Hrvatski film Kapi mora, kapi sunca u režiji Matka Petrića s odličnim tekstom Renata Baretića, stihovima Jakše Fiamenga koje je čitao Ivica Vidović, prikazan je u Hrvatskom kulturnom centru Los Angelesa, a potom u San Pedru, gdje živi veliki broj Komižana. Slijedile su projekcije u Los Vegasu i Hustonu
San Pedro, jedan od gradova Los Angelesa ove godine je obilježio 125. obljetnicu sudjelovanja u filmskoj industriji, ne samo Los Angelesa, već i Hollywooda. Svake godine u San Pedru se održava San Pedro International Film Festival (SPIFF), čija je direktorica Ziggy Mrkich hrvatskog porijekla.
Festival se početkom listopada odvijao na više lokacija, a hrvatski film Kapi mora, kapi sunca u režiji Matka Petrića s odličnim tekstom Renata Baretića, stihovima Jakše Fiamenga koje je čitao Ivica Vidović, prikazan je u Hrvatskom kulturnom centru velikog Los Angelesa. Film je ondje, i u drugim američkim gradovima, prikazan zahvaljujući angažmanu splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika. Zadovoljna odazivom publike, predsjednica Maya Bristow istaknula je da je centar otvoren za Hrvate cijelog svijeta i ovim putem ih pozvala da se dođu predstaviti na zapadnoj obali gdje su im u centru širom otvorena vrata.
Film Matka Petrića govori o Komiži na vrlo poetični načni. Unatoč brojim odličnim filmovima koji su prikazani na festivalu, a mahom su bili američki, ovo je bio jedini film bez nasilja, krvi i pucanja. Bila je to prilika da se cijela večer posveti Komiži, što je bio pun pogodak jer u San Pedru živi veliki broj Komižana. Program je vodio dopredsjednik centra Frane Jerković, koji je nazočnima uputio pozdravnu riječ a sve je započelo s najmlađima. Children of Scola Croatica predškolske dobi otpjevali su pjesmu Paun leti uz pratnju Suzane Tkalčić. Ljubica Perhat i Ines Kordić čitale su poeziju Joška Božanića Pepea na komiškom dijalektu. Pjesme o Komiži pjevala je klapa Izvor a mogla se razgledati i izložba grafika o Komiži. Na kraju je Gabriela Brajević u spomen na preminulu Anku Burmaz iz San Pedra, pjesnikinju rođenu u Komiži, pročitala jednu njenu pjesmu. U ime gk Josipa Buljevića nazočna je bila njegova supruga Nives.
Tih dana u Los Angelesu je bilo je bilo još događanja. Zadrani su u San Pedru proslavili Zadarsku noć na kojoj su nastupili Petra Tulić i Mate Carić, a na znamenitom Sveučilištu UCLA u zapadnom dijelu grada održao se festival pod nazivom European Jazz. Festival je predstavljen kao prvi EU događaj na kojem je sudjelovalo 11 jazz sastava i 10 zemalja, među kojima i Hrvatska, koja je zapravo bila inicijator cijele manifestacije. Europljani su tako pokazali Amerikancima kako sviraju njihovu glazbu. Hrvatske jazz snage predstavio je Borna Šercar’s Jazziana Croatica a na otvorenju koje je upriličeno u Talijanskom institutu govorio je i hrvatski gk Josip Buljević. U predvorju Sveučilišta otvorena je izložba likovnih radova hrvatskog slikara Roka Ivande.
Male zajednice Las Vegasa, San Diega i Hustona
Trebalo je krenuti dalje i to u Las Vegas gdje djeluje Croatian Club of Las Vegas na čelu s predsjednikom Tomislavom Buntićem. Klub nema svojih prostorija i mala zajednica se okuplja o raznim prigodama u domovima svojih članova. Tako je bilo i ovaj put, kada je film Kapi mora, kapi sunca bio prikazan u domu Elvire i Ratka Šode, rodom iz Tisna. Da bi druženje bilo još bogatije, iz San Pedra je došla i Gabriela Brajević koja je inače članica udruge Hrvatska iseljenička lirika (osnovane u New Yorku prije 13 godina). Član iste udruge je i Zoran Sova, inače dopredsjednik hrvatskog kluba u Las Vegasu, pa su njih dvoje prije projekcije čitali svoju poeziju. 
Isto tako mala hrvatska zajednica živi na području San Diega, na samom jugu Kalifornije. Ovdje se radi o mladom iseljeništvu najvećim dijelom izbjeglom iz Bosne za vrijeme zadnjeg rata a nisu organizirani u društvu. Okupljaju se u crkvi u mjestu Escondido gdje se po većinskom stanovništvu vidi da je u blizini meksička granica. Dodir s domovinom je misa na hrvatskom jeziku koju im dolazi držati svećenik don Mate Bižaca. I njima je Gabriela Brajević čitala svoju poeziju, a odsada će odlukom konzula Josipa Buljevića imati i konzularne dane.
S filmom je trebalo poći dalje, i to u teksaški Houston. Tamo djeluje hrvatsko društvo Lone Star Croatian Club na čelu s predsjednikom Mladenom Sicom. Društvo je vrlo aktivno i članovi društva su sami uredili, nekada neugledan, prostor u kojem djeluje folklorna grupa, koja redovito sudjeluje na Slavonskom festivalu u Houstonu, gdje se predstavi nekoliko europskih zemalja. Organiziraju Hrvatsko-američki ples u što je uključen i Philip Berquist, počasni konzul RH u Houstonu. U društvu djeluje i škola hrvatskog jezika koju pohađaju tri grupe polaznika raznih dobnih skupina. Ondje također dolazi don Mate Bižaca, tako i Hrvati u Houstonu imaju misu na hrvatskom jeziku. Članovi društva mahom su bosanski Hrvati od kojih su neki ovdje već dvadesetak godina. Društvo postoji već 29 godina, ali je hrvatska zajednica na tom području daleko starija. 
