Dosta je pisano o doprinosu hrvatskih iseljenika tzv. visokoj kulturi – ozbiljnoj glazbi, kazalištu i filmu, no što je s ulogom iseljenih Hrvata u popularnoj kulturi? Zar tu nije bilo istaknutih imena? Zar su se iseljenici mahom hvatali podija velikih koncertnih kuća i opera?
Među one koji su dali vidan doprinos popularnoj kulturi 20 st., a bili su hrvatskog podrijetla svakako treba izdvojiti Ala Crnića (1927. – 1999.), umjetničkim imenom Guya Mitchella, glumca i pjevača.
Crnić alias Mitchell, rođen je u Detroitu u obitelji hrvatskih iseljenika. Ova se ubrzo preselila u Kaliforniju. Već kao dijete Crnić je pokazivao iznimnu nadarenost, pa je i tada imao ugovor s izdavačkom kućom Warner Brothers nastupajući kao pjevač na radiju.
Njegova prava karijera počinje 1950. kada sklapa ugovor s izdavačkom kućom Columbia Records. Već prvom svojom pjesmom za Columbiju “My Heart Cries For You” dolazi na drugo mjesto američke top liste, a prvi je u Velikoj Britaniji i Australiji. Najveći je uspjeh doživio hitom “Singing the Blues” 1956. kada se čak deset tjedana nalazio na vrhu američke liste hitova. 1957. kraće vrijeme je imao i vlastiti show za televizijsku kuću ABC (The Guy Mitchell Show.)
Crnić je i glumio u nizu filmova i serija. Svojom mješavinom popa, roka i countrya bio je iznimno popularan tijekom 50-tih godina 20. st. (posebno u Velikoj Britaniji), no potom mu karijera zamire.
Ala Crnića ili Guya Mitchella dotakla se i „Matica” objavivši u broju 4 za 1953. godinu članak „Sin našeg iseljenika omiljeni pjevač Amerike”. U članku se ističu činjenice kako je Crnić vrlo pristojan momak, aktivni član Hrvatske bratske zajednice i kako dobro govori hrvatski.
Usprkos Crnićevoj planetarnoj slavi „Matica” se nije više bavila njime. „Lake” note za ugledni časopis poput nje, u to doba bile, su nešto sporedno. Naspram Crnića mnoštvo je prilog objavljeno o primjerice o opernoj pjevačici Zinki Kunc i violinisti Zlatku Balokoviću. Kako se samo medijski prioriteti mijenjaju!