SASVIM DRUKČIJI JEZIK – Dramske i lutkarske scenske igre s tekstovima za ovladavanje i poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika
AN ENTIRELY DIFFERENT LANGUAGE – Drama and Puppetry Plays with Scripts for Learning and Teaching Croatian as a Second and and Heritage Language

Autorice: Diana Čosić, Livija Kroflin, Grozdana Lajić Horvat, Sara Milavec i Lada Kanajet Šimić
Izdavač: Hrvatska matica iseljenika
Godina izdanja: Zagreb, 2023.
Biblioteka: Posebna izdanja
Urednica: Lada Kanajet Šimić
Uvez: šivano – tvrdi uvez
Korice: tvrde – presvlaka – obli hrbat
Format knjižnog bloka: 210 x 280 mm
Broj stranica: 336
ISBN: 978-953-8403-03-3
Cijena: 20 EUR
Narudžba: hmi-info@matis.hr
Naručitelj plaća poštanske usluge.

O KNJIZI

Knjiga SASVIM DRUKČIJI JEZIK – Dramske i lutkarske scenske igre s tekstovima za ovladavanje i poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika u izdanju Hrvatske matice iseljenika je priručnik o neformalnim oblicima poučavanja i ovladavanja hrvatskim kao inim jezikom. Budući da također sadrži dramske i lutkarske scenske igre, osim svoje primarne namjene on donosi saznanja koja su općenito primjenjiva u području lutkarske i dramske pedagogije. Uz kombinaciju teorijskog i praktičnog pristupa ovim temama, knjiga sadrži i izbor od 40 igrokaza nastalih u Matičinoj Maloj školi hrvatskoga jezika i kulture namijenjenih hrvatskoj nastavi u inozemstvu, pripremnoj nastavi hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, redovitoj nastavi hrvatskoga jezika kao i lutkarskim i dramskim skupinama. Priručnik je i višefunkcionalan jer su igre, vježbe i tehnike navedene u tekstovima posebno označene i povezane s pojmovnikom i QR kodom koji vodi na zasebnu mrežnu stranicu s objašnjenjima. Autorice su Diana Čosić, Livija Kroflin, Grozdana Lajić Horvat, Sara Milavec i Lada Kanajet Šimić. Knjigu su recenzirale prof. dr. sc. Lidija Cvikić, prof. dr. sc. Tamara Turza-Bogdan i izv. prof. dr. sc. Teodora Vigato.
Knjiga ima i svoju englesku inačicu s igrokazima na hrvatskome jeziku.

 

Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću

Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću

Autorica: Aleksandra Ščukanec
Izdavač: Hrvatska matica iseljenika
Godina izdanja: Zagreb, 2011.
Biblioteka: Posebna izdanja
Urednica: Vesna Kukavica
Uvez: meki
Format: 16,05 x 23,0 cm
Broj stranica: 432
ISBN: 978-953-6525-59-1
Cijena: 25,22/190,00 EUR/KN

 

 

O KNJIZI

Iz tiska je izišla knjiga dr. sc. Aleksandre Ščukanec Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću, čija je građa raspoređena na 432 stranice. Opsežna monografija daje cjelovitu suvremenu sliku stanja gradišćanskohrvatskoga jezičnoga blaga i dominantnih procesa u njegovoj kulturološkoj dimenziji početkom 21. stoljeća, unutar germanofone zajednice u Austriji. Knjigu je objavila Hrvatska matica iseljenika uz potporu Znanstvenog instituta Gradišćanskih Hrvatov iz Trajštofa, kao i Austrijskog kulturnog foruma sa sjedištem u Zagrebu. Recenzent ove izvorne znanstvene studije je renomirani stručnjak s područja dodirnoga jezikoslovlja sa Sveučilišta u Zagrebu prof. dr.sc. Velimir Piškorec. Urednica knjige je Vesna Kukavica. Knjiga Aleksandre Ščukanec Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću sastoji se od osam poglavlja i rječnika germanizama koji sadrži 1200 natuknica.
Knjiga Aleksandre Ščukanec pruža detaljan uvid u problematiku utjecaja njemačkoga jezika na gradišćanskohrvatski iz nekoliko perspektiva: sistemskolingvističke, sociolingvističke i jezičnobiografske. U prikupljanju korpusa germanizama autorica se nije ograničila samo na pisane tiskane izvore, nego je osim govorenog jezika (radijskih i televizijskih emisija) uzela u obzir i jezik foruma te internetskih blogova koji je blizak govorenome jeziku. Na taj način iscrpno su obrađeni spomenuti sistemskolingvistički aspekti njemačko-hrvatskoga jezičnog dodira u Gradišću. Jezičnobiografski tekstovi, pisani i transkribirani, imali su dvojaku funkciju u ovome istraživanju. S jedne strane uzeti su kao primjeri gradišćanskohrvatske jezične produkcije te uključeni u izvore za sastavljanje korpusa germanizama, a s druge strane su poslužili kao izvori za kvalitativno impostiranu analizu sociolingvističke slike gradišćanskohrvatske zajednice iz jezičnobiografske perspektive.

