Hrvatska matica iseljenika osnovana je 1951. godine i od tada, tijekom raznih povijesnih izazova, do danas ostvaruje svoju misiju povezivanja Hrvata u iseljeništvu. Zgrada u kojoj je smještena ujedno je jedna od najljepših u Zagrebu. Arhitektonsko remek-djelo pod zaštitom je Ministarstva kulture, a nakon razornog potresa 2020. obnovljena je među prvih 15 institucija u gradu. No, Matica osim što predstavlja zdanje na koje će svaki iseljenik ulaskom u grad naići, jer upravo aleja u kojoj je smještena simbolično nosi ime Hrvatske bratske zajednice, ta jedinstvena ustanova provodi brojne programe namijenjene stotinama tisuća Hrvata izvan domovine. Zahvaljujući novoj zakonskoj uredbi Hrvatska matica iseljenika postala je visokofunkcionalna cjelina, a njezin stupanj djelovanja, vidljiva efikasnost i značajno veća suradnja s iseljeničkim zajednicama uvelike je poboljšana posljednjih godina pod ravnateljstvom profesora Mije Marića u čija se dva mandata Hrvatska matica iseljenika pozicionirala kao ključna adresa za društveno-kulturnu djelatnost te očuvanje jezika i hrvatskoga identiteta među Hrvatima izvan domovine. O novim planovima i programima Matice za 2024. godinu razgovaramo s ravnateljem Marićem u intervjuu.
Koji biste program izdvojili kao novitet za 2024. godinu?
Svake godine uvodimo nešto novo i oplemenjujemo ono što je već u tradiciji, primjerice jedinstvenim programima poput Škole hrvatskoga folklora i Male škole hrvatskoga jezika i kulture dodamo uvijek nešto inovativno u svrhu poboljšanja programa. Mladi i novi zaposlenici Matice donose svježe ideje pa ističem jedan takav program za koji su upravo započele prijave – zove se Tradicijska abeceda. Cilj mu je osnažiti vezu kulturnih društava izvan Hrvatske i upoznati sudionike s hrvatskom kulturnom baštinom, a sve uz najnovije digitalne tehnologije. Projekt obuhvaća scenske, igrane, video, fotografske i druge animacije pojmova hrvatske tradicijske kulturne baštine, prema slovima hrvatske abecede. Vjerujem da će interes biti velik jer u njemu zaista mogu sudjelovati sve organizacije u svijetu u čijem sastavu su i folklorni programi. Radimo i na redizajnu digitalnih kanala institucije, a s ponosom moram reći da ove godine organiziramo i Eco Heritage Task Force u novom ruhu i na odličnoj lokaciji. Bit će još dosta noviteta, ali o njima tijekom godine.
Hrvatska matica iseljenika u svome godišnjem planu rada za 2024. godinu nudi više od 60 programa u vlastitoj organizaciji i suorganizaciji, od kojih neki imaju povijest trajanja dulju od 30 godina. Za većinu hrvatskih institucija takav kontinuitet programa je gotovo nedostižan.
Slažem se, to doista nije čest slučaj. Teško je tijekom svih izazova koje nose vremenska razdoblja održati kontinuitet, no logički utemeljeni i sadržajno dobri programi koje provode stručni i odgovorni ljudi postaju samoodrživi. Programe dogovaramo i provodimo s Hrvatima izvan Hrvatske i u tome zajedničkom djelovanju nastaje potencijal koji je veći od zbroja naših pojedinačnih djelovanja, što u konačnici donosi bolju interakciju, a samim time i trajnost programa. Matica ima iskustvo s hrvatskim iseljeništvom dulje od 70 godina i rekao bih da su iz te mudrosti koju je ustanova dobila u više od sedam desetljeća komunikacije s Hrvatima izvan domovine proizašli najbolji i najfunkcionalniji programi koje danas provodimo. Stoga nije slučajno da upravo mi možemo održati takav kontinuitet.
