Aktivnost Hrvatske matice iseljenika u obilasku hrvatskih iseljenika nastavila se punom dinamikom od samog početka 2024. godine. Nakon obilaska hrvatskih iseljeničkih zajednica u Sjedinjenim Američkim Državama u rujnu i listopadu 2023. te prisutnosti na 7. susretu hrvatskog iseljeništva u Urugvaju u studenome 2023., početak 2024. obilježio je obilazak hrvatske zajednice u Sydneyu u Australiji i u Aucklandu na Novom Zelandu.
Tekst i foto: Ivan Tepeš
U Australiju i Novi Zeland hrvatski iseljenici počeli su pristizati već u 19. stoljeću radeći najteže poslove, ali istodobno se organizirajući kako bi im u zajedništvu sa sunarodnjacima iz staroga kraja bilo lakše preživjeti u tim teškim uvjetima. Prvi svjetski rat donio je i određene teškoće jer su Hrvati bili državljani Austro-Ugarske koja je tada bila neprijateljska zemlja pa je veliki dio njih tijekom rata bio čak i zatvaran u logore u obje zemlje. Iseljavanje se nastavilo i u razdoblju između dvaju svjetskih ratova da bi ponovni zastoj nastao tijekom Drugog svjetskog rata.
POLITIČKE I EKONOMSKE EMIGRACIJE
Australska hrvatska zajednica bila je jedna od najsnažnijih iseljeničkih zagovaratelja neovisne Hrvatske s puno izgrađenih hrvatskih domova, osnovanih društava i sportskih klubova.
U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata doseljava se ponajprije u Australiju, u prvim poslijeratnim godinama, mnoštvo poslijeratnih hrvatskih emigranata izbjeglih pred progonom nove komunističke vlasti, a tijekom 1960-ih i 1970-ih i veliki broj ekonomskih emigranata. Zbog toga je u Australiji bio veliki utjecaj hrvatske političke emigracije, a australska hrvatska zajednica bila je jedna od najsnažnijih iseljeničkih zagovaratelja neovisne Hrvatske s puno izgrađenih hrvatskih domova, osnovanih društava i sportskih klubova, od kojih su najpoznatiji bili nogometni klubovi pod nazivima Croatia. Novi Zeland bio je manje zahvaćen masovnijim dolaskom poslijeratne političke emigracije pa je veliki utjecaj uspjelo zadržati starije prijeratno iseljeništvo i njihovi potomci. Posljednjih desetljeća u obje zemlje nastavlja se doseljavanje Hrvata, ali za razliku od prošlosti velik dio njih je visokoobrazovan sa stečenim stručnim kvalifikacijama za obavljanje složenih i visokosofisticiranih poslova. U Australiji se procjenjuje da danas živi oko 250.000 Hrvata i njihovih potomaka, a u Sydneyu njih oko 40.000, dok je u Novom Zelandu taj broj procijenjen na oko 100.000, od čega je najveća koncentracija smještena u Aucklandu i njegovoj okolici.
KONFERENCIJA O HRVATSKOME JEZIKU
Glavni povod boravka u Sydneyu bio je poziv na multidisciplinarnu međunarodnu konferenciju pod nazivom „Baština i novi obzori: Hrvatska i Hrvati u globalnom kontekstu“, koja je održana u povodu 40. obljetnice djelovanja studija hrvatskoga jezika na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu i osnivanja Zaklade hrvatskih studija. Zaklada je osnovana s ciljem brige i financijske potpore za studij hrvatskoga jezika, a od 1988. započeli su s organiziranjem međunarodnih konferencija koje su se najčešće održavale u vremenskim razmacima od pet godina. Hrvatska matica iseljenika bila je cijelo to vrijeme djelovanja studija dobar partner, a Matičini djelatnici sudjelovali su i u nizu zajedničkih projekata. Ovogodišnja konferencija održana je u izazovnim vremenima za studij s obzirom na to da je vodstvo Sveučilišta Macquarie nakon 40 godina izrazilo namjeru gašenja Hrvatskih studija. Nakon objave ovakve vijesti snažno je reagirala hrvatska zajednica u cijeloj Australiji kao i hrvatski diplomatski predstavnici, a u rješavanje situacije snažno su se uključile i hrvatske institucije – Središnji državni ured za Hrvate izvan RH, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, kao i Hrvatska matica iseljenika. U razgovorima s vodstvom Zaklade hrvatskih studija i njezinim predsjednikom Anthonyjem Gurlicom i blagajnikom Andrijom Gurlicom vidljivo je bilo kako oni imaju razrađene sve scenarije i spremni s optimizmom gledaju na svoje djelovanje u budućnosti.
