Kako slavimo svoj nacionalni dan?

7 min čitanja

Piše: Prof. dr. sc. Božo Skoko

Iako je nakon stvaranja neovisne Hrvatske u domovini i dijaspori započelo zajedničko obilježavanje Dana državnosti 30. svibnja, nakon njegova ukidanja 2001. te proglašenja 25. lipnja novim Danom državnosti taj osjećaj se izgubio. Iako je stari nadnevak Dana državnosti vraćen 2019. godine, još uvijek se značajnije, i u domovini i dijaspori, obilježava 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, koji izaziva emocije i ponos na pobjedu u Domovinskome ratu i oslobođenje zemlje.

Irci su i ovog proljeća prilično slikovito i bučno proslavili svoj nacionalni dan – Dan svetog Patrika.  „Zelena“ proslava dana svetog Patrika, koja se obilježava 17. ožujka, postala je izrazito popularna u cijelom svijetu, gdje su je proširili raseljeni Irci, ali je i najznačajniji dan za sve stanovnike Irske. Tada se slavi dolazak kršćanstva u Irsku, ali i kultura te običaji Irske i Sjeverne Irske. Tradicionalno se nosi zelena boja, pije pivo, nosi list djeteline te paradira kroz sve veće irske gradove. U Irskoj je Dan svetog Patrika stoljećima bio isključivo vjerska svetkovina, koju su više slavili irski iseljenici u Americi, nego Irci doma.

Međutim, sve se promijenilo 1995. kad je irska vlada započela kampanju da se Dan svetog Patrika raskošnije slavi te iskoristi kao brend za jačanje turizma, promociju Irske i jačanje irskog zajedništva u domovini i svijetu. U Chicagu se rijeke boje u zeleno, a najveća irska parada na svijetu održava se u New Yorku. Postoji izreka koja kaže da smo „svi Irci na Dan svetog Patrika“ jer je ovaj blagdan iz lokalne tradicije prerastao u globalni događaj. Samo dva dana nakon blagdana svetog Patrika u Hrvatskoj je obilježen, doduše daleko skromnije, blagdan svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske. Zapravo mnogi hrvatski građani niti ne znaju kako je sveti Josip naš zaštitnik od davne 1687. godine, kad je Hrvatski sabor jednoglasnom odlukom „svih redova i staleža“ proglasio svetog Josipa zaštitnikom hrvatskog kraljevstva.

Nakon stvaranja hrvatske države saborski zastupnici prisjetili su se tog obećanja, odnosno zavjeta, pa su htjeli na dostojan način obilježiti ovu posebnu vezu hrvatskog naroda i njihova nebeskog zaštitnika. Tako je, kao trajan spomen na povijesnu odluku 2008., na ulazu u Hrvatski sabor postavljen reljef svetog Josipa, rad kipara Šime Vulasa. Međutim, blagdan svetog Josipa u Hrvatskoj na žalost nikada nije zaživio kao nacionalni blagdan kao što je to, primjerice, slučaj sa svetim Patrikom u Irskoj ili svetim Jurjem u Engleskoj. Iako se u pojedinim regijama i gradovima slave sveci zaštitnici (npr. stoljetna Festa svetog Vlaha u Dubrovniku pod zaštitom je UNESCO-a), Hrvatska nema „narodne“ proslave svojih nebeskih zaštitnika na nacionalnoj razini. Jedina iznimka i nacionalni konsenzus jest obilježavanje blagdana Velike Gospe. Na taj blagdan vlada posebno molitveno i emotivno ozračje, kako u domovini tako i među iseljenim Hrvatima, a država je taj blagdan proglasila i nacionalnim praznikom. Uostalom, vjernici u Hrvatskoj Gospu nazivaju „najvjernijom odvjetnicom Hrvatske“ (svetište u Remetama), te ju slave i kao kraljicu Hrvata. Dapače, procesije koje hrvatske zajednice u dijaspori organiziraju na blagdan Velike Gospe iznimno su vidljive i popularne. A najpoznatija među njima je ona u Chicagu, koja se organizira na ulicama toga američkoga grada od 1906. godine. Prema riječima organizatora – Hrvatske župe svetog Jeronima, „Hrvatima je Velika Gospa ono sto je Ircima Sv. Patrik ili Talijanima Kolumbov dan“.

Proslava nacionalnog dana predstavlja još jedan potencijalni element strategije nacionalnog brendiranja, koja interno služi kao sredstvo stvaranja nacionalnog ponosa među vlastitim građanima, a prema van kao ključni događaj u promicanju nacionalnog brenda (npr. američki Dan neovisnosti, francuski Dan pada Bastille ili spomenuti dan svetog Patrika). Također, riječ je o manifestacijama koje na najbolji način povezuju domovinu i dijasporu. Zapravo neki znanstvenici drže kako je prirodno mjesto održavanja takvih manifestacija izvan matične zemlje ondje gdje je značajno prisutna dijaspora te zemlje. Tako Keith Dinnie, profesor Sveučilišta Dundee, koji se bavi nacionalnim brendiranjem, kao primjer navodi Irsku i Škotsku koje svoj nacionalni dan slave u New Yorku, gradu koji je dom velikog broja Iraca i škotske dijaspore.

Iako je nakon stvaranja neovisne Hrvatske u domovini i dijaspori započelo zajedničko obilježavanje Dana državnosti 30. svibnja (kao spomen na oživljavanje demokracije u Hrvatskoj i konstituiranje višestranačkog sabora), nakon njegova ukidanja 2001. te proglašenja 25. lipnja novim Danom državnosti taj osjećaj se izgubio. Iako je stari nadnevak Dana državnosti vraćen 2019. godine, još uvijek se značajnije, i u domovini i dijaspori, obilježava 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, koji izaziva emocije i ponos na pobjedu u Domovinskome ratu i oslobođenje zemlje. Međutim, sva ta obilježavanja nacionalnih praznika nemaju globalne vidljivosti u pojedinim zemljama, već ostaju u lokalnim okvirima, izuzmemo li tradicionalna primanja koja organiziraju hrvatska veleposlanstva.

Nakon ulaska u finale hrvatske nogometne reprezentacije 2018. na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji i povratka Vatrenih u domovinu 16. srpnja, kad je u Zagrebu nogometne viceprvake svijeta dočekalo više od pola milijuna ljudi, pokrenuta je inicijativa da se taj dan nastavi obilježavati kao Dan hrvatskog ponosa i zajedništva. Čak i oni koji nisu bili sigurni u svoje korijene tada su bili ponosni što su Hrvati, a zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske bilo je na vrhuncu, baš kao za vrijeme Domovinskog rata. Također, potencijal vidljivosti ima i Svjetski dan kravate, koji se obilježava 18. listopada, a koji je 2008. jednoglasno proglasio Hrvatski sabor na prijedlog ustanove Academia Cravatica. Na taj dan se na spomenicima poznatih velikana na gradskim trgovima u Hrvatskoj, ali i na središnjim trgovima gradova diljem svijeta (zahvaljujući nastojanjima hrvatske diplomacije i hrvatske dijaspore), simbolično vežu crvene kravate, odnosno marame. Naime, kravata je – uz popularne kvadratiće – jedini hrvatski simbol koji je univerzalno poznat i prepoznatljiv. A dok nemamo središnjeg nacionalnog dana koji ćemo burno i svečano proslaviti diljem svijeta, preostaje nam učiti od Iraca, prigrliti one koje imamo i fokusirati se na predstojeći Dan državnosti da ga dostojanstveno proslavimo.

Podijeli ovaj članak
Skip to content