Kako biste opisali misiju i viziju Hrvatske matice iseljenika?
Kao što samo ime kaže, matica je glavno središte nečega. Misija joj je okupljanje, čuvanje, hranjenje i održavanje, a kad je riječ o Hrvatskoj matici iseljenika, pojam koji u našoj instituciji spaja sve to navedeno je hrvatski identitet. Definicija identiteta bila bi ukupnost onoga što osjećamo, kako mislimo, radimo, odijevamo se, zabavljamo, jezik kojim govorimo, a upravo svime navedenim Matica nastoji povezati Hrvate cijeloga svijeta. Ispunjavanje naše misije znatno je olakšano u posljednjih 30 godina od kada imamo vlastitu državu i suvremena komunikacijska sredstva. Naš posao je čuti Hrvate izvan domovine, pojedinačno i grupno, a zatim sadržajima koje provodimo i u suradnji s državnim institucijama pretvoriti to u ciljeve djelovanja s jasnom operacionalizacijom i vremenskim određenjem kako ne bi sve ostalo samo na željama. Vizija Hrvatske matice iseljenika je jasna – podrazumijeva ponajprije očuvanje hrvatskoga identiteta nizom kulturno-društvenih projekata, a posebice onima koji su usmjereni na nove generacije Hrvata u svijetu. Upravo su oni svojevrsni budući čuvari hrvatske baštine i jezika, oni su naša vizija i misija.
U studenome ste sudjelovali na 7. Susretu Hrvata iz Južne Amerike u Montevideu. Kakvi su dojmovi? Brojni potomci Hrvata u Južnoj Americi ne govore hrvatski jezik, no to ih ne sprječava da sviraju, plešu i pjevaju na hrvatskome.
Generalno gledajući, jezik nije prepreka, on je jedan od mogućnosti komunikacije. Najbolji dokaz za to su mala djeca koja ne govore, ali točno znaju što mama i tata misle i osjećaju. Kad se radi o visokom emocionalnom naboju, jezik nije potreban i upravo je to situacija s Hrvatima u Južnoj Americi – njihova ljubav prema domovini i podrijetlu jako je velika, ponijeli su je iz Hrvatske, a daleko od zemlje čežnja je još veća. Moram reći da je tamo jako lijepo biti gost, ugodno je biti s njima i uistinu nosim posebna sjećanja na svaki boravak u Urugvaju, Argentini, Čileu, Paragvaju… Tamošnji Hrvati povezanost s domovinom iskazuju na svakom koraku. Procjena je da ih u Južnoj Americi ima oko 500.000 i to je svakako dobar razlog da im se posveti posebna pažnja. Brojčano gledajući, a i zbog velike povezanosti s Hrvatskom, Hrvati Južne Amerike jedan su od najvećih potencijala za suradnju koja se može ostvariti različitim sadržajima – kulturnim, znanstvenim, ekonomskim i obrazovnim. Dodjeljivanjem stipendija otvara se prostor za njihov ostanak u Hrvatskoj, a ujedno tamo se nalazi i veliki bazen radne snage koja bi Hrvatskoj dobro došla. Niz je obostranih interesa između Hrvata Južne Amerike i Hrvatske za koje vjerujem da su ostvarivi, a jezik u tome svakako nije prepreka.
Tema Susreta bilo je gospodarstvo. Vidite li veću mogućnost trgovinskog potencijala između Hrvatske i Hrvata u Južnoj Americi?
Apsolutno. Na Susretu su sudjelovali brojni gospodarstvenici, Hrvati treće i četvrte generacije koji su jasno istaknuli da im je cilj, u sklopu zajedničke poveznice i ljubavi prema domovini, maksimalno iskoristiti i ekonomski potencijal te ostvariti projekte koji omogućavaju razvijanje biznisa. Vjerujem da u svim odnosima među ljudima postoji ideja o razvijanju posla, a ovdje imam dojam da je riječ o ranoj fazi u kojoj se o tome samo razgovara. Ove jeseni u Čileu je boravila delegacija Hrvatske gospodarske komore i velika skupina hrvatskih poduzetnika, a sve s ciljem zbližavanja jednih i drugih. Dakle, taj put ulagačke suradnje sigurno ima dobru budućnost.