Imajući u vidu činjenicu da se u ovoj knjizi obrađuje jezična problematika hrvatske nacionalne manjine u Austriji, koja je tijekom više od pet stoljeća uspjela očuvati svoj jezik, kulturu i identitet, ali koja je iz godine u godinu brojno sve slabija i izložena sve većem pritisku germanofone okoline, ovo istraživanje je znatan doprinos ekolingvističkim nastojanjima da se opišu ugroženi jezici te da se tako usmjeri pozornost opće i znanstvene javnosti na potrebu njihova očuvanja. U kontekstu istraživanja hrvatsko-njemačkih jezičnih dodira riječ je o vrijednom doprinosu tom relativno novom dodirnojezikoslovnom području i to poglavito stoga što njemačko-hrvatski dodiri u Gradišću nisu proučavani ni analizirani interdisciplinarnim pristupom kakav je primijenjen u ovome istraživanju. Vlastitim analitičkim instrumentarijem autorica je došla do novih spoznaja o sistemskolingvističkim, sociolingvističkim i jezičnobiografskim fenomenima hrvatsko-njemačkih jezičnih dodira u Gradišću. Iz svega navedenog razvidno je da ova jezikoslovna monografija nije samo vrijedan doprinos korpusu akademskih tekstova o hrvatsko-njemačkim jezičnim dodirima, nego je i svojevrstan dijakronijski i sinkronijski impostiran panoptikum gradišćanskohrvatske problematike koji će s jednakim zanimanjem čitati i znanstvenici i laici.

O AUTORICI

Autorica je rođena 1984. godine u Zagrebu. Nakon završene XVI. gimnazije, 2002. godine upisuje studij anglistike i germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Po završetku studija, od 2007. godine radi kao znanstvena novakinja-asistentica na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Doktorirala je 2011. godine, a ova je knjiga rezultat istraživanja provedenih tijekom pisanja disertacije.

DNEVNIK IZ TUĐINE

Dnevnik iz tuđine / Stradanja hrvatskog naroda u XX. stoljeću gledana kroz prizmu jedne hrvatske obitelji

Autorica: Vanda Boras Podravac
Izdavač: Hrvatska matica iseljenika
Godina izdanja: Zagreb, 2010.
Biblioteka: Posebna izdanja
Urednica: Vesna Kukavica
Uvez: meki
Format: 15,0 x 21,0 cm
Broj stranica: 180
ISBN: 978-953-6525-54-6
Cijena: 13,27/100 EUR/KN

 

 

O KNJIZI

Autentično svjedočanstvo hrvatske emigrantkinje 20. stoljeća Senjkinje Vande Boras Podravac (1930.) dojmljiva je priča o stradanjima hrvatskoga naroda i prilagodbi životu u novim sredinama od Buenos Airesa do Canberre.

Rastanak s najmilijima 1954., život u progonstvu, roditeljstvo daleko od zavičaja, borba za etnička prava Hrvata u domicilnim multietničkim društvima svijeta 60-ih i 70-ih godina, sudjelovanje hrvatskoga iseljeništva u ostvarenju sna o neovisnosti Hrvatske 90-ih, prvi posjet oslobođenoj domovini nakon 38 godina progonstva tek su neke teme zabilježene u “Dnevniku iz tuđine” ove hrabre majke četvero djece.

O AUTORICI

Autorica, sociologinja i aktivistica civilnih udruga hrvatske zajednice u Australiji, nastoji postići dokumentarističku uvjerljivost emigrantskih pustolovina koje su iza ‘željezne zavjese’ ostavljale jedan nepravedan svijet, a uvodile nju i njezinu obitelj u svijet novih izazova na drugim meridijanima, s nizom drukčijih prepreka poput jezičnih barijera ili pak kulturoloških razlika u stilu života.

Autorica nastoji svojim radnim angažmanom, i uključivanjem supruga i djece u institucije nove sredine, postići nužnu adaptaciju i bijeg iz iracionalnih i traumatiziranih izbjegličkih stanja u koordinate stvarnosti, što joj srećom i uspijeva.

Priznanja:
Za svoj rad Vanda Boras Podravac primila je visoko odlikovanje “The Medal of the Order of Australia” (OAM), koje dodjeljuje kraljica Elizabeta II.

BEZIMENA

Die Namenlose (naslov originala)

Autorica: Jagoda Marinić
Izdavač: Hrvatska matica iseljenika i Zagrebački holding d.o.o. – AGM
Godina izdanja: Zagreb, 2009.
Biblioteka: ROMAN
Urednice: Grozdana Cvitan i Vesna Kukavica
Uvez: meki
Format: 14×20 cm
Broj stranica: 114
Cijena: 11,95/90 EUR/KN

ISBN: 978-953-174-355-6
Napomena: Naslov originala: Die Namenlose; München 2007; S njemačkoga preveo: Boris Perić; Lektura i korektura: Boris Beck; Ova knjiga objavljena je uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Roman „Bezimena“ na web stranici Profil Megastorea

O KNJIZI

Roman „Bezimena“ kompleksno je, psihološki utemeljeno, ali i nadasve čitljivo i zabavno štivo, priča o mladoj ženi, koja se u vrevi suvremenog velegradskog društva grčevito bori za opstanak vlastite emotivne samoće, želeći je u svom slabijem, “noćnom” izdanju pod svaku cijenu probiti. Slojevit roman, koji potiče na razmišljanje o nelagodi i bijesu, strahu i boli kao odrednicama “stare” egzistencije u neumoljivom svijetu “nove”, sračunate na zabavu i potiskivanje emocija. Povrh svega, dirljiva priča o ljubavi, koja se nikad ne realizira, ali je sve vrijeme prisutna u svom istinskom, melankoličnom izdanju, kao “tamni obrub strasti”.

