Poslije Iserlohna i Lovasa, izložbu je ugostilo Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj na čelu s njegovim predsjednikom i zastupnikom u rumunjskom parlamentu Slobodanom Gerom
Hrvatska tradicijska kultura poznata je diljem svijeta po svojoj raznolikosti i posebnosti. To još više vrijedi za hrvatske manjinske zajednice. Ako bi željeli istaknuti neku od njih, koja bi se posebno isticala šarenilom i jedinstvenošću svoje kulture i tradicije, nećemo pogriješiti ako upremo prstom u karaševske Hrvate u Rumunjskoj.
Ova drevna zajednica, koja ima svoje korijene duboko u razdoblju srednjeg vijeka, uz sve svoje tako privlačne posebnosti i usprkos tijeka vremena sačuvala je živu svijest o svom podrijetlu i identitetu. Tako je svaki susret s karaševskim Hrvatima posebno inspirativan.
Svoju vitalnost ova hrvatska zajednica iskazuje i brojnim događanjima i manifestacijama. Jedna od njih je i izložba izabranih dječjih radova likovno-literarnog natječaja „Duga“. Iza ove izložbe stoji dugogodišnji angažman umjetničkog para Ankice i Ante Karačića. Ovi Iločani s adresom u njemačkom Isehrlonu, po devetnaesti put organizirali su međunarodni likovno-literarni natječaj koji je privlače mlade kreativce kako iz Hrvatske tako i iz drugih dijelova svijeta. Na ovogodišnji natječaj prispjelo je 1280 radova iz sedam zemalja svijeta. Radove inspirirane dugom slali su, uz djecu iz hrvatskih škola, djeca iz hrvatskih zajednica Rumunjske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Austrije i Njemačke.
U velikim i modernim prostorima Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj 12. travnja ova izložba je otvorena u prisutnosti hrvatskog veleposlanika u Rumunjskoj Davora Vidoša, zamjenika ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Ivana Tepeša, načelnika karaševske općine Petra Bogdana, načelnice Općine Lovas Tanje Cirbe, kao i predstavnika rumunjskih obrazovnih vlasti i ustanova. Svojom domišljatošću, različitosti tehnika i ponekad iznimnom zrelošću izloženi radovi privukli su pozornosti svih prisutnih. Posebnu radost domaćinima je predstavljala činjenica da je nekoliko nagrada na natječaju pripalo upravo djeci iz karaševskog kraja. Ovom su im prigodom podijeljena i prigodna priznanja.
Umjetnica Ankica Karačić je za karaševsku djecu održala i likovnu radionicu koja je samo potvrdila iznimnu kreativnost školaraca ove hrvatske zajednice.
Položaj hrvatske zajednice u Rumunjskoj uzorno je uređen. Ova ima i vlastitu obrazovnu i kulturnu infrastrukturu, no to ne znači da nije izložena novim, zahtjevnim izazovima. Tradicijska kultura, koja je još prije dvadesetak godina bila tako živa i činila se neuništivom, naglo uzmiče pred ubrzanom modernizacijom i utjecajima većinskog naroda. Pjesme, kola, glazba, nošnje i stoljećima baštinjena arhitektura doslovno nestaju preko noći. Zato je u Karaševu u tijeku izgradnja muzeja posvećenog stoljetnom nasljeđu karaševskih Hrvata. Ipak, ova razmjerno mala zajednica, neće moći sačuvati svoju bogatu tradiciju bez podrške stručnjaka i ustanova iz Republike Hrvatske.
Rumunjski Banat i posebno područje oko grada Ričice teško je pogođen gospodarskim promjenama koju je sa sobom povukla društvena tranzicija od 1989. Stoljećima je ovaj kraj živio od rudarstva i proizvodnje i prerade kovina. U vrlo kratkom roku ove su djelatnosti tijekom 90-ih godina ugašene. Time su nestale i tisuće radnih mjesta, a da nova nisu stvorena. Zbog toga stanovništvo ovog kraja, bez obzira na etničku pripadnost, velikom brzinom iseljava u razvijenije europske zemlje, osobitu Austriju i Njemačku. Na ove procese osobito su osjetljive ionako male i krhke zajednice poput hrvatske. Stanovništvo karaševskog kraja, zbog seljenja mlađe, fertilne populacije postaje sve starije i sve manji broj djece ugrožava i školstvo na hrvatskom jeziku – posebno dvojezičnu hrvatsko-rumunjsku gimnaziju u Karaševu.
To ne znači da je karaševsko područje bez razvojnih mogućnosti. Samo Karaševo nalazi se na ulazu u nacionalni park doline rijeke Karaš i planine Semenik. Tu je najduža špilja u Europi – Komarnik, arheološka nalazišta, ostaci starog grada Karaševa, bezbroj potoka, slapova i šumaraka. Veliki turistički potencijal mogao bi biti, uz djelomično oživljavanja poljoprivrede, posebno voćarstva, temelj budućnosti ovog kraja. Samo Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj unutar infrastrukture svojih domova i kulturnih središta predviđa i smještajne kapacitete u Karaševu i Jablači. Tako je ovo područje zanimljivo svakom posjetitelju, a posebno onom iz Hrvatske.
Tijekom našeg posjeta karaševskom kraju pratilo nas je tmurno, kišno vrijeme. Usprkos tome vidjeli smo dugu i to na samo na dječjim crtežima nego i ponad budućnosti karaševskih Hrvata.
Tekst: Marin Knezović