Novo hrvatsko iseljeništvo mahom je akademski obrazovano sa stečenim stručnim kvalifikacijama za obavljanje složenih i visokosofisticiranih poslova.
Konferencija je trajala četiri dana, a domaćini su bili direktorica Centra za hrvatske studije dr. sc. Jasna Milić Novak i predsjednik Zaklade Anthony Gurlica. Prisutan je bio i dugogodišnji ravnatelj Centra hrvatskih studija te jedan od utemeljitelja prof. dr. sc. Luka Budak. Konferenciji se moglo prisustvovati i online, a prema riječima organizatora ovogodišnja konferencija, koja je bila osma po redu, bila je i najuspješnija. Na konferenciji su se okupili znanstvenici iz Australije, Hrvatske, SAD-a, Njemačke, Irske, Nizozemske, Australije, Argentine i Novog Zelanda. Iz Hrvatske je u Sydney stiglo oko 60 sudionika, većinom znanstvenika s hrvatskih sveučilišta i znanstvenih institucija, a bili su prisutni i predstavnici hrvatskih državnih i diplomatskih institucija, zamjenik državnog tajnika Dario Magdić i Antonija Orešković Miković iz Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH, veleposlanica RH u Australiji Betty Pavelich, generalni konzul u Sydneyu Ivica Glasnović i član Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH Zvonimir Kurtović iz Sydneya. Teme konferencije su bile raznovrsne, održano je 70 izlaganja, a predstavljeno je desetak knjiga i dvije izložbe pod nazivom „pisali su glagoljicom“ autorice doc. dr. sc. Ivane Hebrang Grgić i „Hrvati dijaspore ujedinjeni kravatom“ koju je predstavila Nada Pritisanac Matulich iz SAD-a.
Hrvatska matica iseljenika predstavila se knjigom „Sasvim drukčiji jezik – Dramske i lutkarske scenske igre s tekstovima za ovladavanje i poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika“, kojoj je jedna od autorica i urednica Lada Kanajet Šimić, i izlaganjem zamjenika ravnatelja dr. sc. Ivana Tepeša s temom pod nazivom „Odnos Franje Tuđmana i hrvatskog iseljeništva tijekom razdoblja socijalističke Jugoslavije“. Prikazan je i zanimljiv i emotivan dokumentarni film Petra Pecotića i Josepha Williamsa „Zemljak“ („Countryman“) u kojemu je obrađena priča o aboridžinskome Hrvatu i njegovu susretu s ocem Hrvatom nakon 40 godina. Trećeg dana konferencije održana je i svečana večera na kojoj su uz domaćine, visoke uzvanike i sudionike konferencije sudjelovali i deseci predstavnika hrvatske zajednice iz svih dijelova Australije, a na samome početku održao sam pozdravni govor u ime Hrvatske matice iseljenika.
AKTIVNE HRVATSKE ZAJEDNICE DILJEM AUSTRALIJE
Posljednji dan konferencije obilježio je blagdan blaženog Alojzija Stepinca, odnosno popularno zvano Stepinčevo. Generalni konzul RH Glasnović uputio se u Hrvatski katolički centar blaženog Alojzija Stepinca u Brisbane, sudionici konferencije bili su na sv. misi u Hrvatskome katoličkom centru u Wollongongu, a ja sam u sydneyskoj četvrti St. Johns Park u pratnji kolega iz Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH i gospodina Kurtovića bio na sv. misi u Hrvatskome katoličkom centru sv. Nikole Tavelića u kojem je nakon sv. mise održan veliki piknik i druženje s nekoliko stotina Hrvata iz Sydneya.
Uz taj Hrvatski katolički centar djeluje i Dom umirovljenika „Naselje Alojzija Stepinca“ koji je izgrađen financijskim sredstvima hrvatske zajednice tijekom 1990-ih godina i koji na Stepinčevo obilježava svoj dan pa je tim povodom održano veliko okupljanje djelatnika, korisnika i članova Upravnog odbora na svečanom ručku. Na samome početku skup sam pozdravio u ime Hrvatske matice iseljenika, a pozdravni govor prisutnima uputio je i Dario Magdić iz Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH. Članovi Upravnog odbora pokazali su nam prostore Doma i upoznali nas s njegovim djelovanjem. Trenutno se u Domu nalazi 150 korisnika, a veliki je interes iskazan i na listi čekanja. Korisnici Doma većinom su stariji članovi hrvatske iseljeničke zajednice, a zanimanje za boravkom u domu pokazuju i pripadnici drugih etničkih skupina.