Kamen temeljac u Hrvatskome domu u Montevideu donirala je 50-ih godina Hrvatska matica iseljenika. Povezanost institucije i Hrvata u Južnoj Americi i danas je vrlo jaka.
Gotovo da nema Hrvata u zemljama Južne Amerike koji nisu posredno ili neposredno povezani s Maticom. To i oni sami govore i jako je lijepo čuti kad opisuju kako su pohađali neki od naših programa – Školu folklora ili Školu hrvatskoga jezika, izbor za ‘naj’ Hrvaticu ili glumačke radionice. Mnogi od njih u programima su sudjelovali i više puta, a mogao bi se nabrojiti i čitav niz događaja na kojima smo ugostili njihova društva ili pojedince. Povezanost Hrvata Južne Amerike i Hrvatske matice iseljenika ima dugačku i bogatu povijest i perspektivnu budućnost. Hrvatski dom u Montevideu ove godine slavi 95 godina postojanja, o čemu donosimo i priču u ovom broju časopisa, a kamen temeljac postavljen tada još uvijek drži čvrste temelje i vezu između nas.
Nedavno ste boravili i u SAD-u na poziv Hrvatske bratske zajednice čija će folklorna društva od 28. 6. do 30. 6. 2024. u KD Vatroslava Lisinskog održati festival pod nazivom ‘Tambure kroz generacije’. HBZ je najjača organizacija Hrvata izvan domovine, u čemu je njihova snaga?
Snaga HBZ-a leži u dobro postavljenoj strukturi. Ideje se u pravilu rađaju u jednoj glavi ili malom broju glava, a ako ih dobro prezentirate određenim ljudima, imaju veliku šansu da se s vremenom pretvore u nešto funkcionalno i samoodrživo. Upravo je to priča o HBZ-u. Krajem 19. stoljeća rodila se dobra ideja, preuzeli su je odgovorni poslovni ljudi, razrađena je operacionalizacija, određeni jasno ciljevi i stavljeno je sve u funkciju. Zbog tako dobro postavljenog koncepta to traje do danas. Ista je situacija i s Hrvatskom maticom iseljenika i rekao bih da je organizacijski, ustrojbeno i sadržajno učila upravo od Hrvatske bratske zajednice. Riječ je o najpropulzivnijoj i strukturalno najfunkcionalnijoj organizaciji Hrvata izvan domovine, a čvrsta poveznica tih dviju institucija datira desetljećima unazad. Hrvati SAD-a živjeli su organiziranoj i dobro uređenoj zemlji i razvijali su se prema najvišim standardima pa je u tom smislu Matica mogla prenositi njihova iskustva. Suradnja Matice i HBZ-a iznimno je dobra i na visokoj razini i posebno mi je drago što će se u Zagrebu održati još jedan njihov festival na koji će doći oko 2000 američkih Hrvata. Očekujemo veliki interes javnosti kao što je to bilo i na prethodnim festivalima.
Kako Hrvatska matica iseljenika pomaže u očuvanju jezika među mlađom populacijom Hrvata u iseljeništvu?