RECENZIJA

Suvereno ispripovijedan, te unatoč krajnje kompleksnoj strukturi nadasve čitak, roman “Bezimena” njemačke autorice Jagode Marinić zaplijenit će čitalačku pažnju dubokim uranjanjem u duh sadašnjosti, zrcaleći samorazumljivost suvremene egzistencije, svedene na sloterdykovsku besmislenost preferencija naočigled smrti, a da sam pritom nužno ne bude egzistencijalistički.

Naratoričin intimni razdor, ocrtan pred kulisom suvremenog društva, čije se vrijednosti svode na zabavu i potrošnju, daleko je od nelagode “bačenosti u svijet”, jer ta se već odigrala u neispričanoj, no znalački sugeriranoj predradnji romana. Tako ni strah, što ga pripovjedačica u svom dominantnom “dnevnom egu” pretače u bijes, ne bi li njime zatomila ljubav, a s njom, dakako, i neizbježnu bol, neće biti onaj egzistencijalistički, što ga filozofi rado definiraju kao konfrontaciju s ništavilom i ništavnošću u samim temeljima postojanja, već će nam se u psihoanalitičkom svjetlu razotkriti kao nelagoda i bojazan zbog nečeg nekoć prisnog i poznatog, što bi se, još uvijek potisnuto, iz sigurnih sfera nesvjesnog na bolan način moglo vratiti u svijest.

Na tom tragu i notornu nemogućnost pripovjedačičinog “noćnog”, emotivnog ega da razvije “spasonosnu” komunikaciju s onim “dnevnim”, bešćutnim, valja tumačiti kao mehanizam obrane od naslućene mogućnosti da realnost probije bedem simulacije i urodi onime što Baudrillard naziva terorom. Jer, najveći teroristi nad samima sobom u osnovi smo ionako mi sami.
(Boris Perić)

O AUTORICI

Jagoda Marinić, rođena je 1977. u njemačkom Waiblingenu. Živi u Berlinu. Nakon studija germanistike, političkih znanosti i anglistike radila je kao spisateljica, kazališna autorica i novinarka u Heidelbergu i New Yorku. Objavila je tri knjige, zbirke priča “Zapravo, bračna ponuda” (2001.) i “Ruske knjige” (2005.), te roman “Bezimena” (2007.), nedavno preveden i na jezik njenih predaka – hrvatski.

Objavljena i nagrađena djela:
“Eigentlich ein Heiratsantrag” (Geschichten), Suhrkamp Verlag 2001.
“Russische Bücher” (Erzählungen), Suhrkamp Verlag 2005.
“Therapie, ein Spiel”, Suhrkamp Theater Verlag 2005.
“Die Namenlose” (Roman), Vlg. Nagel & Kimche 2007.

Stipendije i priznanja:
Hermann Lenz Stipendium 1999.
Peter Suhrkamp Stipendium 2002.
Stipendium der Kunststiftung Baden-Württemberg 2003.
Nominiert für Autorenpreis des Heidelberger Stückemarktes 2005.
Grimmelshausen Förderpreis 2005.
Writer in Residence, Goethe Institut Toronto

ISELJENIČKI HORIZONTI

Prikazi i feljtoni

Autorica: Vesna Kukavica
Izdavač: Hrvatska matica iseljenika
Godina izdanja: Zagreb, 2005.
Biblioteka: HRVATI U SVIJETU
Urednica: Željka Lovrenčić
Uvez: broširano
Format: 15×21 cm
Broj stranica: 134
Cijena: 13,27/100 EUR/KN

ISBN: 953-6525-37-2
Područje: I. Hrvati – Emigranti
Recenzenti:
dr. Ivan Čizmić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
mr. Željko Holjevac, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

O KNJIZI

Knjiga Iseljenički horizonti autorice prof. Vesne Kukavice izišla je sredinom studenog mjeseca 2005. u nakladi Hrvatske matice iseljenika, a svečano je predstavljena 25. svibnja 2006. u HMI. Knjiga je razdijeljena na dva poglavlja: Prikazi i Feljtoni, a donosi ukupno dvadeset i osam tema. Pred nama je tekst zbirke osvrta na pojedina izdanja koja su se pojavila na temu hrvatskoga iseljeništva tijekom proteklih nekoliko godina, kako u sâmom iseljeništvu tako i u domovini.

