Ministri kulture Europske unije ovih su se dana (26. IX. 2023.) sastali u sklopu španjolskog
predsjedanja Vijećem Europske unije u gradu Cáceresu, čije su drevne kulturno-povijesne
znamenitosti opasane impresivnim srednjovjekovnim zidinama lansirane na UNESCO-ov Popis
svjetske kulturne baštine, a na tom popisu s pravom se našao i šest-sedam godina ranije naš
renesansni biser Mediterana Dubrovnik i njegova graditeljska baština. Španjolsko
predsjedništvo, kojim je predsjedao ministar kulture Miquel Octavi Iceta, za raspravu je imalo
dvije teme: Kultura u kontekstu održivog razvoja kao globalnoga javnog dobra te Kulturna
baština i njezin utjecaj na kulturne krajolike. Hrvatska ministrica kulture dr. sc. Nina Obuljen
Koržinek privukla je pozornost europskih ministara prezentirajući inicijative koje je Republika
Hrvatska pokrenula, a koje pridonose održivosti kulture i kulturne baštine, posebice u sklopu
Nacionalnog plana oporavka i otpornosti koji obiluje obnoviteljskim projektima. Kada je riječ o
održivosti kulturne baštine i njezinoj obnovi, Hrvatska spletom (ne)sretnih okolnosti ima bogato
iskustvo u upravljanju rizicima u kulturnoj baštini (Domovinski rat, potres, pandemija, masovni
turizam…). S obzirom na to da su u raspravi apostrofirani kulturni krajolici, ministrica je
podsjetila na uspješnu suradnju koju Hrvatska ima s UNESCO-om u Dubrovniku te pozvala
Europsku uniju da se na jednak način više posveti održivoj obnovi naslijeđa jer je očuvanje
kulturnih krajolika nužno za njegovanje kulturne i prirodne baštine, našega životnog okoliša,
osobito u kontekstu mediteranske kulture i okruženja kojemu Hrvatska i Španjolska pripadaju.
Podsjetila je također na sveobuhvatnu inicijativu Novi europski Bauhaus, koja je posvećena
upravo pitanjima održivog razvoja, kružne ekonomije, sinergije kulture i prirode te holističkoga
gledanja na naš okoliš u kojima kulturni krajolici igraju bitnu ulogu. Ministri su na kraju
sastanka usvojili i potpisali Deklaraciju iz Cáceresa znakovito naslovljenu Kultura: obzori prosperiteta, koja potvrđuje ključnu ulogu kulture kao osnovnoga globalnoga javnog dobra i
temeljnoga ljudskog prava.
Pripremi naše ministrice Obuljen Koržinek za nastup u Španjolskoj zasigurno je poslužio i svježi
primjer donatorsko-obnoviteljskog ciklusa u gradu Dubrovniku, kojemu je i osobno svjedočila 19. rujna na Lopudu. Prema najvišim standardima restauratorske struke Zaklada Kaboga
(Caboga Stiftung), kojom upravlja rođeni Dubrovčanin s višedesetljetnom švicarskom adresom
Ivo Felner, u 10 godina uložila je 10 milijuna eura u baštinu grada podno Srđa s tek jednim
uvjetom da obnovljena baština služi za opće dobro svim građanima. Započelo je obnovom
ljetnikovca koji je bio nekoć u vlasništvu njegove vlastelinske obitelji Bunić Kaboga u Rijeci
dubrovačkoj, a ovih je dana kulminiralo vraćanjem izvornog sjaja građevini iz 16. stoljeća –
Kneževu dvoru na Lopudu, koji je višemilijunskom investicijom prilagođen općoj namjeni. Iz
fascinantnoga donatorskog ciklusa gospara Felnera treba podsjetiti na obnovu Biskupske palače,
Palače u ulici braće Andrijića i restauraciju zgrade u Ulici Ilije Sarake gdje se smjestila Osnovna
škola Marina Getaldića, iz koje se od ove jeseni iz stare jezgre Dubrovnika čuju opet veseli
učenički glasovi.
Donator Ivo Felner po majci potječe iz obitelji Kaboga, dok je iz obitelji njegova oca
najpoznatiji arhitekt Ferdinand Fellner, koji je uz ostalo sagradio Opernhaus u Zürichu i
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Rijeci i Varaždinu. Iz Dubrovnika Felner se u djetinjstvu
seli u Zagreb, odakle nakon mature u Klasičnoj gimnaziji (1957.) odlazi na studij kemije na
prestižni ETH u Zürich. Ondje Felner doktorira1966., zatim se nastanjuje u Baselu, gdje je od
švicarskoga kemijskog koncerna CIBA dobio ponudu za posao koju je bilo teško odbiti. Karijeru
provodi u odjelu za razvoj sintetičkih procesa novih lijekova, gdje je na kraju bio i čelni
istraživač. Trenutačno stanuje u Arlesheimu, uživajući s dvoje djece i petero unučadi. Sve je
počelo jednim telefonskim pozivom u jesen 2003. godine! Kao u čarobnom filmu, javila mu se
jedna gospođa s kojom ga inače vežu prijateljske veze i predložila pokretanje toga zakladničkog
projekta u Dubrovniku, ali uz određene uvjete – da ona ostane anonimna, da kemičar Felner vodi
projekt, da nitko od voditelja Zaklade ne traži bilo kakve protuusluge, te da palače poslije
obnove budu javni dubrovački kulturni centri. Za njega je to u početku bio samo menadžerski
izazov, a kasnije se pretvorilo u strast. Iako čitav radni vijek Felner provodi u Švicarskoj,
emotivno je vezan uz rodni zavičaj, ponoseći se uloženom donacijom – kako kaže – u budućnost i
ljude, jer mu je jedan od prioriteta revitalizacija života u povijesnoj jezgri Dubrovnika. Uspjeh
nije izostao!
Tekst: Vesna Kukavica