Zbirka Domovinskog rata NSK u Zagrebu pokrenula je niz književnih tribina na temu proznih književnih djela o Domovinskome ratu. Prvu tribinu pod nazivom Vukovar u djelima Pavla Pavličića (prije i poslije) vodila je Julijana Matanović, a gost joj je bio književnik Pavao Pavličić
Na početku tribine okupljenima su se obratili glavna ravnateljica NSK Dunja Seiter-Šverko i voditelj Zbirke Domovinskog rata Tomica Vrbanc, koji je govorio o razlozima pokretanja tribina vezanih uz Domovinski rat, među kojima prednjači velik broj proznih djela posvećenih ovoj temi, ali i ovogodišnje obilježavanje 20. obljetnice vojne akcije Oluja.
Iako se ratne teme ne provlače izravno kroz njegov bogati opus, Vukovar prije i poslije Domovinskoga rata bitna je tema u nekoliko Pavličićevih knjiga, kao što su Vodič po Vukovaru, Šapudl i roman Diksilend iz 1995. godine, čija je radnja djelomično smještena u vrijeme rata. Čak i roman Nevidljivo pismo iz 1993. može se čitati kao alegorija straha od gubitka identitarnoga mjesta (Goran Rem).
Povjesničarka književnosti i spisateljica Julijana Matanović govorila je o temi Vukovara u djelima Pavla Pavličića s književnopovijesnoga gledišta. Istaknula je kako Pavličić piše o Vukovaru, premda ga izravno ne imenuje. Vukovar je grad u kojem žive predstavnici podunavskih naroda. Pavao Pavličić objasnio je kako je jako malo pisao o ratu u Vukovaru jer, kako smatra, on nije vjerodostojan svjedok. O Vukovaru se prije rata u Zagrebu malo znalo pa je zato o svojem rodnom gradu pisao, dodavši kako je tek u ratu došlo do otvaranja vukovarskih tema u hrvatskoj književnosti. Njegov povod za pisanje proze smještene u Vukovar, posebno nakon izbijanja Domovinskoga rata, bio je stvoriti zajedničke uspomene za ljude koji su bili prisiljeni otići iz svojeg grada sa vrećicama u rukama, a iza njih je ostalo sve, uključujući i obiteljske slike.
Doznajte više