RECENZIJA

Riječ je o knjizi Iseljenički horizonti koja ima dvojaku težinu: s jedne strane, ona predstavlja javnosti noviju i ne uvijek najbolje poznatu znanstvenu, publicističku i drugu produkciju vezanu uz hrvatsko iseljeništvo, a s druge pak strane ti su komentari toliko sadržajni da pružaju svojevrsni kulturološki presjek kroz prošli i sadašnji trenutak hrvatskoga iseljeništva. Ponajprije oni pokazuju da se na iseljeničkoj problematici na raznim stranama itekako radi, iako se u javnosti često stječe dojam da to i nije baš tako, ali ukazuju i na potrebu da se taj rad ne samo nastavi nego i dodatno multiplicira. Uz sve to ova publikacija neizravno upućuje i na potrebu sustavnijega ubaštinjavanja naslova s iseljeničkom tematikom u korpus hrvatske kulture u cjelini, jer je hrvatskih iseljenika u svijetu toliko da je njihova baština nerazlučiv dio ukupne hrvatske baštine. Isto tako, publikacija je uveliko i na tragu potrebe za što pouzdanijom međusobnom i obostranom komunikacijom onoga što je u javnosti obično naziva domovinskom i iseljenom Hrvatskom.
Budući da je riječ o komentarima različitih tiskovina, sabranima na jednomu mjestu, ova je publikacija izvorno osmišljeno autorsko djelo i kao takvo ne samo koristan vodič zainteresiranom čitateljstvu nego i doprinos poznavanju čega sve u stvari ima o iseljeništvu kao temi, a čega često puta nismo ni svjesni u mjeri u kojoj bi to bilo potrebno. Vrijednost ove publikacije jest i u tome što ona značajno upotpunjuje noviju bibliografiju o hrvatskom iseljeništvu kao nezaobilaznom istraživačkom i općedruštvenom fenomenu. Autorica je do te mjere proniknula u srž problematike kojom je zaokupljena na stranicama svoga djela, u mnoge zamršene odnose i stanja, pojave i procese u pozadini pojedinih naslova, da se nipošto nije zadržala samo na pukom prikazu konzultiranih tiskovina nego je u čitavom nizu slučajeva iznijela vrlo promišljene i više nego poticajne opservacije, nudeći i neka rješenja koja valja primjereno vrednovati. Stoga je tekst Iseljenički horizonti koji je pred nama u mnogim segmentima nezanemariv doprinos, namijenjen stručnjacima, ali i ostalom zainteresiranom čitateljstvu.

mr. Željko Holjevac

SADRŽAJ

Predgovor

Prikazi
Izvorni svjedok hrvatske emigracije
Stoljeće društvenog života naših otočana u New Yorku
Migracije Moliških Hrvata u Zapadnu Australiju
Život u Argentini protkan borbom za Hrvatsku
Hrvatska zajednica u New Yorku
Useljavanje Hrvata u čileansku pokrajinu Tarapacá
Povijest hrvatsko-američkih dodira tijekom pola tisućljeća
Putovi Zlobinjara u obećanu zemlju
Ugledni hrvatski znanstvenici u svijetu
Hrvati na jugu Afrike
Čovjek bez putovnice
Bibliografija Hrvatske revije
Hrvatska baština u bibliografijama
Proza zagrebačkog Amerikanca o Domovinskom ratu
Ljetopis čikaškog Hrvatskog etničkog instituta
Pripovjedač, romanopisac i esejist iz Čilea
Hrvatska korjenika Antona Cetína
S one strane granice
Putopis iz zemlje predaka
Pisci između dviju domovina
Uspješnica novozelandske Hrvatice
Ilegalno preko Alpa u Južnu Ameriku
Odlazak Amelije Batistich
Iseljena Hrvatska

Feljtoni
Pet stoljeća hrvatske knjige u Češkoj
Dodiri svjetova: Hrvatska – Čile
Stoljeće hrvatske periodike u iseljeništvu
Hrvatski studiji u svijetu
Hrvatska akademija Amerike

Literatura

Bilješka o autoru

Iz recenzije: Različiti aspekti iseljeničkog života

AUSTRALSKI HRVATI – Mitovi i stvarnost

Rasprave i eseji o hrvatskoj emigrantskoj književnosti, egzilantima i imaginarnoj Hrvatskoj

Autor: Boris Škvorc
Izdavač: Hrvatska matica iseljenika
Godina izdanja: Zagreb, 2005.
Biblioteka: HRVATI U SVIJETU
Uvez: broširano
Format: 16×23 cm
Broj stranica: 224
Cijena: 18,58/140 EUR/KN

ISBN: 953-6525-33-X
Područje: I. Hrvati – Emigranti – Australija – Kulturni život
II. Hrvatska književnost – Iseljeništvo – Australija
Napomena: Biblioteka Hrvati u svijetu; knj. 1; Urednica: Vesna Kukavica; Knjiga je opremljena c/b fotografijama.

