Podružnice Hrvatske matice iseljenika, u suradnji s bratovštinama bokeljskih mornarica i ove su godine u Splitu, Rijeci i Puli, upriličili prigodne programe povodom manifestacije Tripundanskih svečanosti.
Tako je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, 11. veljače 2025. održan svečani koncert Gradskog zbora Brodosplit, pod ravnanjem maestra Vlade Sunka uz poetski izričaj akademske glumice Ivane Giove Župe.
Programsku večer tematski je osmislila Herci Ganza, pozdravljajući mnogobrojne uzvanike, kao i gradonačelnika Grada Splita Ivicu Puljka i načelnika Općine Klis Jakova Vetmu; uvodnu riječ prepustila je suorganizatorima Luki Perkoviću, predsjedniku Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809“ Split i Anti Ćaleti, voditelju splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika.
Uz mnogobrojne izvedbe Jakova Gotovca, Ive Tijardovića, Ljube Stipišića – Delmate, glazbeni repertoar upotpunjen je stihovima Marka Perkovića Thompsona, kao i Zajčeve budnice „U boj u boj“. Posebnu emotivnost i misao na prostor „daleke“ Boke Kotorske izazvala je pjesma Vice Vukova „Bokeljska noć“.
Luka Perković je u uvodnom izričaju prikazao retrospektivu kronologije Tripundanskih svečanosti u Splitu i Kotoru, ističući činjenicu da ove godine obilježavamo 153 obljetnicu Bokeljske noći u Gradu pod Marjanom, kao i mnogobrojnih kulturnih i društvenih sadržaja koji se realiziraju tijekom veljače.
Perković je istaknuo doprinos mnogobrojnih istaknutih pojedinaca koji su kroz stoljeće ipo, doprinosili i pozicionirali Boku u svijest i percepciju svakoga od nas. S posebnom zahvalom je istaknuo i doprinos akademika Radoslava Tomića, vrsnog poznavatelja umjetničke baštine Boke Kotorske.
Ante Ćaleta je pozdravljajući nazočne istaknuo kako je u ovim danima kada su misli intenzivnije orijentirane prema našoj braći u Crnoj Gori, potrebno preispitati „identifikaciju s vlastitom Bokom, Bokom osobnog prostora, stiješćenog između brda i mora, kao da se slikovito radi o procijepu između očekivanja i realnosti, ponaosob svakoga od nas.”
“Boka naših snova, naših maštanja, našeg djetinjstva, našeg minulog vremena. Jer Boka nadilazi samo prostor zaljeva Hrvatskih svetaca, ona je ujedno sinonim nečega što je kontinuirano prisutno i duboko ukorijenjeno u identitetu našeg naroda. Boka je ujedno sinonim borbe za opstankom, za prepoznatljivošću, za činjenicom da jedna zajednica, u konkretnom slučaju hrvatskog etnosa želi ostati na prostoru s kojim se identificirala, a to kako vidimo nije nimalo jednostavno, jer je istovremeno protkano izazovnošću
Već sama etimologija toponima BOKA, talijanski bocca/ušće, slavenski buka/huk, ukazuje na geografiju zaljeva gdje čovjek ne može ostati indiferentan; mozaik impresivnog krajobraza sjedinjenja planine i mora. Dotaknutog molitvom Gospe od Škrpjela i Svetog Tripuna, otisnutog pečatom vjere blažene Ozane Kotorske, Leopolda Bogdana Mandića, kao i blaženim Gracijem iz Mula.
Ali Boka danas živi neke nove svetce, koji još uvijek hode stazama zaljeva svog ponosa, svog identiteta. I večeras smo ovdje zbog njih, da makar načas zastanemo i odamo im priznanje, zbog toga što su odlučili ići težim putem, drugačijim, šutke, gordo i ponosno, zbog činjenice što su ostali dolje živeći svoju Boku, dajući nam za primjer kako je treba živjeti.“
Tekst: Ante Ćaleta Foto: Nikoleta Ivetić i Frano Kusačić
