Zagrebačka retrospektiva Daniela Šuljića

3 min čitanja

Autor je studirao na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, a potom i animaciju u Beču. Šuljićev dosadašnji opus od osobite je važnosti za našu animiranu filmsku scenu, a odmak od tradicije očituje se ponajprije korištenjem tehnike ulja na staklu, nove za dotadašnje trendove u hrvatskoj animaciji

U kinu Tuškanac u Zagrebu, u okviru programa Kratki utorak, 15. listopada u 21 sat, bit će prikazano 12 kratkih filmova jednog od najnagrađivanijih hrvatskih animatora mlađe generacije, Daniela Šuljića, uz prisutnost autora.
Za jubilej Daniela Šuljića, hrvatsko-austrijskog animatora, direktora Animafesta, kojega je upoznao u Badenu na Internacionalnom festivalu animiranog filma FANTOCHE, i za retrospektivu njegovih filmova pod naslovom FILM ZA FILMOM, javio nam je i Zvonimir Mitar, urednik portala www.croatia.ch
Prof. Šuljića, piše Mitar, upoznao je 2010., kada je Hrvatska bila zemlja gost na festivalu FANTOCHE i kad su u Badenu prikazana 33 hrvatska animirana filma, vodio hrvatsku delegaciju od desetak animatora, goste festivala. Ove jeseni je kao jedini hrvatski predstavnik bio gost toga festivala, gdje su se opet sreli.
Daniel Šuljić (1971.) studirao je na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, a potom i animaciju u Beču, u kojem je diplomirao filmom ‘Sunce, sol i more’ 1997. Tematski i tehnički raznovrsni, njegovi filmovi svjedoče o specifičnom umjetničkom senzibilitetu, ali i eksperimentatorskom duhu. I filmovi rađeni uljem na staklu i animiranjem zrnaca kave na staklenoj podlozi, kao i animiranjem crteža u olovci, na papiru, imaju prepoznatljiv stil.
Šuljićev dosadašnji opus od osobite je važnosti za hrvatsku animiranu filmsku scenu. Autor se u hrvatskoj animaciji pojavljuje 90-ih godina studentskim filmovima koji i po kvaliteti, ali i po odabiru tema te korištenju za našu animaciju novih i rijetkih tehnika bitno odudaraju od animirane filmske proizvodnje u tom razdoblju, kad se u hrvatskoj animaciji uglavnom ništa nije događalo. Ta je situacija povezana i s krizom u Zagreb filmu, isključivim proizvodnim centrom animacije sve do kraja 80-ih.
Šuljićevim filmom ‘Kolač’ iz 1997. počinje novo doba i Zagreb filma, ali i hrvatske animacije. U ‘Kolaču’ je vidljiv i utjecaj inozemnih umjetničkih strujanja koje je Šuljić dijelom imao prilike upoznati tijekom studija animacije u Beču, što znači odmak od tradicije zagrebačke škole koja je do tada dominirala. Taj odmak od tradicije očituje se ponajprije korištenjem tehnike ulja na staklu, nove za dotadašnje trendove u hrvatskoj animaciji. (tportal.hr)

Podijeli ovaj članak
Skip to content