O KNJIZI

SUVREMENI TRENUTAK HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI I KULTURE U AUSTRALIJI

Knjiga dr. Borisa Škvorca sa Sveučilišta Macquarie iz Sydneya Australski Hrvati: Mitovi i stvarnost zbirka je osam studija na teme književnosti i kulturnog života izvan matične zemlje, koja je opremljena znanstvenim aparatom, uključujući i opsežne sažetke svake studije na engleskom jeziku, izišla je nedavno u nakladi Hrvatske matice iseljenika. Riječ je o prvoj knjizi iz novog Matičinog knjižnog niza Hrvati u svijetu, koji se bavi znanstvenom analizom kulturnog života Hrvata i građana hrvatskog podrijetla u domicilnim zemljama, a kojeg uređuje Vesna Kukavica. Osam ukoričenih kulturoloških studija, raspoređenih na 224 stranice, raščlanjuju teme našega iseljeništva, književnosti u dijaspori te kulturnog života izvan matične zemlje. Kroz te tri uporišne točke predavač kroatistike sa Sveučilišta Macquarie iz Sydneya dr. Boris Škvorc sâm kaže da neće ulaziti u duga povijesna tumačenja o australskim Hrvatima, već predmetu rasprave pristupa kritički, angažirano i programski.

Raščlanjujući književni život hrvatske zajednice u Australiji autor uviđa da bez uključivanja u život zemlje boravka nema izlaska iz ghetta. U tim spoznajama prepoznajemo naše američke spisatelje različitih naraštaja poput Anthonya Mlikotina ili Josipa Novakovicha, koji govore kako odbacivanje ghettoizacije ne znači “da smo se odnarodili”. Uostalom, još je Nikola Polić oko 1895. u Chicagu shvatio da se samo ulaskom u sustav može pomoći vlastitoj zemlji i narodu. Zato se, kako Škvorc točno primjećuje, treba osloboditi fikcija i pozabaviti se činjenicama, a ne gubiti vrijeme tražeći pobjedu za bolju prošlost. Prema iskustvima irske i poljske dijaspore Boris Škvorc podsjeća domovinu kako bi trebala učiniti daleko više u smislu “kvalitetnih udžbenika nacionalne grupe predmeta, kompjuterskih programa i primjene e-learning metoda, suvremenih audio vizualnih didaktičkih pomagala”, i uopće, kvalitetne izmjene informacija. Puno prostora autor posvećuje pitanju emigrantske i egzilne književnosti, što nije loše jer vodi do hvalevrijednog zaključka da samo širi uvid može proizvesti i kvalitetniju sliku hrvatske književnosti ma gdje i na kojem jeziku nastajala i ma gdje bila čitana. Uz časne i rijetke iznimke, materijal (tekstualni predlošci) kojim se Škvorc bavi nije književnost, već pisani dokument. Ono što su na engleskom jeziku stvorili u SAD-u vrhunski pisci Mary Helen Stefaniak ili Josip Novakovich (koji nije ni emigrantski, ni etnički, ni egzilni pisac, već američki pisac hvatskog podrijetla koji je engleski kao medij izabrao baš kao Joseph Conrad, a Stefaniak niti ne zna hrvatski!) uzalud ćemo tražiti u Australiji – ocjenjuje jedan od recenzenata knjige dr. Vladimir p. Goss. I dok je traženje “etničkog pisca koji piše na engleskom i u okviru maiunstream’” u Australiji složen posao, SAD-e a pogotovo Chile nude nam niz vrhunskih primjera od Ramona Dijaza Eterovića do Antonia Skarmete. Analizirajući neka njihova književna ostvarenja, spominje najznačajnija imena hrvatske književnosti u Australiji poput Glavora, Pervana, Duške Bačić Serdarević, Drage Šaravanje, Floride Vele, Kiselija, Vuleticha itd. te njihov odnos prema domovinskom književnom i kulturnom korpusu. Zanimljiva je usporedba njihovih djela s opusom Borisa Marune i Vinka Nikolića također hrvatskih emigranata koji su djelovali u drugačijem okruženje, te s piscima grčkog, talijanskog ili arapskog podrijetla. Također uspoređuje naše književnike s velikanima svjetske književnosti kao što su Salman Rushdie ili Milan Kundera. O suvremenom trenutku književnosti na hrvatskom jeziku u Australiji ispisana je posebna studija (113 – 150 str.). Dr. Boris Škvorc postavlja i vrlo zanimljivo pitanje: tko zapravo čita tekstove koji nisu uklopljeni u sinkronijsko okružje i dijakronijski niz i je li doista Karlo Kiseli jedini hrvatski australski autor vrijedan spomena? Ako je tako, onda je Latinska Amerika pa i sjevernoamerički kontinent u prednosti – književnika vrijednih spomena ima znatno više. Autor također govori o suvremenom hrvatskom pjesništvu u Australiji i analizira njegovo okruženje i australski multikulturalizam (151 – 180 str.).

Znaci vremena koje istraživač dr. Škvorc, ništa novo, kritički prepoznaje u iseljeničkim zajednicama i domicilnom društvu te u njihovom kulturnom životu su: getoizacija, integracija i asimilacija.

