Dok novi val iseljenika iz Hrvatske u posljednjem desetljeću sreću traži u Irskoj, Njemačkoj ili Kanadi, njihovi vršnjaci iz hrvatske dijaspore, rođeni i odgojeni na bogatome Zapadu, napuštaju dobro plaćene poslove u Torontu, New Yorku, Sydneyu i Londonu i žele živjeti u Hrvatskoj.
Iako taj trend nije masovan, zaslužuje iznimnu pozornost jer nam pruža uvid u goleme mogućnosti koje predstavljaju potomci hrvatskih iseljenika kao naš novi i željeni demografski potencijal. Uostalom, slične trendove proteklih desetljeća vidjeli smo u Irskoj. Kombinacija znanja, iskustva, veza, domoljublja i dobrih namjera, koje su pripadnici dijaspore donijeli, pokrenuli su Irsku i od iseljeničke zemlje pretvorili je u useljeničku. No, kako bismo vidjeli stvarne razmjere potencijala, motiva i prepreka za takav iskorak u Hrvatskoj, moramo postaviti pitanje – što je to što privlači u Hrvatsku mlade iz dijaspore, kako oni doživljavaju Hrvatsku i njezinu budućnost?
Kako bismo na ta i slična pitanja dobili odgovor, svojedobno sam proveo istraživanje među pripadnicima drugog i trećeg naraštaja Hrvata iz dijaspore, ali i obrazovanim strancima, koji su se odlučili živjeti u Hrvatskoj. Rezultati su nam pokazali kako oni Hrvatsku doživljavaju više racionalno nego emocionalno i objektivnije sagledavaju njezine mogućnosti jer imaju iskustvo života i rada u različitim državama. Također se potvrdilo da su manje opterećeni povijesno-ideološkim podjelama od svojih roditelja i djedova (baka) te da su se odlučili na život u Hrvatskoj na temelju vlastitih interesa. To im daje mogućnost kvalitetnije procjene imidža Hrvatske i od domicilnog stanovništva i od njihovih roditelja. S druge strane, za razliku od stranaca koji su se odlučili živjeti u Hrvatskoj i s kojima dijele mnogobrojne sličnosti, ipak su povezaniji s Hrvatskom i njezinim identitetom.
Kad su u pitanju razlozi i prednosti života u Hrvatskoj, među odgovorima prevladavaju – hrvatski način života, sigurnost, ali i ljepote zemlje. Međutim, pojavljuju se i argumenti poput kvalitete obrazovnog i zdravstvenog sustava, cijene života, poslovnih mogućnosti, dobre klime, normalnijeg tempa života, dužega godišnjeg odmora, bolje skrbi za djecu, kvalitetnijih mogućnosti tijekom njihova odrastanja, dobre zdravstvene skrbi… Hrvati znaju uživati u slobodnom vremenu, pa je s ovim stilom života lakše imati bliske prijatelje! – rekla nam je jedna useljenica iz SAD-a. Niski su troškovi života u usporedbi s drugim europskim gradovima te niska cijena obrazovanja na državnim sveučilištima – dodao je sugovornik iz Južne Amerike. Hrvatska je smještena u srce Europe. Sve nam je blizu. Pogotovo ako radite međunarodni business – kaže treća sugovornica iz Kanade. U Njemačkoj je konkurencija postala nemoguća. Ovdje sam s manje truda napravila još bolji posao – dodaje Dijana iz Njemačke. U Švedskoj uopće nisam imao vremena za obitelj i prijatelje, ovdje se živi daleko sporije i kvalitetnije – kaže mladi Šveđanin Jens, koji se priženio u Hrvatsku. Dodaje kako je Hrvatska izrazito socijalna država, iako svi Švedsku smatraju uzorom na tom polju. U početku me fasciniralo kako je sve besplatno – bolnice, škole… U Americi sam sve te usluge morao plaćati cijelo bogatstvo – suglasan je i Joseph iz SAD-a. Mnogi su naveli i snažne obiteljske veze, posebno činjenicu što se svi međusobno druže i međusobno pomažu. Dodaju kako je u užurbanom i globaliziranom svijetu Hrvatska uspjela sačuvati autentičnost kakvu je teško naći u svijetu, pritom imaju mogućnost zdrave prehrane, vremena za sebe i uživanja u uistinu najslikovitijoj zemlji. Dvojica mladih poduzetnika otkrila su nam razloge svoga povratka: Ovdje možete živjeti, raditi i istodobno uživati u životu, što je drugdje bilo nemoguće… Pritom cijenim sigurnost i relativno niske troškove života – kaže prvi, a njegov kolega iz Australije dodaje: U vrijeme globalizacije više nije važno gdje imaš ured, jer iz Zagreba mogu raditi za bilo koju svjetsku korporaciju. Sve nam je blizu zbog dobre pozicije zemlje. Zato razmišljam o sadržajima koji se nude izvan posla, za mene i obitelj, a Hrvatska je odlično mjesto za život u Europi.
Dakle, vidimo kako je mladima posebno važna kvaliteta života i često su za nju spremni žrtvovati i zaradu. Imidž Hrvatske iz njihove perspektive govori o lijepoj zemlji po mjeri čovjeka, koja je odlično pozicionirana u Europi i čije tržište se tek razvija i nije zasićeno, ali i čija je državna administracija obilježena socijalističkim mentalitetom i ima mnogobrojne prepreke za poslovanje. Mladi druge i treće generacije prema svojim razmišljanjima i stajalištima o Hrvatskoj prilično su slični useljenicima strancima. Oni su optimisti koji navedene teškoće smatraju privremenima i otklonjivima. Za razliku od svojih roditelja, oni su spremniji na rizik, avanturu, pa i davanje dodatne šanse Hrvatskoj. Čak su realniji u procjenjivanju prilika, mogućnosti i nedostataka, te nisu opterećeni ideološkim podjelama iz prošlosti, iako su i te kako svjesni teškog bremena socijalističkog nasljeđa. Na žalost, vrlo često prednosti koje navode mi u domovini kadri smo omalovažavati ili nedovoljno isticati, vjerujući kako je uvijek negdje drugdje bolje. Mladi talentirani useljenici iz dijaspore, kao i stranci, izniman su demografski potencijal kojim bi se hrvatska država trebala ozbiljnije pozabaviti, a isto tako mogu biti suvremeni globalni promotori zemlje.
Piše: prof. dr. sc. Božo Skoko