„Nužno je provesti aktivnosti kojima bi se privukli strani studenti na studij u Hrvatskoj“
„Ako samo nekoliko potomaka hrvatskih iseljenika nakon našeg posjeta Južnoj Americi odluči doći studirati u Rijeku ili bilo koji grad u Hrvatskoj, učinili smo mnogo. Iz njihova iskustva i naši nastavnici i studenti mogu zasigurno puno naučiti. A tko zna, možda netko od njih odluči učiniti i više od stjecanja znanja i EU-diplome te ostane u zemlji svojih predaka kojoj danas i te kako treba“, kaže prof. dr. Goran Hauser, dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, koji će u listopadu zajedno s kolegama posjetiti sveučilišta u Buenos Airesu, Tucumanu i Sao Paulu s ciljem povezivanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci s udrugama hrvatskih iseljenika radi njihove motivacije za studij medicine u Rijeci i ostvarivanja dugoročne znanstvene suradnje.
U Hrvatskoj je prema posljednjim informacijama nakon prvoga upisnog roka na fakultete ostalo oko 12.000 slobodnih mjesta. Kako tumačite iz svoje perspektive takav deficit studenata?
Na žalost, to je nešto čega smo se pribojavali i što smo očekivali. U posljednjih deset godina broj upisnih mjesta povećao s 35.388 na 43.105! Tada je popunjenost na razini države bila veća od 81%, a sada je 57,2%. Ističe se kako se rađa sve manje djece i time se posljedično sve manji broj učenika upisuje u prve razrede osnovnih škola. Ovo što se sada događa je posljedica demografskih kretanja otprije 15-20 godina. Dodatni je razlog za to što značajan broj naših učenika odlazi studirati u zemlje EU-a jer je nakon ulaska u EU to postalo jednostavnije i dostupnije te je mobilnost učenika izraženija.
Kakva je budućnost studiranja u Hrvatskoj s obzirom na ovogodišnji broj prijavljenih studenata? Hoće li prema Vašemu mišljenju taj trend rasti ili opadati i o čemu to ovisi?
Bojim se da trenutno vidim samo daljnji pad broja upisanih studenata ako se nešto ne poduzme. Broj učenika u Hrvatskoj je u padu i ne očekuje se u skorije vrijeme priljev većeg broja novih studenata. Stoga su nužne aktivnosti kojima bi se privukli strani studenti. Članstvo u EU donijelo nam je za sada povećanu „odlaznu mobilnost“, ali ta naša pozicija u EU može se i mora iskoristiti za „dolaznu mobilnost“. Članstvo Hrvatske u EU, eurozoni, automatsko priznavanje naših diploma u zemljama EU-a je komparativna prednost koja bi mogla privući strane studente. Strani studenti mogu nadomjestiti naš trenutni demografski manjak. Kada bi se, hipotetski rečeno, u sljedećoj godini povećao natalitet, to znači da bismo tek za 18 godina mogli računati na povećanje broja naših studenata.
Koje bi se konkretne mjere trebale poduzeti na državnoj razini da se sveučilišta ponovno popune u maksimalnom kapacitetu?
Prije svega, mislim da je bitna revizija studijskih programa i gašenje onih studijskih programa pa čak i fakulteta za koje nema zanimanja među učenicima srednjih škola, za koje ne postoji potreba u gospodarstvu i onih programa koji svojom kvalitetom ne zadovoljavaju postavljene standarde. Time bi se broj mjesta sveo na realniju mjeru, kvaliteta nastave i konkurencija bi se povećala, a sredstva oslobođena zatvaranjem tih programa mogla bi se iskoristiti za poboljšanje studentskog i nastavničkog standarda. Novim Zakonom o visokoškolskom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti postavljeni su temelji za provedbu ovih mjera. Naravno, određena zanimanja, društveno prijeko potrebna, ona kao što su nastavnički smjerovi na pojedinim fakultetima, treba nastaviti stipendirati, a naša Vlada i resorno ministarstvo to i čine.
Koliko su hrvatska sveučilišta samostalna u kreiranju određenih programa koji bi privukli više budućih hrvatskih i stranih studenata?
Sveučilišta su prilično samostalna, a tako i pojedine sastavnice naših sveučilišta. Naravno, svi programi trebaju proći akreditaciju Agencije za visokoškolsko obrazovanje (AZVO). Međutim, imam osjećaj da se pojedini studijski programi nisu osmišljavali i ne otvaraju se zato što je to potreba gospodarstva ili interes društva, nego zato što smo u tom trenutku imali prikladne i slobodne nastavnike. To je praksa koju bi svakako trebalo prekinuti jer to dovodi do umnožavanja studijskih programa upitne koristi za društvo i zajednicu.
