Jedna je od novoizabranih članica Bundestaga za stranku Zelenih priprema selidbu iz Ruhrske oblasti u Berlin. Njezin otac, bravar iz Zagreba i majka krojačica, Mađarica iz Novog Sada, tipični su pripadnici generacije “gastarbajtera” koja je iz tadašnje Jugoslavije u Njemačku odlazila u potrazi za boljim životom
Irene Mihalić jedna je od novoizabranih članica Bundestaga za stranku Zeleni. Biografija ove političarke hrvatsko-mađarskog porijekla je po mnogočemu karakteristična za novu generaciju njemačke političke elite. Irene Mihalić, novopečena zastupnica Bundestaga, priprema selidbu iz Ruhrske oblasti u Berlin, iz lokalne politike u središte političke moći.
– Sve se odvija jako brzo, mnogo toga treba obaviti. Možda se ovo može usporediti s prvim danom u školi kad je sve novo, kada se na mnogo stvari treba priviknuti”, priča energična političarka koja je od parlamentarnih izbora 22. rujna, kada je postalo izvjesno da će kao zastupnica stranke Zeleni za grad Gelsenkirchen sljedeće četiri godine provesti u Bundestagu, stalno na putu između Gelsenkirchena i petstotinjak kilometara udaljene prijestolnice. Razlike koje ju očekuju su velike: dok se na lokalnoj razini Irene Mihalić dosad bavila tipičnim problemima jedne regije koja već godinama prolazi kroz prilično mukotrpan proces tranzicije, na saveznoj razini ju čekaju druge zadaće.
-Ja ću se prije svega zalagati za to da se gradove i općine, govorim konkretno o mom gradu Gelsenkirchenu, djelomično oslobodi financijskog tereta pod kojim se nalaze”, kaže Mihalić. Ali istodobno dodaje kako je svjesna i toga da se u Berlinu do odluka i do kontakata dolazi mnogo teže nego na lokalnoj razini gdje svatko svakog već godinama poznaje i zna “kako diše -piše Dwelle.de.
No na pomalo žestoke promjene u životu Irene je već navikla. Rođena i odrasla u jednoj obitelji, kako se to danas politički (ne)korektno u Njemačkoj kaže, s useljeničkom pozadinom, Irene Mihalić je od najranije mladosti bila suočena s mnogim izazovima. Njezin otac, bravar iz Zagreba i majka krojačica, Mađarica iz Novog Sada, tipični su pripadnici generacije “gastarbajtera” koja je iz tadašnje Jugoslavije u Njemačku odlazila u potrazi za boljim životom. Tu su se skrasili i odgojili djecu koja se danas više osjećaju Nijemcima nego pripadnicima nacija svojih roditelja. Irenini kontakti s Hrvatskom su danas slabi.
-Kao mala sam svake godine praznike provodila kod bake na Braču. No posljednjih 20 godina nisam posjećivala Hrvatsku – priznaje Irene i to tonom koji odaje da sama nije zadovoljna tom činjenicom. Jer ona je vrlo dobro svjesna svog useljeničkog porijekla što je bio i jedan od razloga zbog kojih se angažirala u politici. Žali i činjenicu da se s vremenom “istopilo” i njeno poznavanje hrvatskog. “Nadam se da će se to promijeniti jer mi je do mojih kontakta s tim hrvatskim segmentom u mom životu vrlo stalo – kaže zastupnica Mihalić.
No hrvatska rodbina je dobro upoznata s događajima u njemačkom dijelu obitelji. -Moje tete i ujaci u Zagrebu s velikom pozornošću prate moju političku karijeru i jako su ponosni na moj uspjeh. Moj tata ih redovito izvješćuje – kaže Irene kroz smijeh.
Iako je njezina obitelj pomnogo čemu tipična “gastarbajterska” zajednica, jedno ih ipak razlikuje od većine ostalih useljenika: u obitelji Mihalić politika je igrala važnu ulogu. Irenini roditelji dolaze iz zemlje u kojoj nije bilo slobodnih izbora pa su upravo iz tog razloga cijenili demokraciju u Njemačkoj i to do te mjere da su preuzeli i njemačko državljanstvo samo zato da bi mogli aktivno sudjelovati u političkom životu. Priča koja danas, u vrijeme kada građane sve manje zanima politika i kada izlaznost na izbore kontinuirano pada, zvuči kao priča iz nekih prošlih vremena. Pogotovo su useljenici u Njemačkoj dugi niz desetljeća bili izolirani kad je u pitanju politički život.
-To nije najnormalnija stvar da stranici u Njemačkoj svjesno odluče uključiti se u politički život zemlje. Mnoge politika ne zanima, no moji roditelji su nas uvijek svjesno podržavali da se informiramo, da pratimo vijesti i da se aktivno uključimo u život ove zemlje – sjeća se Irene. To je uvelike pridonijelo i tomu da se Irene i sama aktivno uključi u politički život. No odlazak u Zelene nije naišao na veliko oduševljenje kod oca koji je, kako to priliči pripadnicima radničke klase, u srcu uvijek bio socijaldemokrat s vrlo skeptičnim odnosom prema novoj stranci ekoloških aktivista.
-Pa moraš li baš u Zelene’, bila je prva reakcija mog oca kad je čuo za moje političke ambicije. Nakon toga je uslijedilo nešto što bih ja nazvala ugodnim ali angažiranim političkim sučeljavanjem. No u međuvremenu su moji roditelji jako ponosni na mene. Ali to ne znači da i dalje jako žučno ne raspravljamo o politici no na kraju to ipak ispadne poprilično konstruktivno – objašnjava Irene.
(www.croatia-presse.de)