Širom svijeta postoje iseljenički muzeji. Oni podsjećaju na važnu ulogu koju su imali iseljenici kako u razvoju zemalja iz kojih su potekli tako i u napretku zemalja u koje su se iselili. S obzirom na brojnost iseljeništva bilo bi za očekivati da i Hrvatska ima takav muzej. Za sada on ne postoji premda to ne znači kako nije i postojao
Godine 1936. osnovan je Iseljenički muzej u Zagrebu, a ubrzo potom i njegova podružnica u Splitu. Iza osnivanja muzeja stajali su tzv. Iseljenički komesarijat i Savez organizacija iseljenika (SORIS). Premda se radilo o „jugoslavenskim” tijelima i organizacijama, svoje su središte imale u Zagrebu. To je bilo odraz činjenica da su daleko najveći broj iseljenika s područja kraljevine Jugoslavije činili Hrvati ili osobe s područja Hrvatske. Tako je i muzej, premda nominalno jugoslavenski, uglavnom skupljao građu vezanu za hrvatsko iseljeništvo.
Iseljenički muzej u Zagrebu bio je (poslije jedne slične ustanove u Danskoj) druga institucija u svijetu koja se sustavno počela baviti prikupljanjem iseljeničke baštine. Iseljenički muzej nije bio ništa spektakularno (tek nešto veći stan u Branimirovoj ulici br. 15 u Zagrebu), no usprkos tome razvio je živu djelatnost skupivši na tisuće dokumenata vezanih za iseljeništvo.
Tijekom Drugog svjetskog rata muzej je bio zatvoren premda je i dalje formalno postojao sa svim svojim zaposlenicima. Poslije Drugog svjetskog rata, materijal iz Iseljeničkog muzeja selio se iz jedne institucije u drugu, ne doživjevši ponovni postav. Najveći dio građe Iseljeničkog muzeja danas se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.
Posebnu pozornost muzej je posvećivao kartografskim prezentacijama djelovanja iseljenika s brojnim statističkim podacima poput ovdje priložene mape hrvatskih potpornih društava u Sjedinjenim Državama i Kanadi.
Tekst: Marin Knezović