Piše: prof. dr. sc. Božo Skoko
Nalazimo se u jubilarnoj 2025. godini kad se obilježava 1100. obljetnica uspostave Hrvatskog Kraljevstva, odnosno krunidbe prvoga hrvatskog kralja – Tomislava 925. godine. Iako o tome hrvatskom vladaru povijesni izvori ne govore mnogo, pripada mu povlašteno mjesto u kolektivnom sjećanju hrvatskoga naroda kao jednom od najvećih i najpopularnijih hrvatskih velikana. Naime, u njegovo vrijeme Kraljevina Hrvatska postala je samostalna i priznata, što je imalo ključnu ulogu u oblikovanju hrvatskoga nacionalnog identiteta i suverenosti. Pritom je – kako svjedoči bizantski car Konstantin Porfirogenet – bila moćna i snažna, što već stoljećima izaziva ponos hrvatskih ljudi. Tada je započelo i okupljanje i oblikovanje hrvatskoga etničkog prostora te proces pune integracije dalmatinskih gradova pod vlašću Bizanta u Hrvatsku, čime su oni i njihova antička baština postali sastavni dio hrvatske baštine i kulture. Pod kraljem Tomislavom država se obranila od najezdi s istoka (od Bugara) i sjevera (od Mađara) te se tako ojačana s Jadrana proširila i na prostor Panonije.
Iako je riječ o davnom događaju, njegove posljedice osjećamo i danas, jer je umnogome odredio daljnju sudbinu hrvatskoga naroda, ali i državnost Hrvatske u kasnijim stoljećima. Kraljevsko dostojanstvo Tomislavu priznao je papa kao najviši autoritet zapadnoga kršćanskog svijeta u to doba. Podsjetimo, papa Ivan X. piše pismo Tomislavu u kojem saziva Prvi splitski crkveni sabor 925. godine, a u kojem ga oslovljava riječima „Dragom sinu Tomislavu, kralju Hrvata…”. Kralj Tomislav tako je postao i prvi slavenski kralj, kojeg se poštovalo i slavilo čak i u vrijeme jugoslavenskog socijalizma. Njegovoj popularnosti uvelike je pridonio veliki jubilej prije stotinu godina – 1925. godine, a tada su diljem domovine podizani spomenici i spomen-ploče njemu u čast, jačajući hrvatski identitet i nacionalni ponos u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.
Kako bismo bili dostojni svojih prethodnika, koji su na veličanstven način obilježili tisućitu obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva, Vlada RH, Sabor i Crkva u Hrvata ozbiljno su započeli obilježavanje ove značajne obljetnice, a njima su se pridružile nacionalne kulturne i znanstvene institucije, kreativna industrija, pojedini gradovi i županije (kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini, gdje je prema predaji na Duvanjskom polju i okrunjen kralj Tomislav) te Družba Braća hrvatskoga zmaja, koja je i 1925. imala veliku ulogu u proslavi. U hrvatskome Ministarstvu kulture podsjećaju kako se s početkom Hrvatskog Kraljevstva, koje je pripadalo zapadnome kršćanskom nasljeđu, na hrvatskim prostorima pojavljuju prvi dokumentirani glasi o glagoljici i crkvenoslavenskome jeziku u bogoslužju, koji će u idućim stoljećima postati kulturnim i identitetskim obilježjem Hrvata, pa je ova godina jedinstvena prilika za isticanje bogate kulturne baštine hrvatskoga naroda, uključujući hrvatski jezik, umjetnost i arhitekturu koji su obilježili proteklo tisućljeće. Bit će tako ove godine koncerata, znanstvenih skupova, velebnih misnih slavlja, nacionalnih sinoda, ali i novih filmova te glazbeno-scenskih djela posvećenih Tomislavu. Pokrenuta je i inicijativa za podizanje spomenika dolasku Hrvata na Jadran na južnim padinama Velebita, negdje uz auto-cestu, na mjestu gdje se turisti susreću s Dalmacijom i Jadranom, a predloženo je nadležnima i da se auto-cesta Zagreb – Split nazove po kralju Tomislavu, koji je prvi povezao hrvatski sjever i jug. Prilika je to da dodatno naučimo nešto o svojoj prošlosti, ali i da svijetu pokažemo kako su Hrvati stara nacija duge državnosti.