Knjiga je opremljena odgovarajućim znanstvenim aparatom uključujući i opsežne sažetke svake studije na engleskom jeziku. Dr. Boris Škvorc vrlo bolnim rezovima ukazuje na probleme ta tri sociološka procesa (getoizacije, integracije i asimilacije) u australskoj hrvatskoj zajednici i prednost daje integraciji tj. razvitku nacionalnog i kulturnog identiteta unutar multietničkog i multikulturnog društvenog bića demokratske i gospodarski prosperitetne Australije. Na putu k tom cilju autor nas vodi od ideoloških stereotipa australskih Hrvata do imaginarne Hrvatske. Prema posljednjem popisu stanovništva u Australiji je bilo preko 65.000 osoba koje su zaokružile da je hrvatski jezik onaj koji govore kod kuće – što je za kroatistu Škvorca bilo vrlo poticajno. Tako je Škvorc pišući svoju knjigu vršio uspoređivanje s raznim drugim podacima kao što su: zemlja rođenja, vjerska pripadnost, dvojno državljanstvo, itd., pa je došao do zaključka da u Australiji ima najmanje 130 tisuća Hrvata prve generacije, te nešto više od 250.000 ljudi hrvatskog podrijetla. Istraživanja u Australiji provedena na nekoliko jezika (grčki, talijanski, nizozemski, vijetnamski) pokazala su da je prijelaz s jezika na jezik u drugoj generaciji (tzv. Language Shift) otprilike 85 posto, što znači da se u trećoj generaciji jezik pojedinih etničkih zajednica ustvari gubi. Programi učenja jezika kao što je ovaj o kojem, među ostalim piše dr. Škvorc u knjizi Australski Hrvati: mitovi i stvarnost – na Hrvatskim studijima na Sveučilištu Macquarie u Sydneyu svakako doprinose da se taj proces uspori ili čak da se na njega djeluje u suprotnom smjeru.
U drugom dijelu Škvorčeve knjige Australski Hrvati: mitovi i stvarnost od pete do osme studije autor se usredotočuje na književnost, kao svoju temeljnu obrazovnu dimenziju. Iskreno se nadam da će rasprave u ovoj knjizi potaknuti teme vezane uz razvitak hrvatskog kulturnog identiteta u Australiji s jedne strane, a s druge strane da će svih osam kulturoloških eseja dr, Borisa Škvorca otvoriti niz plodonosnih projekata u razvitku integracijskih procesa između domovinske i iseljene Hrvatske.

Napisala: Ksenija Marić

RECENZIJA

PROTIV HRVATSKIH VJETRENJAČA – Ili kompendij za australsku Hrvatsku

O australskim Aboridžinima i o klokanima u Hrvatskoj se sasvim sigurno više zna negoli o tamošnjim Hrvatima. Ono što se pak sasvim sigurno zna i za sve druge prekomorske Hrvate otprilike je u stilu a gdje nas sve nema ili, barem donedavna, sve su to ustaše. U tome smislu čini se da nešto bolje prolaze gastarbajteri u europskim zemljama, a posebna priča su naši etno-otoci u pograničnim dijelovima Mađarske, Rumunjske, Austrije ili preko Jadrana, u Moliseu; dok su ovi mostovi barem povremeno otvaraju kao prigodni folklorni ukrasi na jednako prigodnim smotrama domaćega veza i podvezica, tambura i tamburica, a gastići temelj našega gospodarskoga “buma” zadnjih četrdeset godina, dotle su oni daleki, prekooceanski, u žiži zanimanja tek kad je doma neka velika frka kakva je bila, npr. 1971. ili 1991. Naravno, nitko pametan neće tvrditi da je baš sve tako, ali niti poreći da se baš tako uglavnom ne misli, i da se protiv ovih naših hrvatskih vjetrenjača mora nešto poduzeti. I ovdje i tamo. Srećom, stvari se i u tome pogledu mijenjaju zahvaljujući u prvome redu samim iseljenim Hrvatima. Jedan od njih je i Boris Škvorc.

Prvi sam put za Borisa Škvorca čuo tako što sam ga čitao, sjećam se, upravo u povodu pisanja svojega priloga za krakowski slavistički kongres na kojemu sam kanio referirati o našoj emigrantskoj književnosti. Pa iako sam sva svoja stečena znanja mogao zahvaliti u prvome redu dvojici imenjaka, prvo Vinku Grubišiću i njegovu pregledu u povratničkoj “Hrvatskoj reviji”, potom i Vinku Nikoliću s kojim sam se zapravo sprijateljio, ugostio ga na svojem seminaru, a on mene darivao brdom knjiga neke druge hrvatske književnosti uključujući, dakako, i sve komplete “Hrvatske revije”, poučen iskustvom njemačke egzil-literature, činilo mi se da prvo valja odrediti neku polaznu točku, tj. naći teorijsko-metodološko uporište, a potom raditi na usustavljivanju korpusa ne više iz pozicije “egzil-imanentnoga postupka”, kako bi to rekao Peter Lämmel, već iz pozicije matične književnosti koja se prvi put suočava sa samom sobom kao cjelinom. No, nije mi promakao jedan ipak u tome egzilu pomalo disonantan glas, koji je upućivao da se i izvan domovine javljaju nova, strukovno gledano, poželjnija gledanja. Gospođa Nikolić samo mi je rekla, koliko zna, da se radi o jednome mladom čovjeku iz Australije, a onda nekoliko godina poslije, s Macquarie University u Sydneyju dođe mi prijedlog da budem jedan od ocjenjivača doktorske disertacije istoga Borisa Škvorca, itd. Uslijedilo je i upoznavanje, točnije, podsjećanje da smo se mi već upoznali, i to sredinom osamdesetih kada je on, još student, bio jedan od polaznika mojega seminara – “prvoga na Sveučilištu o emigrantskoj našoj književnosti”, uvjeravao me. Sve dalje ide u jednu lijepu prijateljsko-kolegijalnu priču, koja se umalo okonča gubljenjem Borisova iseljeničkoga statusa u ime statusa člana moje matične Katedre za noviju hrvatsku književnost, ali jedini kandidat na kraju je izabrao svoju – imaginarnu Hrvatsku. Njegovo obrazloženje odluke da ipak ostane u Sidneyju, a zapravo isprika što otklanja sve u svemu jedinstvenu i ne baš nelaskavu ponudu, pogotovu znajući kako svatko od nas diše kad je daleko od svoje rodne hiže, možda je – ljudski gledano – impresivno, ali svu težinu, razložnost i nesebičnost takve odluke potpuno sam osjetio i shvatio tek nakon što sam pročitao rukopis ove Škvorčeve najnovije knjige.

