Novi iseljenici odlično se služe modernim komunikacijskim sredstvima i društvenim mrežama što misionarima pruža razne mogućnosti naviještanja putem digitalnih medija. S tim izazovom uspješnije se nose naši mlađi svećenici jer su i sami stasali u digitalnoj epohi
Piše: Vesna Kukavica
U Zagrebu je ovih dana održana svečana sjednica Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu koja je okupila crkvenu i društvenu elitu Lijepe Naše u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta. Svečanosti na Kaptolu nazočili su izaslanica Matičina ravnatelja Ivana Rora i predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske matice iseljenika Milan Kovač, čestitavši ravnatelju dr. sc. Tomislavu Markiću 60. godišnjicu Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, 80. obljetnicu Hrvatskog dušobrižništva u Njemačkoj i Austriji te stoljetnicu Hrvatske kustodije Svete obitelji u SAD-u i Kanadi. Nemjerljiv je doprinos hrvatske inozemne pastve Katoličke crkve u Hrvata, svih generacija svećenika i časnih sestara, očuvanju kulturnoga i nacionalnoga identiteta raseljenoga hrvatskog čovjeka, kvaliteti života naših obitelji na udaljenim meridijanima te međusobnoj solidarnosti vjernika s obje strane granice, uključujući povratničke inicijative, ali i mnogostruke interkulturalne spone.
Podsjetimo, Ravnateljstvo Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu osnovano je kao zajednički ured Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Biskupske konferencije BiH (BK BiH) za hrvatsku inozemnu pastvu. Zadaća mu je koordinacija rada hrvatskih katoličkih župa, misija, zajednica i centara, kojih trenutačno diljem svijeta ima 180. U tom sustavu ukupno djeluje oko 350 osoba, među kojima su 184 svećenika, nešto manje od pedesetak časnih sestara, te isto toliko suradnika u raznim raspršenim pastoralnim prisutnostima. Najmlađa hrvatska katolička misija je ona u Dublinu, na čiju je prvu misu fra Ljubomir Šimunović s britanskom adresom pozvao vjernike putem Facebooka 2017. godine. Ipak, treba znati da je organizirana skrb Katoličke crkve za hrvatske iseljenike započela davno i to na vremenskoj okomici od 132 godine (1894.), kada je u Pittsburgh biskup Josip Juraj Strossmayer poslao svećenika Dobroslava Božića na molbu iseljenika koji su u tome glavnom gradu savezne američke države Pennsylvanije sagradili prvu hrvatsku crkvu u dijaspori. No, osnutak Ravnateljstva 1966. godine, u doba hladnoratovske podjele svijeta, nedvojbeno je dao bolji organizacijski okvir dušobrižništvu iseljenih Hrvata. Službu nacionalnog ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu obnašali su dosad požrtvovni svećenici kao što su Vladimir Vince, Vladimir Stanković, prof. dr. sc. Pero Aračić, vlč. Pero Ivan Grgić, don Ante Kutleša i fra Josip Bebić. Aktualnome ravnatelju dr. sc. Tomislavu Markiću teče treći mandat na poziciji čelne osobe Dušobrižništva, a sudeći prema agilnosti toga svećenika Zagrebačke nadbiskupije mogao bi u radu s iseljeništvom nadmašiti najdugovječnijeg ravnatelja inozemne pastve Katoličke crkve u Hrvata, legendarnoga Vladimira Stankovića. Ovaj rođeni Zagrepčanin proveo je formativne godine u migrantskim prilikama Austrije, gdje je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Beču stekao magisterij iz pedagogije i pastoralne teologije, obranivši na tome znanstvenom polju doktorat (2005.) na temu: „Mir je djelo pravde. Zauzimanje hrvatskih katoličkih biskupa za mir u ratu u Hrvatskoj (1991. – 1995.)“. Od rujna 2014. kao ključna osoba koordinira pastoralnu skrb za naše ljude diljem svijeta. Ravnateljstvu je nadređeno Vijeće HBK i BK BiH u kojemu djeluju predstavnici redovnika i redovnica iz RH i BiH, uz delegate hrvatske inozemne pastve za sljedeća pastoralna područja: Sloveniju, Austriju, Njemačku, Švicarsku, Zapadnu Europu, Skandinaviju, Kanadu, Sjedinjene Američke Države, Južnu Ameriku i Oceaniju. Kako u Njemačkoj djeluje najveći broj naših katoličkih misija i zajednica, ova zemlja u sastav Vijeća daje i po jednu predstavnicu časnih sestara. Ravnateljstvo surađuje s vatikanskim Dikasterijem za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, kao i s drugim crkvenim tijelima koja se bave migracijama te redovito sudjeluje u radu ostalih ustanova povezanih s hrvatskim iseljeništvom poput Hrvatske matice iseljenika i Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH.
Današnji hrvatski iseljenici su ljudi mlađih godina, koji se češće nego prije iseljavaju sa svojim obiteljima. Novi iseljenici su bolje obrazovani, bolje znaju jezik zemlje u koju dolaze te se odlično služe modernim komunikacijskim sredstvima i društvenim mrežama. Prijenos vjere mlađim naraštajima sve je zahtjevniji. Mlađi naraštaji žive u drukčijem svijetu te su s jedne strane – one virtualne – više povezani, no s druge – zbiljske strane – manje su međusobno povezani, naglašeno su individualizirani jer napredne komunikacijske mogućnosti istodobno zarobljavaju pojedince u svijet koji je odvojen od zajednice. No, to pruža i nove mogućnosti naviještanja putem digitalnih medija i društvenih mreža. S tim izazovom uspješnije se nose naši mlađi svećenici jer su i sami dijelom stasali u internetsko doba. Tako je i papa Lav XIV. odlučio poput svojih prethodnika održavati aktivnu prisutnost na društvenim mrežama putem službenih papinskih računa na Instagramu (@Pontifex – Papa Lav XIV.) i na X-u, gdje poruke Svetoga Oca imaju milijune pratitelja na devet jezika.
