Hrvatska bratska zajednica i Matica iseljenika njeguju višedesetljetnu suradnju, a ujedno je to najsnažnija i najdugovječnija suradnja koju Matica ima s nekom iseljeničkom organizacijom. Ove godine HMI slavi svoju 75. godišnjicu djelovanja, a upravo je 75. obljetnicu, davne 1969., na najsvečaniji način Hrvatska bratska zajednica obilježila u Zagrebu u suradnji upravo s Maticom iseljenika. Tada je HBZ prvi put u povijesti održao sjednicu Glavnoga odbora izvan svoga sjedišta u Pittsburghu
Hrvatska bratska zajednica osnovana je u vrijeme prvoga masovnijeg doseljavanja Hrvata u SAD i Kanadu, godine 1894. pod nazivom Hrvatska zajednica. U to vrijeme SAD je bio snažna industrijalizirana zemlja u usponu bez socijalnog zakonodavstva i zaštite radnika u slučaju bolesti, smrti ili nezaposlenosti. Pogotovo je to bio slučaj s onim nekvalificiranim radnicima koji su radili najteže, ali ujedno i najniže plaćene poslove. Upravo zbog toga što u Americi nije bilo nikakve socijalne zaštite, a nesreće na poslu su bile jako česte, problem unesrećenih i osakaćenih bio je jedan od osnovnih briga svih doseljenika, pa tako i Hrvata, koji su tada bili građani Austrougarske monarhije i prije dolaska u SAD mahom su radili kao seljaci. Stoga se javila potreba za udruživanjem pa je 2. rujna 1894. održana konvencija hrvatskih društava iz okolice Pittsburgha, na kojoj je odlučeno da se utemelji “Hrvatska zajednica“ kao općehrvatsko pomoćno društvo sa svrhom podupiranja svojih članova u bolestima i nesrećama te pružanju pomoći obiteljima umrlih članova. Godine 1897. promijenila je naziv u Narodna hrvatska zajednica, a od 1926., nakon ujedinjavanja s još nekim hrvatskim društvima iz SAD-a, odlučila se za naziv Hrvatska bratska zajednica. Organizacija je svakom godinom djelovanja sve više rasla, a osim primarne uloge osiguravajućeg društva, razvila je i mnogobrojnu prosvjetnu i kulturnu djelatnost, uspostavljajući tečajeve jezika i folklora, osnivajući i svoje tamburaške i folklorne sekcije. Godine 1967. osnovana je tako i Omladinska kulturna federacija HBZ-a sa zadaćom ujedinjavanja svih omladinskih tamburaških i plesnih grupa i pjevačkih zborova.
TUĐMAN U POSJETU HRVATSKOJ BRATSKOJ ZAJEDNICI
Pred kraj 60-ih, kada je i obilježila svoju 75. godišnjicu, Hrvatska bratska zajednica bila je na povijesnom vrhuncu s oko tisuću odsjeka i gnijezda diljem SAD-a i Kanade te s oko 117 tisuća članova i imovinom od oko 35 milijuna tadašnjih američkih dolara, u današnjoj protuvrijednosti od 335 milijuna američkih dolara. Na konvenciji održanoj 1967. na mjestu predsjednika HBZ-a Vjekoslava Mandića zamijenio je John Badovinac, prvi predsjednik koji je rođen u SAD-u. HBZ je izdavao i svoj list Zajedničar, koji je bio najtiražniji hrvatski iseljenički list. U to vrijeme snažne ispolitiziranosti hrvatskog iseljeništva HBZ se nastojao držati neutralnim, slijedeći službeni vanjskopolitički pravac SAD-a, koji je podupirao tadašnju Jugoslaviju i njezin režim. Stoga je i HBZ održavao dobre odnose s Jugoslavijom i njezinim institucijama, od kojih je najznačajnija bila Matica iseljenika Hrvatske. Uz to, HBZ je snažno održavao i njegovao svoj hrvatski nacionalni i kulturni identitet, a HBZ se i financijskom pomoći uključivao u trenucima u kojima je trebalo pomoći nekim od stradalih područja u Hrvatskoj od elementarnih nepogoda, poput potresa i poplava. Matica iseljenika od početaka svoga djelovanja gradila je odnose s HBZ-om, a prilikom odlazaka Matičinih dužnosnika među iseljenike u SAD, sjedište HBZ-a bilo je prvo odredište. Tako je, među ostalima, bilo i članu Matičina glavnog odbora dr. Franji Tuđmanu, koji je tijekom svoga tromjesečnog boravka u SAD-u 2. rujna 1966. posjetio sjedište HBZ-a i u njemu se sastao s tadašnjim predsjednikom Vjekoslavom Mandićem.
