U svojoj knjizi Dva doma’ – Hrvatska radna migracija u Njemačku kao transnacionalni fenomen Čapo odbacuje dosad dominantan stav da hrvatski imigranti u Njemačkoj više nemaju nikakve pripadnosti i posve ‘preokreće’ perspektivu u njihovu dvostruku pripadnost – Hrvatskoj i Njemačkoj
Jasna Čapo u svojoj knjizi ‘Dva doma’ – Hrvatska radna migracija u Njemačku kao transnacionalni fenomen odbacuje dosad dominantan stav da hrvatski imigranti u Njemačkoj više nemaju nikakve pripadnosti i posve ‘preokreće’ perspektivu u njihovu dvostruku pripadnost – Hrvatskoj i Njemačkoj.
Etnologinja Čapo je radila na knjizi punih 15 godina, a rezultat je, kako je 30. rujna na predstavljanju u Knjižnici Bogdana Ogrizovića posvjedočio urednik Boris Beck, djelo na kojemu urednik nije imao nikakva posla. Knjigu je objavio nakladnik ‘Durieux’.
Recenzent, sociolog Drago Župarić-Iljić ocijenio je kako je knjiga sintetska monografska studija koja je nedostajala, posebice kada je riječ o transnacionalnome fenomenu vezanom uz hrvatske imigrante u Njemačku za koje se, s obzirom na to kako se pretpostavljao, a i oni su često tako mislili, da će u Njemačkoj raditi tek nekoliko godina kao ‘gostujući’ radnici, uvriježio naziv ‘gastarbajteri’. Istaknuo je kako su u deset poglavlja i na 416 stranica rezultati autoričina dugoga longitudinalnoga i zaista temeljitoga pristupa terenskom istraživanju.
Autorica je, naime, tijekom višegodišnjeg istraživanja sustavno razgovarala sa 70-ak sudionika iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji u Njemačkoj žive već tri desetljaća, a ponekad i duže. Župarić-Iljić rekao je kako je autorica kombinirala demo-statističke izvore i podatke, analizirala je različite kontekste kroz analize migracijskih politika, državnih stavova i sl., a usmjerila se na različite aktere koji su u stvari vrlo aktivni i dinamični agensi u polju transnacionalnih aktivnosti.
Migracije su bile i do danas ostale politički osjetljive teme, smatra etnologinja Maja Povrzanović Frykman. Podsjetila je da je pozornost etnologa u 90-ih bila uglavnom usredotočena na migracije izazvane ratovima u Hrvatskoj i BiH. Zato je, ocijenila je, bila potrebna ovakva knjiga kao prije svega znanstveni i etnološki doprinos. ‘Knjiga koju predstavljamo nije važna samo kao opsežna studija o ‘gastarbajterima’ u Njemačkoj kakva do danas nije objavljena ni u Hrvatskoj, niti u Njemačkoj ili bilo gdje u inozemstvu, već i zato što nije vođena nikakvim političkim već isključivo znanstvenim interesom’, ustvrdila je Povrzanović Frykman.
Autoricu ponajviše zanimaju priče i iskustva migranata prikupljene u kontekstu etnografskog istraživanja i to je, ocijenila, doista poseban doprinos knjige Jasne Čapo. Sociolingvist Ivo Žanić smatra kako je važno da knjiga bude objavljena i na njemačkome jeziku, kao i na engleskome. Za njega je posebno zanimljivo i to što se svi intervjuirani definiraju kao Hrvati, nitko od njih nije spomenuo jugoslavensku identifikaciju, a svi su govorili o svojoj regionalnoj identifikaciji – Slavonci, Dalmatinci, Međimurci i sl. To je, vjeruje Žanić, dokaz da regionalni identitet uopće nije problem za nacionalni identitet.
Jasna Čapo diplomirala je etnologiju i francuski jezik s književnošću na Filozofskome fakultetu Sveučilišta Zagrebu. Antropologiju i demografiju studirala je na poslijediplomskome studiju na Sveučilištu Berkeleyu u Kaliforniji gdje je 1990. stekla i doktorski naslov. Znanstvena savjetnica je na zagrebačkom Institutu za etnologiju i folkloristiku i redovita profesorica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Osim rada na zagrebačkome Sveučilištu, predavala je i na inozemnim sveučilištima (Provansalskom sveučilištu u Aix-Marseilleu, Bečkom sveučilištu i ljubljanskom Institutum studiorum humanitatis). Uređivala je časopise Narodnu umjetnost i Etnološku tribinu. Za svoj rad dobila je razne stipendije, među ostalim i stipendiju zaklade Alexandera von Humboldta. (Hina)