O čemu se radi?

U najkraćem, riječ je o osam kulturalnih rasprava o australskim Hrvatima, tj. o prilozima koji su nastali i većinom bili objavljeni zadnjih godina autorova inače sustavnoga praćenja i istraživanja života i rada australskih brojem nikad točno utvrđenih, ali i tamo “dobro raspoređenih” Hrvata. Okupljene u istoj knjizi pod radnim naslovom Australski Hrvati: od fikcije prema faktima (dodao bih – i natrag!), ove studije sada čine cjelinu koja počiva na tematskoj i metodološkoj srodnosti, te u tome smislu pružaju uvid ne samo u gotovo sve ključne probleme australskoga hrvatskog korpusa, već i u znanstveno-stručnu akribiju svojega autora, odnosno u različita metodološka polazišta iz kojih se o tim problemima raspravlja.

Na temelju proučavanja ideoloških pozicija raznih politički determiniranih interesnih skupina, autor se u prvome redu bavi pitanjima raslojenosti, odnosno nekonzistentnosti hrvatske zajednice u Australiji, ukazuje na tipove i posljedice stereotipova koji nastaju u tamošnjem medijskom prostoru te pretendiraju na, kako kaže, “povlaštenu poziciju”, odnosno posjedovanje “istine”. Toga, dakako, nije lišena niti književna produkcija tamošnjih Hrvata, kojoj autor posvećuje središnja poglavlja svoje knjige stavljajući pritom težište na fenomene koji nastaju kao posljedica dislociranosti i (ne)mogućnosti smještanja ove književnosti u dva korpusa kojima ona potencijalno pripada, naime, hrvatskom i australskome.

Govoreći o organiziranim oblicima života australskih Hrvata, koji kao u sebe dvostruko zatvoren sustav korespondira u okviru posve drukčijega vrijednosnog sustava, autor svojim istraživanjima potvrđuje tezu o skokovitom i zato fiktivnom odnosu prema povijesnom vremenu zemlje podrijetla (Hrvatske) i o neuklopljenosti u povijesno vrijeme zemlje domaćina (Australije), te upozorava na postojanje stereotipova ne samo u okvirima dislocirane baštine “australskih Hrvata”, već i na stereotipove među “hrvatskim Hrvatima”, čime se pak otvara cijeli niz ne samo teorijsko-metodoloških i socio-kulturnih, već i eminentno političko-pragmatičnih pitanja i nesporazuma.

Iako je i ranije bilo pokušaja da se usustave znanja te opiše “iseljena Hrvatska”, temeljitoga, metodološki osmišljenoga i društveno verificiranoga znanstvenoga, tj. kompetentnoga bavljenja iseljenim dijelom hrvatskog korpusa, bez nama tako sklonoga amaterskoga paljetkovanja po vlastitoj rasutoj bašćini jednostavno – nema. Tj. nema, kako to – ne bez gorčine primjećuje i naš autor – određene strategije ili modela, npr. kulturalnoga studija po uzoru na irski ili židovski, nisu obavljene ni neke osnovne predradnje, pa se uglavnom sve svodi – dodaje – na podučavanje jezika i pokoji kolegij o povijesti hrvatskog iseljavanja u SAD-u ili Australiji, odnosno na parcijalne, uglavnom manje poznate učinke pojedinih domovinskih institucija i rijetkih pojedinaca, među njima i Matice iseljenika koju (volio bih da griješim!) mi ovdje u domovini doživljavamo otprilike kao i godišnju smotru narodne pjesme i plesa za ponekoga usred vrelog kolovoza zalutalog turista sa zagrebačkog Jelačić-placa.

Upravo ova najnovija Škvorčeva knjiga – pisana posve superiorno kako s pozicija suvremenih teorijskih usmjerenja, tako i s onih koje se tiču osobnoga intelektualnoga i građanskog digniteta, pa čak i hrabrosti (sic!) – prvi put pruža okvir za moderno i utemeljeno interdisciplinarno proučavanje dijaspore ne samo u Australiji, već svuda gdje postoje organizirane hrvatske etničke zajednice. Time ova knjiga uvelike nadilazi početne nakane svojega autora te, čineći jedan novi korak u dosadašnjem pristupu problemu iseljavanja i iseljeništva, osim što je dragocjen kompendij za australsku Hrvatsku, postaje i vrijedan doprinos kulturalnim studijima.