U Sydneyu djeluje nekoliko hrvatskih društava i klubova, a s obzirom na vremenski ograničeno vrijeme boravka u Sydneyu priliku za obilazak imao sam u Klubu „Kralj Tomislav“ i na gradilištu novog doma Hrvatskog društva Sydney koji će nositi naziv „The Concord Community Club Sydney“.
Boravkom u Australiji i Novom Zelandu učvrstile su se postojeće veze koje Hrvatska matica iseljenika ima s hrvatskim zajednicama u tim zemljama, a pritom su se razradili i novi oblici suradnje.
U Klubu „Kralj Tomislav“, odnosno King Tom Clubu, domaćin je bio predsjednik Tomislav Lerotić koji nas je upoznao s djelovanjem i poviješću Kluba, koji je osnovan 1965. godine. Klub je moderno opremljen s mnoštvom sadržaja za društvena okupljanja. U njemu se mogu održavati koncerti i zabave za razne prigode, a prostori se koriste i za kulturne sadržaje. Upravo u trenutku boravka u Klubu plesnu probu imali su članovi Folklornog ansambla Vukovar sa svojim voditeljem Tomislavom Irgom. U sklopu Kluba djeluje i Australsko-folklorna grupa „Linđo“, a uz Klub se posebno ističe stadion na kojemu igra nogometni klub „Sydney United 58 FC“, koji je osnovan 1957. godine, a niz godina, sve do 1992., nosio je naziv Croatia Sydney. Posebno mjesto u prostorijama King Tom Cluba zauzima restoran „Luce mala“ u kojemu kuhari hrvatskih korijena pripremaju hrvatska jela s naglaskom na riblje specijalitete, a u bogatstvo kvalitetnog okusa koje restoran nudi i sami smo se uvjerili. U Klubu je nekoliko dana nakon konferencije održan i radni sastanak kolega sa Sveučilišta u Zadru s učiteljicama hrvatskoga jezika s područja australske države New South Wales, a na kojemu sam imao priliku sudjelovati. Tema sastanka bilo je predstavljanje priručnika za učenje hrvatskoga kao predačkog i nasljednog jezika „Vilinska školica hrvatskoga jezika i kulture“.
NOVA ZGRADA HRVATSKOG DRUŠTVA SYDNEY
Drugo društvo koje sam obišao bilo je Hrvatsko društvo Sydney koje djeluje od 1951. godine. Prostorije Društva dugi niz godina nalazile su se u sydneyskoj četvrti Puncbowl pa je po tom nazivu Dom bio i poznat. Predsjednik Društva Zvonimir Kurtović bio nam je tijekom boravka u Sydneyu na raspolaganju te je neumorno trošio svoje vrijeme kako bi nam boravak u tom gradu učinio dinamičnim i plodonosnim s obzirom na velike udaljenosti između pojedinih lokacija u tako velikom gradu kao što je Sydney. Osim što je bio enciklopedija puna podataka koji se tiču sveukupnog djelovanja hrvatske zajednice u Sydneyu i Australiji, gospodin Kurtović nam je pokazao i gradilište novog doma Društva koji se gradi u sydneyskoj četvrti The Concord. Dom će biti lijepa i moderno opremljena zgrada u kojoj će se hrvatski iseljenici moći okupljati već od ljeta ove godine.
Još jedno mjesto okupljanja u Sydneyu u danima poslije konferencije bila je Galerija Charlesa Billicha, koja se nalazi u elitnom dijelu Sydneya, u samome središtu grada, u poznatoj četvrti The Rocks. Charles Billich poznati je umjetnik koji je rođen 1934. u Lovranu, a zbog neslaganja s komunističkim vlastima, zbog čega je i zatvaran, emigrirao je iz Hrvatske i došao u Australiju 1956. godine. Njegove slike nalaze se u galerijama i muzejima diljem svijeta, a krasit će i prostorije već spomenutoga novog doma „The Concord Community Club Sydney“. Njegova Galerija bila je domaćin održavanju izložbe „Hrvati ujedinjeni kravatom“.