Ima li Hrvatska perspektivu postati zemlja u koju bi stranci dolazili studirati kao što je to primjerice slučaj s Austrijom, Nizozemskom ili Italijom gdje su kampusi puni stranih studenata?
Sigurno ima! Teško se mi možemo natjecati s njima, ali se možemo natjecati sa Slovenijom, Mađarskom, Češkom ili Poljskom gdje također studira veliki broj stranih studenata. Postavlja se pitanje koje strane studente mi želimo privući. Svjesni smo činjenice o golemoj hrvatskoj dijaspori u Europi, ali i diljem svijeta koju bi po mome mišljenju prvu trebalo motivirati za studiranje u Hrvatskoj. Slijede studenti sličnoga govornog područja iz regije, a također ne treba zaboraviti potencijalne studente iz zemalja iz kojih nam sada većinom dolaze niže kvalificirani radnici. Uz studiranje, i njihova integracija u naše društvo sigurno bi bila jednostavnija i uspješnija. Za privlačenje stranih studenata potrebna je koordinacija više naših institucija i ministarstava. Na primjeru stranih studenata koji studiraju na Sveučilištu u Rijeci vidimo koji su brojni problemi administrativne naravi kada student doista dođe u Hrvatsku. Studenti podrijetlom iz zemalja članica EU-a imaju značajno lakši put, ali ostali nailaze na brojne prepreke vezano uz ishođenje vize, prijavu boravišta, smještaj u studentskim domovima, studentsku prehranu, subvencije za javni gradski prijevoz i ostala studentska prava.
Trenutno ste na početku jednoga velikog projekta, povezivanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci s udrugama hrvatskih iseljenika radi njihove motivacije za studij medicine u Rijeci i ostvarivanja znanstvene suradnje. Kako je došlo do te ideje?
Nekolicina naših kolega s Medicinskog fakulteta u Rijeci već nekoliko godina ima uspostavljenu suradnju s pojedinim brazilskim i argentinskim sveučilištima. Nakon njihova posjeta Rijeci u vrijeme prije pandemije, planiran je uzvratni posjet koji je na žalost morao biti odgođen, ali napokon je došlo vrijeme i za to. Naravno, put je dalek i treba u tu „misiju“ dodati što više sadržaja pa se rodila ideja da pokušamo organizirati sastanak sa zajednicama naših iseljenika u tim zemljama i predstaviti im mogućnosti studiranja u Rijeci, ali i u cijeloj Hrvatskoj na našim studijskim programima na hrvatskom ili engleskom jeziku. Uz pomoć Hrvatske matice iseljenika i Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske stupili smo u kontakt s našim veleposlanicima i predstavnicima hrvatske zajednice te očekujemo susrete s našim iseljenicima.
Projekt predviđa, u svojoj prvoj fazi, posjet delegacije od triju nastavnika-znanstvenika Medicinskog fakulteta u Rijeci trima sveučilišnim gradovima u Južnoj Americi: Buenos Airesu, Tucumanu i Sao Paulu. Zbog čega baš tamo?
Ovi gradovi odabrani su zbog već postojeće suradnje s tamošnjim kolegama koja bi olakšala provedbu projekta, ali i zbog postojanja aktivnih organizacija ljudi hrvatskih korijena. U tim gradovima također postoje skupine bioetičara koji su već dolazili u Hrvatsku i s kojima riječki znanstvenici imaju nekoliko zajedničkih publikacija. S dvoje kolega iz Buenos Airesa, pak, riječki znanstvenici zajednički izdaju časopis (točnije, španjolsku inačicu riječkog časopisa Jahr) i njih dvoje već su bili u posjetu Rijeci, a riječko sveučilište zahvaljujući ovoj suradnji ima potpisan sporazum sa Sveučilištem u Buenos Airesu. Sa Sveučilištem u Tucumanu riječki znanstvenici imaju samo posredan kontakt, građen na činjenici da je tucumanski Medicinski fakultet osnovao upravo riječki iseljenik Juan Dalma. Cilj posjeta je susret s ključnim ljudima tamošnjih sveučilišta i moguće potpisivanje odgovarajućih sporazuma o suradnji.
Sveučilištima će profesori predstaviti međunarodno atraktivne projekte koji se provode na riječkome Medicinskom fakultetu. O kojim je programima riječ i što bi hrvatskim iseljenicima, potencijalnim budućim studentima, u tome bilo najzanimljivije?