Već druge i treće, a pogotovo četvrte generacije ne govore hrvatski, ali zato pjevaju pjesme, plešu i sviraju hrvatsku glazbu, odijevaju nošnju i vole naša jela, znaju recepte, sportaše, glazbenike, popularna mjesta u Hrvatskoj. Jezik danas više nije funkcionalno pitanje, razumiju se na univerzalnom engleskom, ali znanje i prilika za učenje hrvatskoga jezika jest sigurno potvrda pripadanja hrvatskome identitetu. Tijekom godine organiziramo niz jezičnih programa, a u suradnji s Vladom RH, odnosno Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH nastojat ćemo u budućnosti omogućiti veći broj plaćenih školarina, stipendija i pokrivanje putnih troškova kako bismo omogućili dolazak na neke od jezičnih aktivnosti. Jako je važno da se Hrvati u iseljeništvu povezuju i učenjem jezika jer se samim time stvara i pretpostavka da ostanu u Hrvatskoj. Moram naglasiti da postoji veliki interes za dolazak na našu Malu i Sveučilišnu školu hrvatskoga jezika i kulture, mjesta se popune nekoliko mjeseci unaprijed. Posljednjih desetak godina sve je izraženija potreba mladoga naraštaja da učenju jezika pristupe na moderan, njima poznat i prihvatljiv način, stoga smo među prvima još 2008. napravili značajan iskorak proširivši svoje klasične programe novima temeljenima na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama. Danas HMI organizira i suorganizira razne škole, (e)tečajeve, radionice, skupove, komunikacije putem društvenih mreža i sl., kako u Hrvatskoj tako i u hrvatskim zajednicama u svijetu, a upravo su mladi oni koji se većinom i prijavljuju.
U 12 zemalja u Europi Hrvati imaju status nacionalne manjine. Što je važno za njihov dobar status u drugim državama?
Demokratičnost jedne zemlje gotovo da možemo mjeriti stupnjem demokratičnosti prema manjinskoj zajednici. Naime, pozicija manjine je otežana i u prirodi i u društvu jer je svijet u kojem živimo koncipiran tako da se prilagodi većini. Upravo zato je važno da ta većina ima razvijenu svijest o tome da je manjina važna i da je indikator postupanja i ponašanja većine. Na tragu toga, jako je dobro da je hrvatska država omogućila manjinama koje žive u Hrvatskoj visoku razinu pomoći, razumijevanja i konzumiranje svih prava koja im pripadaju. To nam daje za pravo da od država u kojima živi hrvatska manjina tražimo neku vrstu reciprociteta za status Hrvata u tim zemljama. Njezin status nije isti u svim državama – u Sloveniji primjerice nije uopće priznata, dok u Mađarskoj ima izrazito dobru poziciju gdje uz hrvatsku samoupravu postiže sva prava pripadanja zajednici. U Srbiji je situacija varijabilna, tamo se krenulo iz vrlo nepovoljne pozicije koja sada ipak ide nabolje. Kao čelnik Hrvatske matice iseljenika mogu reći kako se nadam da će hrvatska manjina imati uskoro poziciju u Srbiji kao što je ima i srpska u Hrvatskoj. Jačanje hrvatske države na karti Europe i značajna uloga premijera Andreja Plenkovića, koji danas zajedno s ostalim čelnicima država članica ravnopravno nastupa u najvažnijim tijelima EU-a kreirajući i sam pojedine elemente važne za funkcioniranje EU-a, uvelike poboljšava položaj hrvatske manjine. No, za njihov dobar status važno je da im domicilne države omogućavaju adekvatne uvjete. Hrvatska država pokazuje visok interes za pomoć u pozicioniranju i dobivanju prava, a Hrvatska matica iseljenika provodi programe koji ih zanimaju i vjerujem da solidno ostvarujemo njihove interese. Forum hrvatske manjine i Forum hrvatske manjine mladih samo su neki od njih.
Puna dva mandata bili ste na čelu Prstena, najjače gospodarske organizacije u regiji koja stipendira studente Hrvate iz BiH. Danas ste počasni predsjednik organizacije. Gdje vidite mogućnosti proširenja suradnje Prstena i HMI-ja?
