Hrvat koji je u Vijetnamu spasio tisuće vojnika

5 min čitanja

Michael J. Novosel spasio je kao pilot helikoptera 5589 ranjenih vojnika u Vijetnamu, trećem ratu u nizu u kojem je aktivno sudjelovao i bio odlikovan Medaljom časti. U mirovinu je otišao 1984. kao posljednji aktivni borbeni pilot iz Drugog svjetskog rata. Usto, iako rođen u u Pennsylvaniji, bio je potomak doseljenika u SAD iz malog mjesta Ribnik kod Ozlja

Michael J. Novosel spasio je kao pilot helikoptera 5589 ranjenih vojnika u Vijetnamu, trećem ratu u nizu u kojem je aktivno sudjelovao. U mirovinu je otišao 1984. kao posljednji aktivni borbeni pilot iz Drugog svjetskog rata. Usto, bio je naše gore list, štono bi se reklo, potomak doseljenika u SAD iz malog mjesta Ribnik kod Ozlja. Rodio se 1922. u Pennsylvaniji, u industrijskom gradiću Etna. Djetinjstvo s tatom Michaelom i mamom Kate bilo je opterećeno gospodarskom krizom nakon sloma 1929. Nakon srednje škole nije uspijevao naći stalan posao čak ni za minimalac od 24 centa po satu, što ga je usmjerilo ravno u vojnu karijeru, jer je 1941. predsjednik Franklin D. Roosevelt ubrzano gradio vojsku kako bi spreman dočekao trenutak kad se fašizam bude izravno okomio i na SAD.
U veljači 1941., samo 10 mjeseci prije napada Japana na Pearl Harbor, prijavio se u ratno zrakoplovstvo. Ali umjesto da postane pilot, o čemu je sanjao, vojska ga je poslala na specijalizaciju za administrativne poslove. Nakon napada uputili su ga u zrakoplovnu bazu u Teksasu i tako je počelo. Pilotska krila dobio je godinu poslije, a još jednu godinu proveo je na obuci za tajne zračne misije. U jeku rata dali su mu da obučava mitraljesce za bombardere, a on se ubrzo prijavio kao dobrovoljac za posadu supertvrđave B-29. Novosel je 1949. postao Michael J. Novosel stariji, nakon što je dobio sina, M. J. Novosela mlađeg. Godine 1950. Novosela su pozvali u Korejski rat, sad s činom bojnika.
U memoarima “Dustoff: The Memoir of an Army Aviator”je poslije priznao da mu dobrovoljni odlazak u rat u Vijetnamu doista nije bila najpametnija stvar u životu. Rasporedili su ga u 283. medicinski odred u zračnoj bazi Tan Son Nhut.
Zadatak pilota helikoptera bio je odlazak na prve linije fronte, spuštanje gotovo do tla pod neprijateljskom paljbom iz džungle i onda bijeg s ranjenicima u bazu. Spašavao je tisuće života i zbog toga se osjećao bolje nego ikada. Odradio je 1965. i 1966., da bi se 1969. prijavio za još jednu misiju.
Tako je došao i 2. listopada 1969. Spustili su se, pokupili ranjenog druga i “šmugnuli” s razvaljenim radioaparatima, visinomjerom, probušenim motorom, ali živi. Ispalo je da su s tog mjesta spasili 29 ljudi iz okruženja u 15 letova u bazu i nazad. Vrativši se u SAD, Novosel je doznao da je odlikovan Medaljom časti.
I opet se vratio u rat, čim je malo prizdravio. Sad već u 48. godini života, a za njim je došao i njegov 20-godišnji sin Michael J. Novosel mlađi., također kao dobrovoljac i također kao pilot helikoptera. U veljači 1970. u jednoj od akcija spašavanja mlađeg Novosela srušila je neprijateljska paljba. Spasio ga je njegov vlastiti tata. Nije prošlo ni 10 dana, a srušen je stariji Novosel, po kojega je sad sa svojom ekipom jurio njegov sin. Nekoliko mjeseci su čak bili u istom helikopteru, činili su istu posadu, što je bio prvi takav slučaj u američkoj vojsci ikada. Zajedno su tijekom rata u Vijetnamu spasili oko 8800 života i skupa ušli u legendu.
Stariji Novosel još za života je dobio svoju ulicu u Fort Ruckeru u Alabami, kratko nakon što je 1985. otišao u mirovinu. U tom je trenutku bio posljednji još aktivni vojni pilot koji je sudjelovao u Drugom svjetskom ratu i znalo se za njega i izvan SAD-a.
Na dan Pobjede u Rusiji 1992., stupao je Crvenim trgom u Moskvi s ostalim veteranima Drugog svjetskog rata koji su se tukli protiv fašizma. Njegov sin je pak sam spasio 2500 vojnika na kopnu i moru i prikupio do kraja života 37 različitih odlikovanja.
Michael J. Novosel stariji doživio je naposljetku 83 godine i umro 2006. Samo tri godine poslije za ocem je otišao i sin. Uspomena o hrabrosti oca i sina, potomaka Hrvata koji su u Ameriku došli prije više od 100 godina, čuva se i danas.

Autor: Sergej Županić

Cijeli članak  

Podijeli ovaj članak
Skip to content