako tijekom stoljeća do danas! Pa i redovito stroga i ćudljiva crkvena hijerarhija, njega je samo godinu-dvije nakon smrti najslužbenije proglasila svetim. Sad je papa Lav XIV. proglasio da se od 10. siječnja 2026. do 10. siječnja 2027. slavi u cijelome svijetu Godina svetog Franje u povodu 800. obljetnice njegova preminuća. To je nastavak drugih važnih jubileja vezanih uz lik i djela Franje Asiškoga: 800. obljetnica prvih jaslica u svijetu koje je osmislio i postavio u Grecciu, objave svjetske antologijske Pjesme stvorova – toga hvalospjeva ljepoti i čuvanju prirode te fenomena sa stigmama na Franjinu tijelu dobivenim na brdu La Verna. Neobično je da taj čovjek nije htio biti službeno crkveno lice ni svećenik, nego „obični čovjeku brat“, a najčudesnije je da, evo, tijekom osam stoljeća njegov duh do danas živi, i to u milijunima njegovih fanova na cijeloj zemaljskoj kugli. Cijeli svijet je postao franjevački samostan! Kao putujući propovjednici franjevci se razilaze po svijetu i životom po Isusovu modelu služe ljudima. Još za života sv. Franje prelaze granice Italije i svojom privlačnošću se šire u drugim zemljama. U 13. stoljeću u Engleskoj je više od 1200 franjevaca Engleza, a u isto vrijeme nastaju u Ugarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, Poljskoj, Albaniji i ostaju sve do danas. U 14. stoljeću dolaze u Rusiju, Litvu i Ukrajinu. Od 1240. franjevci su u Norveškoj, Danskoj, Švedskoj i Finskoj. Na azijskome kontinentu od 13. su stoljeća kao i u Kini. S Portugalcima dolaze u Indiju u 17. i 18. stoljeću, a franjevačka prisutnost zapažena je i u Indoneziji, Vijetnamu, Južnoj Koreji, Pakistanu i Sibiru. Kada je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku 1492., već iduće godine vodi sa sobom dvojicu francuskih franjevaca. Zapažena je do danas franjevačka djelatnost u USA, Kanadi, Brazilu, Meksiku, Dominikanskoj Republici, Panami, Venezueli, Gvatemali, Kaliforniji, Ekvadoru, Peruu, Boliviji, Kolumbiji, Čileu, Argentini, Paragvaju, Urugvaju i na Kubi. I Afrika je do danas ostala omiljeno franjevačko misijsko područje. Sam je sv. Franjo išao misionariti u Maroko. Franjo je stupio na hrvatsko tlo kad je početkom jeseni 1212. godine htio „otploviti u Siriju“, ali su ga izbacili vjetrovi u Dalmaciju. Prema predaji, s tim njegovim boravkom u Hrvatskoj veže se osnutak nekoliko samostana od Dubrovnika do Zadra. Prvi povijesni podatak o franjevcima na hrvatskome tlu imamo u oporuci trogirskoga plemića Desse iz 1234. kad ostavlja sav svoj imetak „sinovima sv. Franje“ u Trogiru i spominje da je još za života sv. Franje sagradio pokraj grada Trogira crkvu i franjevcima samostan. U povijesnim izvorima spominju se samostani u Puli 1227., Dubrovniku 1227./28., Zadru 1228., Splitu i Šibeniku 1229., Zagrebu 1280., u Bosni 1291. i Varaždinu 1292. Franjevački duh prenošen je na hrvatski narod još za života sv. Franje i u proteklih osam stoljeća: biti s običnim pukom i s onima koji su ugroženi. Osobito se to pokazalo u Bosni te Hercegovini koje su stoljećima zemlje patnje pod turskim zulumom, ali i zbog raznih političkih i društvenih interesa zapadnih zemalja. Gotovo da je neusporediva vjerska i nacionalna vrijednost franjevačkog djelovanja u nas, uključujući djelatnosti na području prosvjete, graditeljstva, glazbe, likovne umjetnosti, u otvaranju tiskara i književnih društava i slično. Ali, svakako, najvažnija njihova djelatnost ostao je rad na duhovnoj izgradnji i prosvjeti puka. Franjevci su i danas najbrojniji redovnici u hrvatskome narodu, a među redovnicama najbrojnije su one franjevačkog usmjerenja. Sv. Franjo nije imao namjeru uspostavljati novi društveni poredak, a ipak je ostao pokretačkom snagom napretka ljudskog društva. Njegovi su sljedbenici i danas u mnogim zemljama kvasac preobrazbe, evangelizacije i civilizacijskog napretka.