TISUĆE HRVATA U AUCKLANDU
Boravak među iseljenicima daleko od domovine nastavljen je u Aucklandu na Novom Zelandu. Auckland nije glavni grad te otočne države, ali je zato najveći novozelandski grad s najbrojnijom hrvatskom zajednicom. Domaćini u Aucklandu bili su član Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH Goran Katich i voditelj Folklornog ansambla „Kralj Tomislav“ Goran Kačurov, koji su me upoznali s djelatnošću i poviješću hrvatske zajednice u tom gradu. U Novom Zelandu Hrvati su se na početku svojeg doseljavanja najviše bavili iskopavanjem kauri smole za dobivanje kauri gume, a najveći broj Hrvata u Novom Zelandu stigao je iz Dalmacije, odnosno s područja oko Vrgorca, Makarske i s otoka Brača, Hvara i Korčule. Maori, domaće predkolonijalno novozelandsko stanovništvo, Hrvate nazivaju „Tarara“ zbog hrvatskoga specifičnoga glasovnoga i glazbenog izričaja, a govornici engleskoga govornog područja Hrvate nazivaju „Deli“, što je engleska skraćenica za naziv Dalmatinac.
Prvoga dana svoga boravka obišao sam Hrvatski centar, koji je u lipnju 1995. svečano otvorio predsjednik RH Franjo Tuđman, a koji je središnje mjesto okupljanja Hrvata u Aucklandu. U Centru se okupljaju članovi Hrvatskog kulturnog društva, koje je osnovano 1992., a predsjednik mu je Len Štulić. Društvo danas broji oko 450 članova i najbrojnije je hrvatsko društvo u Novom Zelandu. U sklopu Društva djeluje i Folklorni ansambl „Kralj Tomislav“, čiji je voditelj već 14 godina Goran Kačurov, koji je prije dolaska u Novi Zeland bio istaknuti član Folklornog ansambla Lado, a bio je aktivan i na zagrebačkoj kulturnoj i glazbenoj sceni. U Hrvatskom centru održan je sastanak s gospodom Katichem, Štulićem i Kačurovim, a razgovaralo se o međusobnoj suradnji i snažnijem povezivanju Hrvatske matice iseljenika s hrvatskom zajednicom u Aucklandu. Članice i članovi njihove zajednice sudjeluju na nekim programima HMI-ja, poput Revije tradicijske odjeće i izbora najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan RH, a zanimljivi su im i programi Matičine Škole folklora. Odmah nakon razgovora ažurno se uspostavio međusobni kontakt i oko nastave hrvatskoga jezika koja se na tjednoj bazi održava u Hrvatskome centru. U razgovorima se spomenula i sljedeća godina, kada se obilježava 1100. obljetnica krunidbe kralja Tomislava, čije ime nosi Folklorni ansambl. Sljedećih dana boravka u Aucklandu gospodin Kačurov detaljnije me upoznao s bogatom djelatnošću Folklornog ansambla i suradnjom koju imaju s Maorima i njihovom kulturom. Obišli smo i groblje u Aucklandu na kojem se vidi velika i dugotrajna prisutnost Hrvata na Novom Zelandu s obzirom na veliki broj spomenika i grobnica na kojima su uklesana hrvatska prezimena. Prisutnost Hrvata uočava se i po nazivima ulica i trgovina, poduzeća i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava kojima su vlasnici Hrvati. Jednostavno je vožnjom kroz Auckland nemoguće izbjeći tragove dugogodišnje i duboke prisutnosti Hrvata na tom prostoru pa nemate osjećaj da ste tako daleko od domovine.
I u Australiji i u Novom Zelandu moglo se čuti nekoliko povratničkih priča, ponajprije mladih ljudi pripadnika druge ili treće generacije. Neki od njih odlučili su nakon školovanja i određenog radnog iskustva u iseljeništvu nastaviti živjeti u Hrvatskoj, a jedan dio došao je u Hrvatsku studirati dobivši stipendije koje dodjeljuje Središnji državni ured za Hrvate izvan RH. U obje zemlje pripadnici hrvatske zajednice rade mnogobrojne poslove u raznim područjima i relativno su uspješni u njima. Neki od njih češće posjećuju Hrvatsku, jednom godišnje, a neki svakih nekoliko godina. Prema njihovim riječima, posjeti bi bili i češći da su troškovi putovanja iz tih dalekih krajeva jeftiniji, pogotovo kada se na put odluči cijela obitelj. Boravkom u Australiji i Novom Zelandu učvrstile su se postojeće veze koje Hrvatska matica iseljenika ima s hrvatskim zajednicama u tim zemljama, a pritom su se razradili i novi oblici suradnje.