U Matici su predstavljene zbirke pjesama – Zapisi s jagodica prstiju i Stvar dobrih putokaza. Prvu je objavio Panonski institut iz Pinkovaca (2011.); a drugu, ove godine, Ogranak MH Vukovar
U Hrvatskoj matici iseljenika 22. listopada predstavljene su dvije zbirke pjesama – Zapisi s jagodica prstiju i Stvar dobrih putokaza Sanje Percele iz Nizozemske. Prvu je objavio Panonski institut iz Pinkovaca (2011.); a drugu, ove godine, Ogranak MH Vukovar.
Zagrepčanka Sanja Percela (1961.) završila je studij matematike na PMF-u, a nakon diplome i odlaska u Nizozemsku na Sveučilištu u Amsterdamu i studij jezične filozofije, 1994. Objavljuje pjesme na nizozemskom jeziku u književnim časopisima De Tweede Ronde, Poëziekrant i Krakatau, a na hrvatskom u književnom časopisu Poezija. Na državnom pjesničkom natjecanju Zaklade Turing – De Turing Nationale Gedichtenwedstrijd za 2010. jedna njena pjesma uvrštena je u zbirku Dansen op de maat van het ogenblik /Plesati po taktu trenutka. Nastupala je na brojnim pjesničkim manifestacijama u Nizozemskoj, među inim na Het Festival Mooie Woorden/ Festivalu lijepih riječi u Utrechtu i na Haarlemse dichtlijn/Pjesničkoj liniji u Haarlemu. Živi u Nizozemskoj, u Amsterdamu, gdje radi kao prevoditeljica.
O Percelinim knjigama su govorili mr. sc. Marin Knezović, ravnatelj Matice i recenzentica prof. dr. sc. Sanja Vulić, te autorica. Promociju je vodila rukovoditeljica Matičina odjela za nakladništvo, stručno i suvereno kao uvijek, Vesna Kukavica, prof.
Ravnatelj se okupljenim ljubiteljima pjesničke riječi, predstavnicima Državnog ureda za Hrvate izvan RH, suradnicima HMI-ja i autoričinim zagrebačkim prijateljima obratio s nekoliko riječi.
– Obično, kada se nalazimo u ovoj dvorani i kada predstavljamo književna djela Hrvatica i Hrvata izvan Hrvatske susrećemo se s knjigama , prozom i poezijom duboko ukorijenjenima u hrvatsku tradicijsku kulturu. Zato mi predstavlja osobito zadovoljstvo činjenica da ovom prilikom, predstavljanjem knjiga Sanje Percele, činimo odmak od te uobičajene prakse. Umjesto patosa i žala za prošlim vremenima susrećemo se, u autoričinim knjigama, sa slikama urbane, suvremene svakodnevice. Kratke i nepretenciozne, ove pjesme ne skrivaju se od modernog svijeta, već se lako i bez predrasuda susreću s njime. Imamo li drugog izbora? Bilo bi dobro da i drugi književnici u dijaspori razmisle o tome- kazao je Knezović.
Recenzentica, dr. Sanja Vulić iznijela je niz zanimljivih i stručnih opažanja.
– Premda autoričin prvijenac, pjesnička zbirka Zapisi s jagodica prstiju predstavljaju nam Sanju Prcelu kao zrelu pjesnikinju, umjetnicu riječi koje naviru iz duboko proživljenih osjećaja, osobito u pojedinim tematskim cjelinama u zbirci. U prvoj je središnja tema – usamljenost suvremenog čovjeka, u ove autorice još i više potencirana činjenicom što živi daleko od svoje domovine, u Nizozemskoj. Pjesnikinja Percela uvijek je prije svega pjesnikinja ljudske nutrine, koja iskreno progovara i o temama o kojima nije lako pisati. Hrabro svjedoči kako je koji put teško započeti novi tekst. Premda sve pjesme u toj prvoj zbirci nisu podjednako pjesnički uspjele, dojmljiva je lakoća s kojom ona, u svojim poetskim minijaturama, prelazi s jasno izraženih vizualnih slika u sferu osjećaja, senzualnom čitatelju prepoznatljivih i bliskih. Druga zbirka, Stvar dobrih putokaza, jasno svjedoči da prva nije bila tek plod slučajnosti i izoliranog nadahnuća. I u drugoj zbirci je pjesama univerzalne tematike, u mnogima od njih istodobno se osjeća snažna prožetost životom suvremenog Amstrdama… Bez puno vike nastajali su stihovi ovih dviju zbirki. Oni vode čitatelja na put riječi i osjećaja koji s pjesnikinjom Percelom zaista vrijedi zajedno proputovati – zaključila je Vujić.
Autorica se, obraćajući se prisutnima, najprije zahvalila svima koji su omogućili objelodanjenje njenih knjiga, prijateljima i organizatorima promocije. Pročitala je tri svoje pjesme i podijelila s publikom neke zanimljive pojedinosti iz života u Nizozemskoj. Mnogo joj je značila prijateljska potpora, kako je kazala, sarajevskog pisca Faruka Šehića koji je napisao sjajnu recenziju njene druge zbirke.
Pročitajte Percelinu pjesmu
– Pjesme Sanje Percele, minijaturne u iskazu i formi, kadrovi su nevidljivoga fotoaparata ili kamere kojom pjesnikinja bilježi vlastite intimne svjetove. Njena poezija je ljubavno-erotska slika intimnoga života, ali ne i samo to, već Percela kroz svoju optiku od krhkih riječi isto tako opisuje i jedan ratom srušeni svijet duha u svojim pjesmama o Sarajevu. U njima se razorena stvarnost stavlja u kontekst muško-ženskoga odnosa, kojima se, pomoću suptilnih metafora, predstavlja sarajevska ili bilo koja druga, urnebesom rata, raštimana stvarnost: Vrativši se kući poslije dugo vremena/ ti si anoniman poput ulica/ kojima nisu zaboravili promijeniti ime/ nakon rata. Tako se stvari odvijaju u političko-ljubavnoj pjesmi koja se zove Povratak. Možda bi se moglo reći da je osnovna karakteristika Perceline poezije sklonost ka malim pjesničkim formama, u kojima se slavi jedan tihi i neprimjetni kozmos, koji se odvija na relaciji dvoje ljubavnika, i unutar njih samih, gdje se događaju nanometarski zvjezdani ratovi emocija. Ova poezija se, naravno, ne završava samo na navedenim motivima, jer Percela u svojim likovnim ili filmskim uzorima nalazi materijal za finu pjesničku obradu i posvetu, a sve to u obliku citata i aluzija, koji su prirodno i organski utkani u samu pjesmu. Kada bi postojala fotografska poezija (bez obzira na moguću nečitljivost sintagme), ova poezija bi mogla biti njen inventivni ogranak, koji nas može povesti u melankolični svijet, u kojem riječi mogu (poput živih bića) stajati u zraku, sve one riječi i uzdasi jednoga ljubavnoga odnosa, čime je ova poezija svojevrsna rekonstrukcija blage tuge, kojom započinje i završava svaka ljubavna veza. Možda je slavljenje života najbolja definicija Perceline poezije, onoga života, kojega bi, izvrćući jedan Ungarettijev stih, mogao nazvati đerdanom svakodnevnih melankolija, ocijenio je Šehić zbirku Stvar dobrih putokaza.
Tekst: Diana Šimurina-Šoufek; Fotografije: Snježana Radoš