Bernadette i Dennis Šimić odrasli su u hrvatskim iseljeničkim obiteljima u Australiji. Oboje su vodili uspješne poslove u Brisbaneu i odgajali troje djece, kćeri Montanu i Isabellu te sina Cristiana, no jednog dana donijeli su odluku da se obitelj seli u Hrvatsku. Danas žive i rade u Kaštel Starom, a njihova životna priča prava je inspiracija.
U svibnju je u Hrvatskoj matici iseljenika održana konferencija „Globalne dijaspore i Europska unija – Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi” koju je organizirao Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva uz potporu HMI-ja. Na konferenciji je između ostalog dodijeljena Nagrada „Kardinal Stepinac“ za 2025. godinu. Dobitnici su bili bračni par Bernadette i Dennis Šimić, useljenici iz Australije koji su nagradu zaslužili zbog svog poslovnog, sportskog, kulturnog i vjerskog doprinosa hrvatskoj zajednici. Nagradu „Kardinal Stepinac“ za osobit doprinos hrvatskoj zajednici u iseljeništvu tradicionalno dodjeljuje Udruga Hrvatski domoljub, u organizaciji Dona Markušića, zagrebačkog odvjetnika i povratnika iz Australije. Bernadette i Dennis pomogli su u izgradnji hrvatske crkve u Australiji. Sami su obrađivali brački kamen koji je stigao iz Hrvatske, a da nikne takvo zdanje uložili su i svoje znanje te novac.
„Primiti Nagradu ‘Kardinal Stepinac’ za nas zaista znači jako puno. To je nevjerojatna čast, a biti prepoznat na ovaj način za nešto što dolazi iz srca istodobno je dirljivo i poticajno. Sudjelovanje u izgradnji crkve bilo je duboko značajno iskustvo. Ne samo zbog same građevine, već i zbog onoga što ona predstavlja: vjeru, jedinstvo i mjesto gdje se naša zajednica može okupljati. Taj proces bio je u nekim trenucima složen i izazovan, uključivao je mnogo različitih elemenata i predanost brojnih ljudi. Vidjeti kako se sve ostvarilo i sada biti nagrađen ovom nagradom čini svaki trud vrijednim. Zahvalan sam što sam bio dio nečega što je veće od nas samih“, rekao nam je Dennis osvrćući se na nedavno dobiveno priznanje.
OBOJE DOLAZE IZ HRVATSKIH ISELJENIČKIH OBITELJI
Životna priča ovoga bračnog para prava je inspiracija. Oboje su djeca roditelja rođenih u Hrvatskoj koji su se s obiteljima preselili u Australiju u potrazi za boljim životom.
Bili su u ranim tinejdžerskim godinama kada su došli u Australiju i bilo im je vrlo izazovno jer nisu znali engleski jezik. Također im je bilo iznimno teško prilagoditi se drukčijoj hrani i načinu života. Ipak, nastavili su živjeti u skladu s hrvatskom tradicijom, a vjera ih nikada nije napustila. „Zbog toga je hrvatska tradicija u nama prisutna od samog rođenja“, objasnila nam je Bernadette. I ona i suprug Dennis odrastali su njegujući hrvatske običaje i jezik, a s obiteljima su bili uključeni u hrvatsku zajednicu od malih nogu.
„Biti dio i djelovati u hrvatskoj zajednici za nas je bilo posve prirodno i ispunjavajuće, jer su nas ljubav prema Hrvatskoj i duboka vjera vodili u svemu što smo radili. Svaki projekt je bio način da prenesemo dio naše domovine drugima. Željeli smo da svatko, barem na trenutak, osjeti toplinu i ljepotu Hrvatske u svom srcu“, objašnjava nam Bernadette. A upravo je i uključivanje u hrvatsku zajednicu u Australiji zaslužno za njihovu ljubavnu priču koja traje više od dva desetljeća.
„Upoznali smo se u Hrvatskom klubu u Brisbaneu i činjenica da smo odrasli uz iste hrvatske vrijednosti i vjeru olakšalo nam je ostvariti našu vezu“, kaže Bernadette. U sretnom i skladnom braku dobili su troje djece, a odluka o preseljenju u Hrvatsku nije bila lagana.
„Prvi put kada je Bernadette kročila na hrvatsko tlo, odmah je osjetila da je to mjesto gdje uistinu pripada. Suze su joj potekle dok ju je preplavio duboki osjećaj mira i povezanosti -osjećala se kao kod kuće. Česta putovanja u Hrvatsku ubrzo su postala dragocjena obiteljska tradicija, a posjeti su se često događali i nekoliko puta godišnje. Svaki emotivni povratak dodatno bi produbio našu povezanost s domovinom i na posljetku smo se odlučili na trajno preseljenje. Naša najstarija kći Montana preselila se u Hrvatsku dvije godine prije nego što smo mi donijeli tu odluku. Imala je samo 18 godina i sama je započela novi život, daleko od obitelji. U tom razdoblju studirala je u Zagrebu. Bili smo istodobno puni ponosa i brige, ali njezina hrabrost i snaga bili su nam inspiracija i dodatna potvrda da je Hrvatska mjesto gdje pripadamo“, govori nam Dennis.
ŽIVOTNE ODLUKE POTAKNUTE DOMOLJUBLJEM
„Svake godine, tijekom deset godina, dolazili smo na odmor u Hrvatsku. To nam je olakšalo prilagodbu jer smo upoznali način života ovdje. Također nam je bilo lakše odlučiti gdje želimo živjeti“, ističu Bernadette i Dennis.