U tome smislu ne mogu a da ne dometnem još jednu napola osobnu, naime, kako zapravo tek sada znam što bi to moja katedra dobila da Boris Škvorc i ovaj put nije izabrao imaginarnu, a tako stvarnu i njemu zahvaljujući sve stvarniju australsku Hrvatsku.

Dr. Vinko Brešić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

KAZALO

Uvod: O australskim Hrvatima, njihovim fikcijama, činjenicama, imaginarnoj Hrvatskoj i drugim znakovima koji zaokružuju obrise njihova zasebnog semiotičkog sustava

O jednom primjeru kultura(al)ne raznolikosti:
Ideološka ishodišta raslojavanja australske hrvatske zajednice

Mjesto i uloga tjednih novina australske hrvatske zajednice u australskom hrvatskom informativnom i kulturnom prostoru

Egzilna i emigrantska književnost: Dva modela diskontinuiteta u sustavu nacionalnog književnog korpusa u doba kulturalnih studija

Izvanmatični književni sustavi: Između nestabilnosti emigrantskog, uklopivosti egzilnog i neuklopivosti ‘međuprostornog’ modela

Suvremeni trenutak književnosti na hrvatskom jeziku u Australiji

Nekoliko napomena o suvremenom trenutku hrvatskog pjesništva
u Australiji i fenomenima koje to pjesništvo okružuju

Nekoliko napomena o broju Hrvata, hrvatskom jeziku, školama i hrvatskim medijima u Australiji

Pogovor
Vinko Brešić: Protiv hrvatskih vjetrenjača ili kompendij za australsku Hrvatsku

Bilješka o autoru

Vladimir Goos: Kako uopće znanstveno pristupiti pitanju našeg iseljeništva?

Ivan Čizmić: Integracijski procesi u australsko društvo za Škvorca su pravi izazov

Prilog: Fotografski zapisi iz života Hrvatske zajednice u Australiji

 

 

PROJEKT VUCETICH

Multimedijska događanja u prigodi 150. godišnjice rođenja oca daktiloskopije Ivana Vučetića/ Juana Vuceticha

Nakladnik: Hrvatska matica iseljenika
Za nakladnika: Danira Bilić, dipl. oec
Godina izdanja: Zagreb, 2008.
Urednica: Vesna Kukavica
Prevoditelji: Neven Stipica (za engleski), Darko Mažuranić (za španjolski), Michelle Trevis (za talijanski)
Design & DTP: Vladimir Buzolić
Tiskara: Sveučilišna tiskara d.o.o.
Broj stranica: 68
ISBN: 953-6525-47-x
Cijena: 10,62/80 EUR/KN

 

 

OPIS

Katalog Vucetich [3.21 Mb]

Četverojezični katalog (hrvatsko-englesko-španjolski-talijanski) projekta Vucetich donosi, osim detalja o izložbi posvećenoj velikom inovatoru, u Muzeju Mimara, i napise Vučetićevo doba i hrvatska zajednica u Argentini (Danire Bilić), Životopis Ivana Vučetića (Ljerke Galic).

UVODNIK

Argentinski biografi opisuju Ivana Vučetića/Juana Vuceticha s velikim udivljenjem kao svestranu osobu: izumitelja, glazbenika, pisca, dobrotvora. Njegov je doprinos svjetskoj znanstvenoj povijesti mnogo slojevitiji od isključivoga prepoznavanja na kriminalističkoj razini.
Svojim otkrićem primjene otisaka prstiju Vučetić/Vucetich je pokazao kako je sve u životu promjenjivo, osim digitalne sheme; sve je obnovljivo u istoj vrsti, osim otiska prsta!
Pretočivši tri slavna daktiloskopska pravila (prema F. Galtonu): postojanost, nepromjenjivost i beskonačnu raznolikost u strogu znanost, Vučetić/Vucetich je dao prigodu čovječanstvu za isticanjem identiteta i obranom vlastite osobnosti putem otisaka prstiju kao jedinke koje mogu biti slične, ali nikada jednake!
Otisak prsta osobni je pečat svakoga živog bića, potvrda njegove i samo njegove vječne jednoznačnosti kroz cijeli život, što je u transcedentalnim razmišljanjima potaknulo citiranje odlomka iz Starog zavjeta u Knjizi o Jobu, 37, 7: „Qui in manu omnium hominum signat ut noveri singuli opera sua – (Onaj) koji (Bog) stavlja pečat u ruku svih ljudi da bi pojedinci mogli spoznati njegova djela“.
Zadaća nam je uspomenu na ostavštinu Ivana Vučetića/Juana Vuceticha spoznati na drukčiji način u prigodi 150. godišnjice njegova rođenja, a želja potaknuti slaganje mozaika o životu i radu ovoga znamenitog Hvaranina. (Ljerka Galic, voditeljica projekta „Vucetich“).

Skip to content