U sva tri grada predstavit će se i dvije knjige (engleski prijevodi) dvoje riječkih autora s bioetičkim temama, a bit će organizirani susreti i s hrvatskim diplomatskim predstavnicima (ondje gdje ih ima) te s predstavnicima udruga iseljenika koji će također biti pozvani na predavanja koja su javna. Računamo da će na taj način o programima izravno biti informirano nekoliko stotina ljudi, kasnije potencijalnih studenata.
Na koji način ćete valorizirati rezultat odlaska u Južnu Ameriku?
Dvije su osnovne i vrlo konkretne mjere koje će poslužiti procjeni uspješnosti projekta: broj upisanih studenata – potomaka hrvatskih iseljenika na Sveučilište u Rijeci (godišnje) te broj prijavljenih odnosno ostvarenih znanstvenih projekata koje su zajednički pripremali i provodili znanstvenici riječkog sveučilišta i znanstvenici hrvatskog podrijetla sa sveučilišta u Buenos Airesu, Tucumanu i Sao Paulu. Očekuje se da će zahvaljujući potpisanim sporazumima, ali i kao posljedica širenja informacija nakon predstavljanja i uspostave kontakata u Južnoj Americi, broj upita o mogućnostima studija i samih upisa na studij u Rijeci i uopće u Hrvatskoj porasti, kao i broj zajedničkih znanstvenih projekata te razmjene stručnjaka (konferencija, pozvanih predavanja, studijskih posjeta i dr.), znanstvenika hrvatskog podrijetla sa sveučilišta u Buenos Airesu, Tucumanu i Sao Paulu.
Koliko programi koji se održavaju na engleskom, kao što je to slučaj s riječkim studijem medicine, pridonose budućoj kvaliteti liječnika na međunarodnoj razini i žele li oni nakon toga ipak ostati raditi u Hrvatskoj?
Trenutno su studenti koji studiraju na našem programu na engleskom jeziku većinom stranci (Nijemci, Talijani, Britanci…) i najčešće se vraćaju u svoje domovine, ali ima i primjera da neki od njih traže svoju profesionalnu sreću u Hrvatskoj. Mi računamo da bi za naše strane studente iz Europe ili nekog drugog dijela svijeta, a koji su hrvatskog podrijetla, ostanak u Hrvatskoj, zemlji njihovih predaka, nakon završenog studija sigurno bila primamljiva opcija i s emocionalnog, ali i s praktičnoga gledišta. Hrvatska ubrzano dostiže standard življenja u EU, mogućnosti zapošljavanja za većinu visokoobrazovanih ljudi, poglavito u području biomedicine, gotovo su neograničene, primanja su vrlo stimulativna i to će sigurno biti značajan čimbenik za odluku gdje nastaviti živjeti i raditi nakon studija. Nama je svakako cilj da većina studenata našeg podrijetla studira na hrvatskom jeziku jer im to politika Vlade RH omogućava, ali dobro je imati opciju i na engleskom jeziku zbog brže prilagodbe, a da učenje hrvatskog jezika onda bude aktivnost uz studiranje.
Gdje vidite moguću suradnju sveučilišta i Hrvatske matice iseljenika, čija je primarna funkcija rad s iseljeništvom, u privlačenju potencijalnih studenata hrvatskih korijena na fakultete u domovini?
S obzirom na tradiciju i ugled Matice koju ona uživa među našim iseljenicima mislim da nam je ta pomoć dobrodošla i neophodna poglavito u počecima stvaranja akademskih mreža s našim iseljenicima. Zahvalan sam Matici što je prepoznala ovu našu inicijativu i spremno je predstavila u svom časopisu koji čitaju naši iseljenici. U planu nam je napraviti i konferenciju o internacionalizaciji studiranja u Hrvatskoj na svim našim sveučilištima gdje uz predstavnike Matice očekujemo i odgovorne osobe iz MZOM-a, MVP-a i MUP-a te Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. S konferencije bi trebala biti poslana jasna poruka koje administrativne probleme treba riješiti kako bi se privukao veći broj stranih studenata, a na nama nastavnicima je velika zadaća promocije postojećih programa, osmišljavanje novih programa te uvođenje programa na stranim jezicima.
Tekst: Vesna Kukavica; Foto: HAZU, ustupljene fotografije
– Prof.dr.sc Amir Muzur i prof. dr. sc Iva Rinčić dio su delegacije fakulteta koja će posjetiti sveučilišta u Južnoj Americi