Prsten je neprofitna i nepolitička udruga i nema moć. Financiramo se članarinama, sponzorstvima i donacijama dobrih ljudi i nitko od članova ne ostvaruje materijalnu korist. Sadržajno je bogat s više od 4000 članova, a svi oni djeluju u nizu ogranaka – Zakladi Prsten, Klubu utemeljitelja, Klubu znanstvenika, Klubu žena, Forumu mladih, Klubu poduzetnika, Klubu stipendista te zavičajnim klubovima u RH i diljem svijeta gdje žive Hrvati. Svaki od ovih dijelova autonoman je u svom i uzajamnom djelovanju, a zajedno čine Prstenovu cjelinu u kojoj ima mjesta za sve ljude. Prsten je odavno prestao biti udruga koja okuplja samo Hrvate s nekom poveznicom iz Bosne i Hercegovine. Suradnja Prstena i Matice je prirodna, proizlazi iz niza sadržaja koji su kompatibilni, a djelujemo zajednički ponajprije na području BiH. Rekao bih da ostvarujemo uistinu vrijedne programe i sinergija između te dvije institucije iznjedrila je niz dobrih i kvalitetnih aktivnosti važnih za Hrvate u BiH i svakako postoje još brojne mogućnosti za proširenje.
Pod Vašim ravnateljstvom pokrenut je i vrlo uspješan projekt za Hrvate u BiH, Kulturno-vjerska baština. Kako se rodila ideja za to?
Projekt je osmišljen s ciljem međusobnog povezivanja Hrvata u BiH i matičnoj domovini, ali i šire. Došli smo na ideju da povežemo kulturnu i vjersku baštinu Hrvata u BiH i u suradnji s tamošnjim kulturnim i vjerskim institucijama to i ostvarimo. Upoznavanje zajedničke tradicije, kulture i nošnji, unaprjeđenje kulturnih, obrazovnih i gospodarsko-socijalnih zanimanja raseljenih bosansko-hercegovačkih Hrvata, kao i pružanje potpore Hrvatima u BiH, posebno u jačanju i očuvanju nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta, najbolje predočuju sadržaj događaja. Program je do sada održan u Sarajevu, Jajcu, Livnu i Rami, a u lipnju 2024. održat će se u Plehanu i očekujemo dolazak cijelog kraja i političkog vrha. Primjerice, i na tom projektu oslanjamo se na suradnju s Udrugom Prsten. Želio bih samo naglasiti da će nam ove godine silno nedostajati nedavno i prerano preminuli fra Stipo Karajica, dobra duša ne samo tog događaja već i niza drugih koje smo zajednički ostvarili. Bio je izniman čovjek i nedostajat će i meni osobno kao i Hrvatskoj matici iseljenika.
Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina koji je napravljen tijekom Vašeg mandata najbolje odražava složene izazove hrvatskog iseljeništva u prošlosti i sadašnjosti. Možete li navesti u čemu danas leže najveći izazovi Hrvata izvan domovine u smislu očuvanja identiteta?
Leksikon je projekt koji zorno odražava svekolike aktivnosti Hrvatske matice iseljenika, a koji smo zajednički finalizirali u mome prvome mandatu. Izašao je 2022. godine u sunakladništvu Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatske matice iseljenika i struka ga je ocijenila prvorazrednim referentnim djelom naše kulture. Opisuje složeni fenomen hrvatskih migracija s naglaskom na one u protekla dva stoljeća, uz temeljite leksikografske obrade prvih desetljeća 21. stoljeća. Leksikon ima 1096 stranica na kojima su raspoređene 3464 natuknice i u njemu je obrađeno sve što je relevantno za hrvatski nacionalni korpus i kulturu izvan matične zemlje. Raspon obrađenih pojmova tematski obuhvaća multidisciplinarna područja povijesti i sociologije, jezikoslovlja i kulturne antropologije, humane geografije i etnografskih obilježja hrvatskih migranata, umjetničko stvaralaštvo i znanstvena postignuća, nakladništvo u dijaspori, iseljenički tisak i obrazovni rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu. Rekao bih da je riječ o svojevrsnome remek-djelu i najboljem prikazu svih važnih parametara vezanih uz hrvatsko iseljeništvo.
Razgovarala: Jelena Badovinac Dimitrijević; Fotografije: Krasnodar Peršun i arhiva HMI-ja
