Hrvatski sportski gen

7 min čitanja

Piše: Prof. dr. sc. Božo Skoko

U prigodi ovogodišnjega hrvatskog Dana državnosti, a u tijeku završnih priprema za Europsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović primio je i odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara i Poveljama Republike Hrvatske igrače i članove stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije koji su pridonijeli osvajanju brončane medalje na FIFA Svjetskom prvenstvu u Katru 2022. godine. Odlikovanja su dobili za izniman uspjeh, doprinos sportu i međunarodnom ugledu Hrvatske. Nekoliko dana kasnije primio je i odlikovao i američkog Hrvata Billa Belichicka, po mnogima najvećeg trenera u povijesti američkog NFL-a (The National Football League), sa šest titula pobjednika Super Bowla. Andrej Plenković zatim mu je uručio domovnicu, odnosno dokaz primanja u hrvatsko državljanstvo. Time je Belichicku ostvarena stara želja da uz američko ima i hrvatsko državljanstvo na koje je toliko ponosan, kao i na domovinu svoga oca. Uostalom, svi ljubitelji američkog nogometa dobro znaju za njegovo hrvatsko podrijetlo jer je na svim važnim turnirima redovito promovirao Hrvatsku dajući izjave i noseći hrvatsku zastavu na svome rukavu.

I ti događaji jasno su pokazali koliko je sport važan u promociji Hrvatske. Zapravo, malo je zemalja u svijetu kojima je sport neraskidivi dio nacionalnog identiteta i imidža kao što je to slučaj s Hrvatskom. Uistinu teško možemo govoriti o prepoznatljivosti zemlje bez učestalih asocijacija na hrvatske sportaše i njihove uspjehe, i to čak i u najudaljenijim dijelovima svijeta. Jednako tako hrvatski identitet je nezamisliv bez toga sportskog naboja, strasti, pobjedničkoga duha, želje za natjecanjem i dokazivanjem, ali i sportskih talenata koji među Hrvatima niču kao gljive poslije kiše, unatoč skromnim sportskim infrastrukturama. Nakon spektakularnoga drugog mjesta na Svjetskome nogometnom prvenstvu u Rusiji 2018. inozemni mediji Hrvatsku su proglasili „najsportskijom nacijom na svijetu“, vodeći se brojem odličja i raznovrsnosti sportova (28) u kojima je Hrvatska bila u samom vrhu svijeta. Iako je tek 128. država svijeta po broju stanovnika, u samo tri desetljeća postojanja osvojila je čak 52 olimpijske medalje, te više od 800 njih na svjetskim i europskim prvenstvima. Uzmemo li u obzir broj vrhunskih sportskih ostvarenja u odnosu na broj stanovnika, Hrvatska je uz Norvešku, uistinu, najuspješnija „sportska“ država na svijetu. Očito ima nešto u hrvatskim sportskim genima, jer je uistinu teško pronaći sport u kojem Hrvatska zaostaje. A dokazuju to i uspješni sportaši i treneri hrvatskog podrijetla diljem svijeta. Uz spomenutoga Belichicka, dovoljno je spomenuti Nicka Sabana, najvećega sveučilišnog trenera u povijesti američkoga nogometa sa sedam naslova nacionalnoga prvaka, koji je sa Sandrom Bullock glumio i u filmu Priča o prvaku (The Blind Side) iz 2009. te Petea Carrolla, koji se sa svojim Seahawksima u finalu Super Bowla 2015. borio protiv Belichickovih Patriotsa, pa su američki mediji tu povijesnu utakmicu nazvali „Bitka za Hrvatsku“. Najuspješniji kanadski boksač svih vremena George Louis Chuvalo (jedan od rijetkih boksača koje slavni Muhammad Ali nije uspio nokautirati) također je hrvatskog podrijetla. Konačno, pogledajmo hrvatske nogometne reprezentativce posljednjih godina i vidjet ćemo koliko ih je rođeno u dijaspori i koliko diljem svijeta ima klubova koji nose ime Croatia, a postali su rasadnici sportskih talenata. Svijet je prepoznao taj hrvatski sportski gen i svakodnevno upoznaje Hrvatsku zahvaljujući našim sportašima koji nastupaju u sportskim arenama diljem svijeta, postavši tako naš jedinstven izvozni proizvod. Uostalom, jeste li znali da je Hrvatska treća zemlja po broju „besmrtnih“ košarkaša u svjetski poznatoj košarkaškoj Kući slavnih u američkom Springfieldu. Ondje je čak pet slavnih hrvatskih košarkaša: Krešimir Ćosić, Dražen Petrović, Mirko Novosel, Dino Rađa i Toni Kukoč.