Prvi Hrvati koji su došli u južni Teksas bili su ribari i uzgajivači oštriga. Naselili su otok Galveston još krajem 19. stoljeća, koji je danas mostom povezan s kopnom i oko sat vremena udaljen od Houstona. Jedan dio onih koji iz Hrvatske dolaze u Houston su i hrvatski liječnici koji zbog specijalizacije duže ili kraće borave u tom poznatom centru američke medicine.
Hrvatsko društvo Lone Star, koje je uzelo ime po simbolu Teksasa, svake godine organizira piknik za svoje članove. Svi se vesele tom događaju kada se druže uz pečenu janjetinu i svinjetinu, a igra se i nogomet i sluša hrvatska glazba. Tom prilikom prikazali smo i film Matka Petrića, a uvodnu riječ dala je vrlo aktivna članica društva Danijela Miškić, Hrvatica rođena u Sarajevu. Brine se za web stranicu društva na kojoj su već najavljene aktivnosti do kraja godine.
S Hrvatima u Louisijani
Kraj turneje bio je vezan za posjet hrvatskoj zajednici susjednoj Louisijani u gradu New Orleansu. Naseljavanje Hrvata u Louisijanu započelo je sredinom tridesetih godina 19. stoljeća iskrcavanjem mornara s područja Dubrovnika i Boke kotorske. Krajem stoljeća počeli su stizati Pelješćani, Korčulani, Hvarani, Bračani i drugi. Došli su kao dalmatinski ribari da bi se u Louisijani bavili teškim poslom uzgajanja oštriga. Najviše ih je bilo u župi Plaquemines koja je smještena južnije od New Orleansa na razvedenom području blizu ušća rijeke Mississippi. Dolazili su uglavnom muškarci, od kojih je veliki broj ostao neoženjen jer nisu bili spremni uzeti Francuskinju ili Irkinju za ženu, a društveni život im se odvijao u barovima i saloonima. Neki su imali sreću da im žene dođu iz starog kraja. Ta župa je bila pogođena u novije vrijeme kada se 2010. godine izlila nafta s platforme u Meksičkom zaljevu što je bilo loše za uzgajivače oštriga. 
Život u gradu uvijek pruža više mogućnosti. Tako je u New Orleansu prije 139 godina osnovano društvo pod nazivom United Slavonic Benevolent Association koje je djelovalo na principu svih tadašnjih iseljeničkih dobrotvornih društava. Članovi su za uplaćenu članarinu dobivali obrok u danima bez posla, a bili su osigurani i od invaliditeta, te su u slučaju smrti bili pokapani u zajedničku grobnicu. Ona još uvijek postoji na gradskom groblju gdje se pokapa iznad zemlje, jer se grad nalazi ispod razine mora što se pokazalo velikim problemom za vrijeme kada je to područje 2005. godine poharao uragan Katrina. 
Danas je New Orleans dosta obnovljen. Zgradama se vraća stari sjaj ali ozbiljno se radi na učvršćivanju brane, jer se slična situacija ne smije ponoviti. Struka je i prije Katrine upozoravala na trošnost brane u što su se svi uvjerili tak kada se tragedija dogodila. Dio radova na brani vodi i građevinski inženjer Randy Oustalet, član hrvatskog društva Croatian American Society (CAS), čija je supruga Barbara rođena Cvitanovich i vuče korijene iz Igrana. Kao aktivna članica hrvatskog društva Barbara Oustalet zajedno s Tricion Lincoln, već drugu godinu zaredom organizira godišnji ručak hrvatskih gospođa. Na ručak im je ove godine došla i grupa Hrvatica iz Biloxija u susjednom Mississippiju, a planira se i uzvratni posjet. Zadovoljstvo nazočnih gospođa garancija je da će to okupljanje postati tradicionalno. U okviru društva Barbara Oustalet s ponosom organizira i promocije hrvatskih vina i ljepote Dalmacije. CAS ima svoj teren na kojemu je objekt gdje se skupljaju i organiziraju piknike. Tu se ne peče janjetina, kao u Houstonu, već se peku oštrige.
Kada već spominjemo pečene oštrige, nikako ne smijemo preskočiti najpoznatiji restoran koji se proslavio baš svojim receptom zapečenih oštriga. To je restoran Drago’s koji je primljen u Kuću slave Udruge restorana Louisijane. Vlasnici restorana su Klara i Drago Cvitanovich na čije specijalitete rado dolaze i holivudski glumci. Domoljubi i humanitarci Cvitanovichi naveliko su pomagali Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata a i svoje sugrađane za vrijeme Katrine, kada su besplatno dijelili na tisuće obroka za nastradale. Restoran je sa svojom suprugom Klarom otvorio, danas 88-godišnji Drago Cvitanovich iz Igrana, 1969. godine. Još uvijek vitalna gospođa Klara, koja kaže da je tajni sastojak njihovih recepata ljubav, posao sve više prepušta svom sinu Tommyju. 
Aktivna zajednica Hrvatsko-američkog društva spremala se dočekati i znameniti duo 2Cellos, koji je na američkoj turneji nakon Houstona nastupio i u New Orleansu. I njima su, naravno, vrata restorana Drago’s od srca bila otvorena, da probaju ne samo odličnu louisijansku cajun food, nego i nešto što nosi korijene iz Dalmacije.
Tekst: Branka Bezić Filipović
 |
 |