Sjećajući se kralja Tomislava i nakon 1100 godina, prisjećamo se svojih korijena, ali i teške i turbulentne prošlosti tijekom koje su Hrvatska i hrvatski narod često bili u opasnosti da nestanu poput mnogih drugih naroda. Međutim, hrvatski narod je opstao, a Hrvatska kao država postoji i danas kao i u Tomislavovo doba, te će – uz Božju pomoć i naša zalaganja – postojati i dalje. Stoga je i radi našeg naraštaja, ali i onih prethodnih i onih budućih, iznimno važno dostojanstveno proslaviti predstojeći jubilej. A u tome veliku ulogu ima i hrvatska dijaspora, koja je desetljećima uz Crkvu bila čuvarica identiteta hrvatskoga naroda i njegovih povijesnih uspomena. Dovoljno je pogledati koliko hrvatskih klubova posvuda u svijetu nosi ime kralja Tomislava.
Kralj Tomislav okuplja naše ljude diljem svijeta, a ove godine koju je i Hrvatski sabor službeno proglasio „Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva”, neka nas ovaj popularni hrvatski kralj okupi i ujedini u domovini i iseljeništvu, kao što je ujedinio sve hrvatske zemlje u svoje doba. Zapravo, ova obljetnica je izvrsna prilika da pokažemo svoju kreativnost u obrazovnim i vjerskim institucijama, kulturnim udrugama i kreativnoj industriji kako bismo svijetu ponovno ispričali priču o tome tko smo i što baštinimo. Pritom nam neće trebati puno poticaja jer je Tomislav nedvojbeno jedan od najvećih hrvatskih velikana.
Baveći se posljednjih godina problematikom tretmana hrvatskih velikana u hrvatskoj javnosti, uočio sam kako kralj Tomislav ne samo od 1925., kad je velebno proslavljena tisućita obljetnica Hrvatskog Kraljevstva, već i posljednjih stoljeća spada u grupu onih neupitnih veličina oko kojih vlada najveći konsenzus i čija popularnost ne pada. Uz njega su u toj grupi: Nikola Šubić Zrinski, ban Josip Jelačić, Ante Starčević, Stjepan Radić, Nikola Tesla, Ruđer Bošković, Marko Marulić, Josip Juraj Strossmayer i Ivan Meštrović, te u posljednje vrijeme blaženi kardinal Alojzije Stepinac i Franjo Tuđman. Koliko su Hrvati ponosni na svoje velikane najbolje se vidi po nazivima trgova i ulica, a do prave ekspanzije imena narodnih vladara na njima došlo je nakon stvaranja samostalne i suverene Hrvatske, kad su skidane ploče postavljene i nametnute u vrijeme bivše Jugoslavije, uglavnom sa socijalističkim predznakom, te kad se htio promovirati, često prešućivani, hrvatski identitet. Treba li uopće spominjati da baš kralj Tomislav ima najviše trgova i ulica…
Kad hrvatski iseljenici ili stranci dođu u hrvatsku metropolu i zakorače s Glavnog kolodvora prema prekrasnom parku Zrinjevac, najprije će se susresti s konjaničkim spomenikom prvome hrvatskom kralju Tomislavu, djelu Roberta Frangeša Mihanovića. Zapravo cijelim Zagrebom dominiraju dva poznata konjanika – ban Jelačić na svome središnjem gradskom trgu i Tomislav na svome slikovitom trgu, u srcu zagrebačke zelene potkove, pa uopće nije problem zaključiti tko su glavni velikani zemlje domaćina.