Poslovni uspjeh inženjera Nebojše Čupina, koji se po povratku iz SAD-a posvetio ekološkoj proizvodnji hrane, temelji se na društvenim mrežama stečenim u dijaspori. No, uhodani posao prehrambenih proizvoda s okusima iz poduzetnikova djetinjstva mogle bi omesti nepredvidive američke carine
Piše: Vesna Kukavica
Tvrtka Hermes International iz Sračinca pokraj Varaždina, u vlasništvu povratnika iz SAD-a Neba Chupina, afirmirala se u organskoj proizvodnji i izvozu prirodnih džemova i namaza na strana tržišta, pretežno ona preko Atlantika i Pacifika. Inovativno poduzetništvo ovog povratnika iz Amerike, koji se posvetio ekološkoj proizvodnji hrane prema tradicionalnoj hrvatskoj recepturi, temelji se na transnacionalnome kulturnom kapitalu i društvenim mrežama stečenim u prekooceanskoj dijaspori. No, uhodani posao osjetljivih prehrambenih proizvoda s okusima iz poduzetnikova djetinjstva mogle bi omesti nepredvidive američke carine. Posrijedi je tvrtka od stotinjak zaposlenih, koja spada u naše rijetke uspješne izvoznike organski proizvedenih džemova i namaza uglavnom u Ameriku, gdje višestoljetno živi dvomilijunska hrvatska zajednica. Iza uhodanoga izvoznog posla krije se nesvakidašnja priča o ljubavi djeda i unuka, a koja je prerasla u svjetski brend „Dida Boža“ u obliku srcolikih teglica ukusnih prirodnih džemova od smokava i drugog autohtonog bobičastog voća, te namaza s maslinovim prerađevinama simboličnog imena „Dalmatia“, koje proizvodi ova spomenuta tvrtka iz Sračinca, poduzetnika Nebojše Čupina iliti Neba Chupina, kako mu glasi amerikanizirano ime i prezime. Nije ga lako pratiti u poslovnim izazovima jer je i u ranim šezdesetima još uvijek pustolovnoga duha. Ne boji se rizika, ostvarivši pri tome trostruku karijeru veslača, inženjera strojarstva, te naposljetku filmaša, koji paralelno vodi uspješnu prehrambenu tvrtku iz Sračinca, čiji je izvozni prihod prošle godine dosegnuo 10,6 milijuna eura. Od toga je u izvoz za SAD otišlo džemova u vrijednosti od 8,8 milijuna eura. Drugim riječima, više od 80 posto Chupinovih teglica džema od smokava, borovnica i jagoda te namaza od maslina plasira se u SAD, a preostalih 20 posto distribuira se u Hrvatskoj, te Kanadi, Nizozemskoj, Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Australiji, Maleziji, Japanu i Indoneziji, odakle potječe Chupinova supruga Grace. Jasno, najveći dio zarade ostvaruje prodajom u prestižnom lancu trgovina zdrave hrane Whole Foods Market, koji ima zahtjevnu klijentelu u više od 500 američkih metropola u sklopu trgovačkog diva kakav je Amazon. Nebojšina tvrtka posjeduje brojne certifikate te sustave upravljanja kvalitetom i sigurnošću hrane prema regulativi Europske unije kao što su HACCP, IFS Food, HALAL te američki standard The National Organic Program (NOP).
Uspješni inženjer strojarstva i menadžer izgleda kao tipičan hrvatski dionik suvremene mobilnosti naših visokoobrazovanih ljudi, kojima je pandemija koronavirusa skrenula pozornost na ljepote suživota čovjeka s prirodom, jer među motivima Nebojšina povratka ključna je bila težnja za laganijim tempom života te sigurnijim životnim stilom. S dvoje odrasle djece (koja u Zagrebu trenutačno pohađaju Britansku međunarodnu školu), rođeni Zagrepčanin dalmatinskih korijena vratio se u domovinu, nakon što je od studentske dobi deset godina živio u Bostonu, zatim idućih desetak na Floridi da bi se naposljetku okušao u slavnoj metropoli filmske industrije u Los Angelesu, kamo ga je dvijetisućitih privukao (baš u nezgodno vrijeme pandemije) njegov nesvakidašnji hobi – filmska produkcija i gluma, kojoj se okrenuo u svojim četrdesetima nakon menadžerskih stresnih poslova.
Podsjetimo, inovativni poduzetnik i povratnik Nebojša Čupin/Neb Chupin, rođen u Zagrebu u obitelji dalmatinskih korijena, u SAD je otišao kao student strojarstva i veslač (1989.). Osvojio je sportsku stipendiju na sveučilištu Northeastern u Bostonu te ondje diplomirao (1992.). Radio je u struci kao inženjer strojarstva, ali i stručnjak u telekomunikacijama, okušavši sreću u američkim tvrtkama kao što su MIT Plasma Science and Fusion Center, Gillete, Cignal ili pak Nextel, dok je usporedno sa svojom kolegicom Amerikankom Maiom Magee (od 1994.) razvijao tvrtku za distribuciju hrane Dalmatia Import Group. U početku su prodavali Kraševe čokolade i proizvode na bazi maslinova ulja. No, posao je ojačao tek s prodajom prirodnih džemova od smokava, koji je začas osvojio Amerikance, jer se odlično sljubljuje sa sirom. Uz džem od smokava, Čupinov tim proizvodi džemove od višanja, kupina, borovnica, dunja, jagoda i šipka te čarobni džem od smokava s narančom po tradicionalnoj dalmatinskoj recepturi. Ta receptura upućuje da se iza naziva brenda krije njegov djed, ekonomist Božidar Čupin iz Vodica pokraj Šibenika, dok bi strateški uzor u poslu mogao biti Nebov otac Nikola – znanstvenik u polju biotoplifikacije Lijepe Naše i hrvatski olimpijac, koji je razvio tvrtku koja se bavila primjenom obnovljivih izvora energije. Očigledno su Vodičani (djed Božo i otac Nikola) Nebojiši bili životna inspiracija prepoznatljiva i u odvažnosti izgradnje tvrtke Hermes International, a prema onoj dalmatinskoj pjesmi kako „u šoldima nije sve“ i naš se Neb u vrijeme pandemije, u naponu menadžerske karijere, vratio u sigurno okružje svoje rodne zemlje.
