ČUVARI HRVATSKE BAŠTINE IZ DETROITA

7 min čitanja

Veliki hrvatski festival pod nazivom CroFest, održan je 3. ožujka u organizaciji Hrvatskog folklornog ansambla Nova Nada (Michigan, Detroit) pod vodstvom umjetničkog-glazbenog direktora Stevea Talana

Na festivalu je nastupilo nekoliko kulturno umjetničkih društava iz Amerike i Kanade gdje se okupilo oko 500 uzvanika. Gotovo uvijek se traži karta više za CroFest. Nova Nada, pod stručnim vodstvom svog vođe i koreografa Stevea Talana, neumorno radi i na podučavanju novih generacija Hrvata u Državi Michigan o hrvatskoj tamburici, folkloru i pučkim običajima Hrvata u domovini te drugim zemljama gdje su se naselili

Na ovogodišnjem CroFestu, nastupili su, uz Novu Nadu: Detroit tamburaški orkestar (DTO), Detroit Star Jr. Tamburica, Carpathia Club Judgendgruppe iz Detroita, Kardinal A. Stepinac folklorni ansambl iz Windsora i Kulturno umjetničko društvo Selo iz Columbusa u Ohio. Okupljeni su na festivalskoj pozornici uživali u izvođenju programa Pokupska berba, Zvuci Hrvatske, Sloviček se ženil, Weinlesefest – berba grožđa u Baranji, Pjesme i plesove iz Moslavine, Kronen Tanz, Slavonska fešta i Plesove slovačkih Hrvata.

Povijesne crtice o Hrvatima
Organiziraniji i veći početak počinje s osnivanjem ogranka Hrvatske bratske zajednice u Americi, odsjeka 351 Zora (19. lipnja 1907.) koji još i danas uspješno posluje. Utemeljili su ga 19 rodoljuba. Prvi hrvatski dom podignut je 1913.g. po istoimenom odsjeku HBZ-a. Odsjekov plodonosan rad pridonio je i osnivanju nekoliko uglednih kulturno-umjetničkih društava, kao što su bila Hrvatsko pjevačko društvo Slavuj, Detroit tamburica Symphony, Detroit Star Jr. Tamburitza i Detroit Tamburitza Orchestra (DTO).
Okupljanja našeg hrvatskog naroda bila su i na drugim mjestima u gradu radi društvenog rada i njihove vjeroispovijesti. Čvršći zaokret nastaje 1923.g. dolaskom svećenika Oskara Šustera. Pod njegovim vodstvom izgrađena je prva hrvatska crkva 1925. godine pod imenom St. Jerome Croatian Catholic Church. Zbog razvoja grada i drugih okolnosti, 1950. Hrvati sagradiše novu crkvu pod vodstvom vlč. Viktora Štefanca, do tad pomoćnika vlč. Šustera. Ova crkva bila je u službi Hrvata do 1996., kad je crkvena zgrada prodana i nova izgrađena u Troyu, nešto sjevernije od jezgre grada Detroita. Ponovno s dobrovoljnim prilozima vjerenika te velikodušne pomoći Lucille Drazick Prepolec izgradiše ovu crkvu 1995-96. Crkva sv. Lucije u Troyu danas spada u jednu od najljepših u Americi, s pomoćnim prostorijama kao što su stan i ured za župnika, velika i prekrasna dvorana za priredbe i okupljanja te prostrano parkiralište i okućnica za ljetne zabave. Kroz sve to povijesno vrijeme spominju se i ova udruženja, koja su djelovala u Detroitu: Dalmatinski prosvjetni klub Jadran, Hrvatska žena Katarina Zrinska, Kolo hrvatskih sinova i sestara, Hrvatska katolička zajednica, Pjevačko društvo Zvonimir i Hrvatsko društvo Sokol.

Hrvatski folklorni ansambl Nova Nada
U Detroitu se i danas održavaju mnoge društvene i kulturne aktivnosti našeg hrvatskog roda. Danas u gradu, i pod odsjekom 351, djeluju ove organizacije: Detroit Tamburitza Orkestar (DTO), Detroit Star Junior Tamburitza i Croatian Folklore Ensemble Nova Nada. Nova Nada je organizirana prije 23 godine, i ako ‘mlada’, potiče i utječe na druge organizacije u gradu da održavaju slavlje hrvatske kulturne baštine i prenose je na nove generacije. Nova Nada je osmišljena da bi doista potaknula nove generacije rođene u Americi da nezaboravne kulturu i pučke običaje svojih djedova i pradjedova.
Već na samom početku svog rada Nada je utemeljila hrvatski festival pod imenom CroFest na kojem nastupa nekoliko kulturno umjetničkih društava iz Amerike i Kanade te okupe i razvesele oko 500 uzvanika. Gotovo uvijek se traži karta više za CroFest. Nova Nada, pod stručnim vodstvom svog vođe i koreografa Stevea Talana, neumorno radi i na podučavanju novih generacija Hrvata u Državi Michigan o hrvatskoj tamburici, folkloru i pučkim običajima Hrvata u domovini te drugim zemljama gdje se naseliše. Na svojim turnejama proučavaju običaje, narodne nošnje i glazbu što ih potiče na stvaranje novih repertoara. Često putuju i nastupaju na raznim priredbama a ove godine ponovno dolaze u Hrvatsku, Mađarsku, Slovačku i Austriju.
Roditelji Stevea Talana doselili su se iz Hrvatskog Zagorja a kako kazaše «Steve je počeo plesati i voljeti glazbu već kod rođenja». Svira nekoliko glazbenih instrumenata a na sveučilištu (Oakland University) bio je direktor Slavenskog folklornog ansambla te je stekao priliku, da se druži s folklorašima iz drugih etničkih skupina i upozna njihovu baštinu, kao što su Nijemci, Ukrajinci, Austrijanci, Slovaci i Danube Swabian. Koreografije priprema i za druga društva koja djeluju u gradu i jugoistočnom djelu Michigana.

O gradu
Grad Detroit udomljuje nekoliko tisuća Hrvata koji se naseliše ovdje još početkom prošlog stoljeća ali nekolicina i nešto kasnije. Ovaj grad automobilske industrije je drugi po veličini, odmah iza Chicaga, u srednjozapadnoj Americi.
Smjestio se je na samoj granici s Kanadom a povezuje ga čuveni most Ambassador Bridge i tunel sa susjednim gradom Windsorom u Ontariju. Dertoit rijeka je prirodna granica između ove dvije sjeveroameričke države i poveznica Velikih jezera koja kroz Saint Lawrence Seaway kanal osigurava prolaz do Atlantskog oceana, na istočnoj strani Kanade i Amerike.
Detroit je središte američke i svjetske automobilske industrije. Ovdje su niknule čuvene tvornice Ford, General Motors, Chrysler i druge uslužne tvrtke kao što su prve benzinske stanice, servisi za popravak i održavanje automobila. Pioniri auto industrije, Henry Ford, Walter Chrysler, braća Dodge i William D. Packard na samom početku 20. stoljeća zacrtali su pravac proizvodnje i razvoja automobila. S izumom pokretne proizvodne trake utjecali su na druge industrijske grane i tvorničku proizvodnju, drugih proizvoda u Americi i svijetu.
Najveći rast u ovoj industrijskoj grani zabilježen je tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća. To je pogodovalo mnogima, pa i Hrvatima, da u potrazi za poslom, prihvate pruženu ruku i izazov u Detroitu.

Tekst i fotografija: Franjo Bertović

“”””””””””””””””””””””""”

Podijeli ovaj članak
Skip to content