U francuskom gradu Valence preminuo je hrvatski književnik i akademik HAZUD-a . Njegova bibliografija sastoji se od 1280 objavljenih naslova, od toga 110 na stranim jezicima. Nagrađen je Zlatnom medaljom Los Angelesa, Jubilarnom medaljom Kijeva i dr.
U francuskom gradu Valence, 13. listopada, preminuo je hrvatski književnik i akademik HAZUD-a Mirko Vidović. Rođen u livanjskom selu Bila 1940., osnovnu školu pohađao je u rodnom selu a nižu gimnaziju u Odžaku i u Bosanskom Šamcu. Nastavio je učiti u livanjskoj gimnaziji, a u drugom razredu gimnazije počeo je njegov život pisca i pjesnika. Nakon završetka gimnazije u Livnu, upisao se na Filozofski fakultet u Zadru i diplomirao 1964. godine. Zaposlio se kao urednik Kulturne kronike u zadarskom ‘Narodnom listu‘, u očekivanju da službeno bude imenovan asistentom u tamošnjem Institutu JAZU kao znanstveni istraživač. No, zbog vođenja ankete o populacijskoj problematici u Zadru pao je u nemilost i morao je napustiti zemlju sa ženom i djetetom i otići u Francusku. Po dolasku je upisao književnost i ruski jezik na Sveučilištu u Lyonu i magistrirao.
U Zadru je 1971. zbog knjige pjesama “Hram nade” osuđen na četiri godine strogog zatvora. Ponovo su mu sudili u Zagrebu i 1973. je osuđen na još tri i pol godine robije zbog toga sto je prilikom boravka u Francuskoj objavljivao svoje radove u „Hrvatskoj reviji“. Nakon logora Stara Gradiška prebačen je u Srijemsku Mitrovicu. Nakon intervencije ondašnjeg predsjednika Francuske, pušten je nakon izdržanih pet godina i dva mjeseca robije na uvjetnu slobodu i administrativno protjeran iz Jugoslavije.
U Francuskoj je objavio uspomene s robije pod naslovom „Sakrivena strana mjeseca“. Knjiga je doživjela dva izdanja na hrvatskom, te prijevode u cjelini na francuski i talijanski, a djelomično na engleski i španjolski. Na robiji je napisao i knjigu pjesama „Bijeli vitez“ koja je objavljena na hrvatskom i francuskom jeziku u Švicarskoj. U inozemstvu je objavio i svoje knjige „Ribnjak Bethesda“, „Boomerang“ i „Što je to HNV“.
Na zasjedanju III. Sabora HNV-a u Londonu 1980. bio je imenovan predsjednikom Sabora HNV-a. Dobio je niz međunarodnih priznanja: Zlatnu medalju grada Los Angelesa, Jubilarnu medalju Kijeva, uvršten je među ‘velike suvremene pripovjedače’ u glasilu ‘Short Story International‘, koji izdaje Institut za međunarodnu kulturnu razmjenu u New Yorku, ušao je u američki Leksikon suvremenih europskih pisaca itd. Sudjelovao je na u ‘Međunarodnom meetingu poezije’ u Parizu 1979. Godine 1986. pozvan je u članstvo prestižne Međunarodne akademije čije se sjedište nalazi u Italiji. Promaknut je 2002. u čast Viteza Akademije. Jedan od osnivača Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD).
Njegova bibliografija se sastoji od 1280 objavljenih naslova, od toga 110 na stranim jezicima. U domovini je objavio i dvije zbirke pripovijedaka iz srednjovjekovne Bosne – „Drijenove svirale“, 1993. te „Šta je, je – šta nije, nije“ – zbirku anegdota iz vremena kolektivizacije livanjskih sela nakon Drugog svjetskog rata.
(DKH)