Prvijenac Girl at War Sare Nović

7 min čitanja

Mlada američka spisateljica hrvatskog porijekla rođena je 1987 već godinama živi u SAD-u. Diplomirala je na prestižnom njujorškom sveučilištu Columbia. Prošle godine u Americi i Velikoj Britaniji objavila je knjigu ‘Girl at War’, u kojoj opisuje iskustva 10-godišnje Zagrepčanke Ane Jurić u Domovinskom ratu. Roman na engleskom jeziku dobio je dobre kritike, ali zasad nije objavljen u Hrvatskoj

U intervjuu za tportal mlada američka spisateljica hrvatskog porijekla Sara Nović govori o svojem hvaljenom prvijencu ‘Girl at War’, književnoj obradi Domovinskog rata i istraživanju koje je poduzela zbog pisanja romana te o svojem iskustvu književnice, koja je ujedno gluha, što opisuje kao jednu od ključnih odrednica svog autorskog identiteta.

Sara Nović rođena je 1987., živjela je u Hrvatskoj, ali već godinama živi u SAD-u. Diplomirala je na prestižnom njujorškom sveučilištu Columbia. Ova mlada spisateljica je prošle godine u Americi i Velikoj Britaniji objavila knjigu ‘Girl at War’, u kojoj opisuje iskustva 10-godišnje Zagrepčanke Ane Jurić u Domovinskom ratu. Roman je dobio dobre kritike s one strane Atlantika, ali zasad nije objavljen u Hrvatskoj.

Nović u razgovoru za tportal.hr objašnjava kako se odlučila na pisanje knjige koja se bavi Domovinskim ratom, otkriva kakve su reakcije čitatelja te govori o svojem iskustvu diskriminacije koju doživljava kao gluha osoba. Za dodatne informacije o Sari Nović i njezinim književnim nastupima svakako vrijedi posjetiti njezinu službenu stranicu (www.sara-novic.com)

Napisali ste roman u ratu o Hrvatskoj. Što vas je privuklo toj temi?
Prvo sjeme interesa je posijano tijekom mojeg posjeta rodbini u Hrvatskoj u ranim godinama ovog stoljeća. Ljudi su mi pričali anegdote iz rata, a ja sam iz počela zapisivati u svoj dnevnik, koji inače vodim otkako znam pisati. Kada sam se vratila u SAD, iznenadilo me je koliko moje kolege na fakultetu malo znaju o Domovinskom ratu, zapravo ni o osnovnim činjenicama o Hrvatskoj, pa sam za seminar kreativnog pisanja napisala kratku priču o ratu i smrti Miloševića u Haagu. Profesor me ohrabrio da proširim tu priču, pa sam nastavila raditi na tome i s vremenom je ona prerasla u roman.

Jeste li detaljnije istraživali politički kontekst tog perioda?
Uz razgovore s ljudima u Hrvatskoj, dosta sam istraživala društvenu i političku klimu koja je bila gorivo raspadu Jugoslavije. Pročitala sam mnogo romana i publicističkih knjiga i brojne reportaže o tom periodu jer sam željela naučiti što više o kontekstu tih događaja. Proučavala sam čak i zemljopisne karte, pa čak i sitne detalje poput kakvo je bilo vrijeme pojedinih dana koji se spominju u mojoj knjizi.
Naravno, s obzirom da je naratorica mojeg romana na početku priče desetogodišnja djevojčica, ona ima ograničeno razumijevanje politike koja je dovela do rata, ali sam se trudila u kasnijim dijelovima knjige ukazati na to da su stvari mnogo kompleksnije nego što je ona početno mislila. Nadam se da će taj njezin proces razumijevanja konflikata i politike biti repliciran u iskustvu čitatelja dok idu kroz knjigu, a koji nisu upoznati s temom.

‘Girl at War’ opisuje iskustva desetogodišnje Ane Jurić iz Zagreba u ratu. Kako je ona postala dijete vojnik?
Ne bih htjela otkriti ključni moment zapleta zbog kojega Ana mora otići iz Zagreba te kako ostaje sama. Ona tada doživljava rat mnogo više direktno nego što je to bilo dok je živjela u Zagrebu. Ideja je bila pokazati je u različitim dijelovima zemlje kako bih ilustrirala nestabilnost granica i svačije sigurnosti u doba nasilja.

Kritike romana u SAD-u i Velikoj Britaniji bile su većinom pozitivne, između ostalih ona u The New York Timesu, no jeste li dobili kakve reakcije od čitatelja koji su proživjeli ratove raspada Jugoslavije?
Više prijatelja i ljudi iz šire rodbine iz Hrvatske i Bosne čitalo je rukopis dok je još bio u različitim fazama nastanka i bili su puni podrške, ali i jako strpljivi s mojim beskrajnim ispitivanjem. Imala sam čast govoriti u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu prošlog svibnja; veleposlanik i njegova obitelj su također uživali u knjizi i pozvali su me da sudjelujem u jednom od niza kulturnih događaja koje je organiziralo veleposlanstvo. Bilo je odlično iskustvo razgovarati s ljudima koji imaju duboke veze s regijom i odgovarati na pitanja onih koji su i osobno proživjeli rat.
Primjerice, razgovarala sam s čovjekom iz veleposlanstva koji je tijekom rata živio u Splitu, a koji mi je rekao da ga je stezalo u prsima dok je čitao knjigu. Čuti da su ljudi imali tako snažne emocionalne reakcije bilo je i katarzično za mene, to je najbolji mogući kompliment. Dobila sam i elektroničku poštu od brojnih čitatelja koji su proživjeli rat ili dolaze iz obitelji koje imaju takvo iskustvo. To su mi najdraži čitatelji, kojima i odgovorim koliko mogu, jer znam da investiraju puno emocija u moju knjigu i osjećam se privilegiranom čuti njihove priče.

Kako ste se nosili s opisivanjem scena u kojima se događaju ratni zločini?
Opisima nasilja sam prilazila i kao ostatku teksta – nisam htjela da tu bude kičastih izraza i pretencioznog korištenja jezika, niti sam htjela biti maglovita i izbjegavati opise užasa rata. Sve umjetnosti donekle zakazuju kad je riječ o opisivanju ili prikazivanju ratnih strahota, pa mi se najboljim činilo razgolititi svu tu patnju na direktan način. Nadam se da sam u romanu uspjela dovoljno uvjerljivo razviti likove, kroz koje onda čitatelji mogu osjetiti osobnu, empatičnu vezu s njihovim patnjama.
Hoće li ‘Girl at War’ biti objavljena na hrvatskom jeziku i jesu li kontaktirali s vama neki nakladnici iz Hrvatske?
Koliko znam, neki nakladnici su bili u kontaktu s mojim agentom oko prijevoda na druge jezike, no zasad su prava za objavu knjige u Hrvatskoj još slobodna.
(tportal.hr)

Podijeli ovaj članak
Skip to content