No, odluka za preseljenje nije bila lagana. Kada su obitelji i prijateljima rekli da sele na drugi dio svijeta, bilo je tu pomiješanih emocija.
„Neki su bili sretni jer im je to bio san, da jednog dana i oni odu, dok su drugi bili tužni jer nisu željeli da odemo. Bila je to teška odluka jer smo znali da postoji mogućnost da naši roditelji ili braća i sestre sa svojim obiteljima neće biti s nama“, govori ovaj uspješan bračni par. No, ipak, već sada je dio njihove obitelji također došao s njima. Naime, Bernadette je odrasla u mnogobrojnoj obitelj, pa se i njezin brat s obitelji preselio u Hrvatsku.
„Moj brat, njegova supruga i njihovo petero djece stigli su prošle godine. Imam i sestru koja je također u procesu preseljenja u Hrvatsku, a brat njezina supruga također se već preselio“, govori Bernadette. Najveći izazov im predstavlja odvojenost od roditelja koji su ostali u Australiji, no zahvaljujući digitalnom razvoju puno je lakše održavati vezu nego prije 30-ak godina.
„Obitelj nam definitivno najviše nedostaje, no komuniciramo s njima svakodnevno. Nedostaju nam recimo neke namirnice poput barbecue umaka i rižinih keksića. Da, mogu se kupiti i u Hrvatskoj, ali okus tih posebnih marki koje sam kupovala je drukčiji od ovih hrvatskih“, iskreno će Bernadette. Iako nisu imali rodbine i prijatelja u Kaštelima, odlučili su svoj novi dom podići baš u tom gradiću na Jadranskoj obali.
„Ovdje nalazimo veliki mir. Također, vrlo je blizu Splitu i Trogiru. Kaštela su veliko područje jer se sastoji od sedam dijelova. Pregledali smo mnogo različitih kuća i lokacija, ali zaključili smo da je Kaštel Stari najbolja opcija za nas“, kaže Bernadette koja je zajedno s kćerima otvorila kozmetički salon Kaia Beauty. Dennis i Bernadette u Australiji su vodili uspješan nekretninski biznis koji su prije preseljenja u Hrvatsku prodali. Mnogi su ih odgovarali od te ideje jer nije bilo najpovoljnije vrijeme za prodaju posla, no slušali su srce.
„Kada smo donijeli odluku da se preselimo, bili smo potpuno sigurni u to – što je značilo da smo do kraja zatvorili poslovne obveze u Australiji“, govori Bernadette i naglašava da konačna odluka o preseljenju nije došla preko noći.
„Planiranje je trajalo otprilike dvije godine. Razmišljali smo o tome gdje ćemo živjeti, kako će naš sin ići u školu, što ćemo raditi. Puno sam prije odlaska istraživala kako bih razumjela stvari poput poreza, zdravstvenog sustava i zakonskih zahtjeva za trajni boravak u Hrvatskoj“, govori Bernadette i ističe kako promijeniti zemlju u kojoj živiš, a u ovom slučaju i kontinent, nije bez zapreka.
RADIMO 40 SATI TJEDNO, NE VIŠE 70
„Najveći izazov s kojim smo se suočili bio je razumijevanje hrvatskih zakona i zahtjeva za otvaranje salona. Vlasništvo nad poslovanjem u Hrvatskoj znatno se razlikuje od onoga u Australiji, uglavnom zbog zakonskih propisa. Od tada je u Hrvatskoj uvedeno mnogo novih zakona, a mi ih i danas još uvijek pokušavamo u potpunosti razumjeti. Teško je prilagoditi se kada ste navikli na jedan sustav više od 30 godina, a onda morate učiti sve ispočetka. Usluge koje nudimo malo se razlikuju od onih koje nude drugi saloni u Hrvatskoj. Isprva je bilo teško uhodati posao i pričekati da žene to počnu shvaćati jer su navikle na ono što im je poznato. Općenito, u Hrvatskoj se ljudi teže prilagođavaju promjenama ili prihvaćanju nečega drukčijeg. Danas imamo mnogo vjernih klijentica koje vole naše usluge i s oduševljenjem prihvaćaju naš način rada“, ističe poduzetnica. S izazovima su se suočila i njihova djeca. Iako su odgajani u hrvatskoj tradiciji, kod kuće se govorilo na engleskome jeziku.
„Kada smo se preselili prošle godine, znali su vrlo malo hrvatskoga, ipak, napreduju iz dana i dan. I dalje međusobno govorimo engleski jer nam je tako lakše komunicirati. Djeci se pak bilo lako prilagoditi životu u Kaštelima, no ono što primjećujem jest da im dosta teško pada odvojenost od obitelji koja je ostala u Australiji“, kaže Bernadette.
„Život u Hrvatskoj je vrlo miran i opušten. I dalje radimo, ali sada samo pet dana u tjednu, a ne šest, i oko 40 sati tjedno, a ne 70 sati. Imamo vremena za sve, a posebno za uživanje u životu svi zajedno“, kaže bračni par. Svoju odluku o novom životu nisu požalili. Na pitanje što bi savjetovali onima koji nisu posve sigurni bi li se preselili, vrlo su jasni.
„Slijedite svoje srce – ako osjećate da vas nešto vuče da živite u Hrvatskoj, onda dođite. Neće biti uvijek lako, ali život ovdje je puno mirniji i ugodniji.“
Tekst: Željka Sablić Odrljin / Foto: Privatna arhiva
