Zavod u Noći muzeja sudjeluje po šesti put, izložbom tematskih fotografija iz fundusa Muzeja Đakovštine iz Đakova, priređenih u suradnji sa Strossmayerovom galerijom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba. Izložba će se moći pogledati do konca kolovoza ove godine
U Noći muzeja 2016., 21. svibnja, u prostorijama Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata mogla se pogledati izložba tematskih fotografija „Strossmayer – graditelj i mecena“. Izložba je priređenau čast velikog jubileja, 200. obljetnice rođenja ovog velikana. Cilj izložbe je spoznati doprinos biskupa Strossmayera kao najznačajnije osobe druge polovice XIX. stoljeća, na širem panonskom prostoru.
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata ove godine sudjeluje u Noći muzeja po šesti put, izložbom tematskih fotografija iz fundusa Muzeja Đakovštine iz Đakova, priređenih u suradnji sa Strossmayerovom galerijom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba. Izložba će se moći pogledati do konca kolovoza 2016. godine.
Izložbu je otvorio Ivica Mandić, predsjednik Organizacijskog odbora Strossmayerovi dani Đakovo i Mirko Ćurić, zamjenik gradonačelnika Đakova, uz nastup Festivalskog tamburaškog orkestra HGU „Festival bunjevački pisama“ pod ravnanjem prof. Mire Temunović. Orkestar je, u povodu 260. obljetnice rođenja slavnog skladatelja Wolfganga Amadeusa Mozarta izveo „Eine Kleine Nachtmusik“ („Mala noćna muzika“) KV. 525 I. stavak, čiju je izvedbu priredio Vojislav Temunović, te „Veliko subotičko kolo“ Pere Tumbasa Haje, čija se 125. obljetnica rođenja obilježava ove godine.
Strossmayer je prije svega bio velik biskup, a to znači učitelj, pastir i svećenik svoje biskupije. Kao učitelj upućivao je i kleru i puku svoja duboko teološka i pastoralno praktična pisma i okružnice o najrazličitijim pitanjima, ne samo dogmatskim i moralnim nego i o političko-društvenim, kao npr. o državi, o političko-ekonomskom društvu, o hrvatskoj krvnoj obiteljskoj zadruzi, o ljudskoj osobi i slobodi, o kršćanskom braku i obitelji, o ropstvu i kapitalizmu, o bogatstvu i siromaštvu, o radnicima i radu, o ratu i pacifizmu.
Strossmayerovo životno geslo glasi „Sve za vjeru i za domovinu“, a ono ističe dva područja njegovog djelovanja. Smatrao je da on svoje djelovanje kao svećenik i biskup ne može i ne smije svesti samo na crkvene prostore, naprotiv, da mora biti uz narod pratiti ga i pomagati mu. Zato mu je bio mecena, donator, a u nekim vidovima i njegov vođa. Čak i onda kad se povukao iz politike, na mnogim područjima zamijenio tadašnju hrvatsku vlast koja je baveći se drugim stvarima mnogo toga zanemarila.
No, Strossmayer je bio graditelj i mecena. Kad se u prošlom stoljeću govorilo o „Meceni“, znalo se da je riječ o đakovačkom biskupu Strossmayeru. Doista, teško je naći koje crkveno ili kulturno-prosvjetno društvo odnosno instituciju ne samo u Hrvatskoj nego i izvan nje koje od biskupa Strossmayera nije dobilo neku potporu. Ne možemo ne spomenuti crkvene ustanove: brojne crkve, u prvom redu đakovačku katedralu, Biskupijsko sjemenište, Samostan časnih sestara u Đakovu, Kaptol sv. Jeronima u Rimu; zatim svjetovne ustanove: Jugoslavenska (Hrvatska) akademija znanosti i umjetnosti, Galerija slika, Hrvatsko sveučilište, Zemaljski arheološki muzej, srednja učilišta, prosvjeta, književna društva… Dobronamjerni su stekli uvjerenje da: „Strossmayer štogod je činio, sve je činio iz ljubavi. Iz ljubavi k Bogu i narodu postao je Strossmayer mecena”.
(ZVKH)