Hrvatsko pitanje u BiH sve snažnije otvara raspravu o legitimnom predstavljanju, ustavnoj ravnopravnosti i potrebi preustroja države koja tri desetljeća nakon rata i dalje ne pronalazi održiv politički model.
Piše: Fra Šimun Šito Ćorić
Nema toga komu nije vidljiva danas trideset godina nakon rata neuspješna država Bosna i Hercegovina, koja se na svakom koraku suočava s brojnim institucionalnim slabostima i međunacionalnim napetostima. Poglavito se Hrvate u njoj sustavno pokušava obespraviti marginaliziranjem, ali i potpunim negiranjem hrvatskog identiteta i kulturnih prava, sve do nametanja „njegovih“ u biti antihrvatskih i izdajničkih predstavnika. Međutim, što više bošnjačka politika gazi ta prava, time hrvatski zahtjevi za svojim pravicama i ravnopravnosti snažnije rastu i počinju dobivati međunarodnu potporu. Sada je dogustilo čak i hrvatskim crkvenim kneževima u BiH. Oni su dosad uglavnom govorili „općenito, maglovito i ‘ekumenski’ do mjere u kojoj se izgubi svaka politička stvarnost“. Najnovije priopćenje Biskupske konferencije BiH, objavljeno nakon napada Islamske zajednice BiH, izrijekom je upozorilo kako je BiH država triju konstitutivnih naroda i svih njezinih građana, te da se nijednom narodu, pa ni hrvatskom, ne smiju oduzimati prava koja mu pripadaju.
Tvrdnje bošnjačke politike s mikrofona Islamske zajednice kojima se Katoličku Crkvu i njezine predvoditelje optužuje za podjelu BiH nazvali su „neutemeljenima, neodgovornima i štetnima za međureligijski dijalog“. Posebice su istaknuli potrebu reforme loših zakona, osobito Izbornoga, te „punu zaštitu legitimnoga predstavljanja Hrvata u institucijama u BiH“. A kad Hrvati spomenu svoja zakinuta prava, bošnjačke vlasti odmah ih optuže za UZP, razbijanje države, ustašluk i slično. Oglasio se još uvijek najutjecajniji hrvatski crkveni čovjek u BiH, nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić. Kao pozvani predavač progovorio je na nedavnoj konferenciji TradFest u Zagrebu, a u organizaciji zaklade Vigilare i Ordo Juris Hrvatske te američkog „think tanka“ Heritage Foundation, inače bliskoj predsjedniku Trumpu. Kardinal koji je uz predsjednika Tuđmana i kardinala Kuharića svojim poticanjima najzaslužniji da je BiH na referendumu 1992. postala neovisna država, sada je rekao da ovakvu državu nije ni sanjao ni želio te da spas hrvatskog naroda u BiH vidi u trećem etnitetu. Bošnjačka strana je išla dotle da je iz neke svoje udruge zbog njegova stava pozvala na uhićenje kardinala. Ne obazire se ta bošnjačka politika, nego likuje da nakon što je prije rata bilo u BiH 780.000 Hrvata, odmah na kraju rata bilo ih 520.000, a 32 godine od Daytona, tek oko 320.000. Kao da i sama tomu nije pridonijela! Čuo se tu i novi ton iz vrha američke administracije.
Govornik je bio James J. Carafano, vodeći savjetnik spomenute zaklade Heritage uz Briana Browna iz MAGA. Istaknuo je da je Washington spreman poduprijeti izlaz iz krize u BiH koju je opisao kao političku realnosti triju konstitutivnih naroda. Poručio je da su Sjedinjene Američke Države prestale s pristupom stvaranja bosanske nacije (nation building). „U Bosni postoje tri naroda. Svi oni zaslužuju biti predstavljeni… Ne postoji očekivanje da je budućnost BiH u nekoj vrsti homogene države”, rekao je Carafano. Ilustrirajući važnost pravedne političke zastupljenosti uz primjer iz američkoga izbornog sustava, upozorio je na neprihvatljivost situacija u kojima jedna skupina određuje političke predstavnike drugoj. Već su 1990-ih i stranci vidjeli da s BiH neće ići bez jednakopravnosti i s jasnim računima triju naroda. U tom smjeru nudili su rješenje slično onim današnjima s tri odnosno četiri jedinice: Republikom Srpskom, „hrvatskom republikom”, „bošnjačko-muslimanskom republikom” i Distriktom Brčko. Uvelike je tome sličio Cutileirov mirovni plan iz 1991., ali i drugi prijedlozi poput Owen-Stoltenbergova plana.
I danas bošnjačka politika ne prestaje svojim građanskim modelom ciljano promicati hegemonijski unitarizam. Oni sada pokušajima svoje dominacije nad Hrvatima i Srbima izazivaju raskol, pa i loša rješenja, te onemogućavaju uspješno funkcioniranje jedne lako moguće sretne konfederalne države kao što je primjerice Švicarska. Ceterum censeo,da bi opstala država BiH, nužno je da se za početak bošnjačka politika riješi svoga osmanlijskog gena „jašenja drugih“ (I. Andrić), donesenog u ove dotad kršćanske prostore i uništavanjem naroda Bosanskog Kraljevstva ognjem, mačem i zulumom, te da jednakopravnost svih jasno zaživi. Uistinu Mile Dodik ima pravo kada kaže da je ovakva BiH nemoguća država.
