Od urednika i novinara iz Austrije Petra Tyrana moguće je učiti o profesionalnoj etici novinarstva današnjice, koja u svojoj srži afirmira univerzalne vrijednosti.
Nova komunikacijska paradigma logična je posljedica društvenih i tehnoloških promjena koje nas svakodnevno zatječu. Ranije je bilo potrebno više sati kako biste određene informacije prenijeli, bilo iz naših manjinskih zajednica razmiljenih po europskome susjedstvu bilo iz prekooceanskoga iseljeništva od Amerike preko juga Afrike do Novoga Zelanda i Australije. Lanac produkcije iseljeničkih glasila je obuhvaćao sudjelovanje većeg broja ljudi uz vrlo zahtjevne financijske obveze. Zahvaljujući besplatnim socijalnim internetskim mrežama trenutačno su za distribuciju informacija potrebne minute, odnosno sekunde. Ne tako davno izlazilo je više od 400 hrvatskih iseljeničkih novina i časopisa u četrdesetak država od Sjevernog do Južnoga pola. S razvitkom interneta osobito u prvom desetljeću 21. stoljeća naša se inozemna publicistika javlja u tek dvadesetak periodičnika čije informacije kreiraju uredništva iseljeničkih organizacija mahom kulturno-umjetničke provenijencije među Hrvatima izvan RH, kako na hrvatskome tako i jezicima domicilnih zemalja (npr. švicarska Libra, njemačka Živa Zajednica, kanadski Gaudeamus, argentinska Studia Craotica, australski tjednik Domovina…). Danas informacije kreira svatko – društveni aktivizam je planetarno popularna pojava, dok bujaju blogovi i portali iseljeničkih zajednica hispanofonog, anglofonog i germanofonog svijeta, a facebook kao i podcast osvaja srca ne zaostajući po broju konzumenata za živopisnim instagramom. Čitateljska publika općenito, koju nije pokosila tabloidizacija medija, migrira na Mrežu – sklonija je slici nego tekstu.
Promjene na medijskoj sceni jesu globalne, ali se one različito očituju u drukčijim kulturnim i medijskim okvirima. Bitka za istraživačko novinarstvo međutim nije prestala. U Strasbourgu intenzivno se radi na pronalaženju načina za suzbijanje dezinformacija. Briga je to čini se i Elona Muska. Povijest pokazuje da bolje prolazi i opstaje onaj tko prepozna i iskoristi potencijale vječnih mijena i zadivljujućeg tehnološkoga napretka.
Propitujući aktualne preobrazbe medijske scene Hrvata izvan RH, iščitavajući serijske publikacije s migrantskom pozadinom, guglajući more periodičnika našijenaca za oko su mi zapele (ne samo zbog brizne e pretraživača) Hrvatske novine iz Željeznog, koje su dostupne online u Nacionalnoj biblioteci Austrije (ÖNB) od proljetos, ali uz očuvanu draž tiskanog i lijepo ilustriranog izdanja toga Tajednika gradišćanskih Hrvatov u 113-om godištu izlaženja. Prelistavajući zadnjih 40 godišta HN, fascinantan nam je urednički i novinarski stil Petra Tyrana. On uspijeva s timom suradnika i potporom čitatelja te svoga nakladnika HŠD-a iz tjedna u tjedan, ravnomjerno zahvatiti kroniku svakodnevice u Austriji, ali iz pozicije dvojezičnog manjinca i to u svim granama ljudske djelatnosti, počevši od prava na obrazovanje na materinskome jeziku do inih društvenih, gospodarskih, kulturnih, umjetničkih i znanstvenih te sportskih tema, uključivši bogat vjerski život gradišćanskih Hrvata na tlu srednje Europe s tradicijom od pola milenija. Od novinara sjajnog fotografskog umijeća, pjesnika i prevoditelja rođenog Novoselca s višedesetljetnom bečkom adresom Petra Tyrana – uočili smo – moguće je učiti o profesionalnoj etici novinarstva suvremenoga doba, koja u svojoj najdubljoj biti afirmira univerzalne vrijednosti jednako privlačne i za većinu i za manjinu svake društvene zajednice. Posrijedi je neumorni istraživač novih informacija, istine i pravde, izvjestitelj netom otkrivenih spoznaja do kojih prvi stiže, krstareći od raznih priredbi do običnih obiteljskih okupljanja po austrijskom Gradišću, te susjednim naseljima gdje višestoljetno žive gradišćanski Hrvat na tlu Mađarske, Slovačke i Češke, kako bi se za njih čulo u kolijevci europske civilizacije, Beču. Dobro upućeni aktivist u regulativu Vijeća Europe o pravima manjina Tyran sustavno bilježi, ne samo kroniku jedne manjinske zajednice, već snagu korjenike – i većinske domicilne nacije – i svoga ljubljenog hrvatskoga naroda, koji se izborio devedesetih za neovisnost Lijepe Naše da bi i on ponosno danas sudjelovao u izgradnji demokratičnoga višejezičnoga okružja u zajedničkoj nam europskoj obitelji narodā. Neobično je mobilan i vrlo praktičan, preuzevši uredništvo HN davne 1983. Ovih dana mu je uručeno zasluženo visoko odličje Zlatni znak Republike Austrije, na čemu mu od srca čestitamo. Uz urednički, publicistički i književni rad, Petru je na bitnome mjestu njegova obitelj i djeca, koja su s odličnom naobrazbom danas odrasli dionici akademske i kulturne zajednice Beča.
Upravo je slavistica s Bečkoga sveučilišta dr. sc. Katharina Tyran u maniri svoga poduzetnog oca, bila inicijator suradničkog projekta HŠD-a i ÖNB, zahvaljujući kojem možete putem virtualne platforme Anno, pretraživati povijesne austrijske novine i časopise, među kojima istaknuto baštinsko mjesto pripada i Hrvatskim novinama kao najstarijim novinama istočnoga dijela Austrije. HN su važne za znanstvenike, ali i za svakoga zainteresiranoga za hrvatsku dionicu u europskome kulturnome prostoru. Link: (https://anno.onb.ac.at/cgi-content/anno?aid=hrv&da%C2%ADtum=1922&zoom%20=33).
Piše: Vesna Kukavica
Foto: Arhiva knjižnice periodike HMI
The gallery was not found!