Dok su naše oči uprte prema njemačkim stadionima gdje se ovaj mjesec igra Europsko nogometno prvenstvo pred tisućama pripadnika naše dijaspore, podsjetimo kako su zahvaljujući nogometu mnogi u svijetu prvi put čuli za Hrvatsku 1998. godine kad je Hrvatska osvojila slavno treće mjesto na Svjetskome nogometnom prvenstvu u Francuskoj, a Davor Šuker izabran za najboljeg strijelca tog prvenstva. Povijesni uspjeh Hrvati su ponovili dvadeset godina kasnije, kad su predvođeni izbornikom Zlatkom Dalićem ispisali nevjerojatnu nogometnu povijest osvojivši srebro na Svjetskome nogometnom prvenstvu u Rusiji 2018., broncu u Katru 2022. te godinu kasnije i drugo mjesto u europskoj Ligi nacija. U manje od tri desetljeća nastupanja na svjetskim nogometnim prvenstvima, Hrvatska je ušla među sedam najuspješnijih reprezentacija svijeta po broju osvojenih medalja. Simbol hrvatskoga nogometnog uspjeha posljednjih godina jedinstveni je Luka Modrić. Kao nogometaš Real Madrida, s kojim je osvojio šest europskih Liga prvaka (postavši najtrofejniji igrač toga kraljevskog kluba), 2018. okrunio je svoju karijeru postavši najbolji nogometaš Svjetskoga nogometnog prvenstva u Rusiji. Iste godine proglašen je najboljim nogometašem Europe, zatim i svijeta, i to po izboru UEFA-e odnosno FIFA-e, a dobio je i prestižnu francusku Zlatnu loptu, ostavivši opet iza sebe legendarnog Cristiana Ronalda. Tako je Modrić postao jedan od najvećih hrvatskih sportaša u povijesti i nedvojbeno najbolji nogometaš ovog dijela Europe. Unatoč godinama u kojima su nogometaši već duboko u zasluženoj mirovini, Luka je u vrhunskoj formi i kao kapetan vatrenih predvodit će našu reprezentaciju prema završnici nastupajućega Europskoga nogometnog prvenstva.

Iako Hrvati vole sve sportove, čak i ragbi koji se ovdje igra od 1954., nogomet je ipak institucija pa izaziva najveću euforiju i jamči spektakularne dočeke pobjednika nakon globalnih natjecanja. Kad igraju vatreni, devet milijuna Hrvata i njihovih potomaka razasutih diljem svijeta dišu kao jedno tijelo. Tako će biti i ovog ljeta. Mnogi iz prekooceanskih zemalja usklađivali su svoj godišnji odmor u Europi baš prema rasporedu utakmica. Pred nama su tako dani kad se u Hrvatsku vrati duh zajedništva, nacionalnog ponosa i vjere u sebe. Taj novi hrvatski optimizam može se pretvoriti u nezaustavljivu bujicu pozitivnih promjena i natjerati nas da se ne zadovoljavamo prosječnošću, da od onih koji nas vode tražimo rezultate i izvrsnost, da hodamo uzdignute glave te da se nikada više ne zadovoljavamo parolama kako smo mali i slabi, kako ne možemo bolje od ovoga čemu svjedočimo i kako je uspjeh rezerviran za druge. Usudimo se sanjati velike stvari, kako reče papa Franjo, a onda očito i Bog pomaže.

OZNAKE:
Podijeli ovaj članak
Skip to content