SPECIJALNO IZDANJE MATICE
Za HBZ-ovu jubilarnu 1969. godinu Matica iseljenika se posebno pripremila. Časopis Matica čitateljstvo je u svom broju od rujna 1969. upoznalo s poviješću djelovanja HBZ-a, ističući pritom pravašku političku ideologiju njezina utemeljitelja Zdravka Mužine i ogranka dr. Ante Starčevića. Uz to je časopis u sljedećim brojevima putem tekstova i fotografija vrlo detaljno popratio sve što se oko HBZ-a u Zagrebu događalo toga rujna 1969., a popratila se i turneja HBZ-ovaca po Hrvatskoj, Sloveniji i BiH. Program boravka članova HBZ-a u Hrvatskoj počeo je 8. rujna slijetanjem u zagrebačku zračnu luku i večernjim prijmom Matičina predsjednika u Domu iseljenika, dok je drugi dan bio obilježen svečanom svetom misom u crkvi sv. Marka na zagrebačkome Gornjem gradu i sjednicom u dvorani “stare hrvatske sabornice“, kako je pisalo u programu, odnosno vijećnici Grada Zagreba. Od 10. rujna slijedila je turneja koja je završila 21. rujna posjetom “poznatom hrvatskom svetištu“ Mariji Bistrici.
Doček Zajedničara u zračnoj luci, prema pisanju Matice i priloženim fotografijama, bio je veličanstven. Dok su Zajedničari išli s piste prema aerodromskoj zgradi, s balkona zgrade pozdravljalo ih je na stotine ljudi. U aerodromskoj zgradi i oko nje Zajedničare je dočekao veliki broj rodbine, znanaca i prijatelja. Zatim su krenuli autobusima za hotel Esplanade u Zagrebu. Kroničar časopisa Matica zabilježio je da su se prilikom toga puta mnogi Zajedničari iznenadili kad su na desnoj obali Save ugledali velike stambene četvrti s visokim neboderima na prostorima koji su ranije služili kao oranice i pašnjaci. Na večer je bilo primanje u Domu iseljenika, “najpoznatijoj i najdražoj zgradi“ za iseljenike koji dolaze u Zagreb, pisala je Matica. U Domu iseljenika su uz Matičino vodstvo bili prisutni još i predstavnici hrvatskoga političkog života te predstavnici Matice iseljenika iz Srbije i BiH. Kako je Matičin predsjednik dr. Jure Franičević bio bolestan, domaćin prijma bio je Matičin potpredsjednik dr. Oleg Mandić, koji je u govoru naznačio dotadašnju odličnu suradnju između HBZ-a i Matice iseljenika. Istaknuo je međusobnu suradnju u organizaciji posjeta i boravka iseljenika u domovini te gostovanje ansambala iz Hrvatske u SAD-u i Kanadi. Kao najznačajniji rezultat te suradnje Mandić je istaknuo upravo organizaciju obilježavanja 75 godina djelovanja HBZ-a. Sve zajedno na kraju te večeri u Domu iseljenika svojom pjesmom zabavio je poznati hrvatski pjevač Vice Vukov. Kroničar događaja u časopisu Matici zatim je bilježio događaje drugoga dana koji je započeo svetom misom, a nastavio se svečanom sjednicom u “staroj saborskoj“ i gradskoj vijećnici. Tom prilikom je istaknuto da su se prvi put tijekom 75 godina svoga postojanja članovi HBZ-a na čelu sa svojim predsjednikom našli u povijesnoj zgradi u kojoj je toliko puta bilo riječi o sudbini Hrvatske i njezina glavnoga grada. Istaknuto je pritom da su prvi put u povijesti HBZ-a Zajedničari sa “svojom braćom“ u staroj domovini u “jednoj tako povijesnoj vijećnici“ zajednički održali svoju svečanu sjednicu. Time su, pisala je Matica, Zajedničari i 75 godina poslije osnutka svoje velike organizacije još jednom potvrdili neraskidive veze koje ih vežu s njihovom starom domovinom, odnosno domovinom njihovih predaka.
POVIJESNI GOVOR PREDSJEDNIKA HBZ-A
Kroničar zbivanja zabilježio je zatim da je sjednica otvorena hrvatskom himnom “Lijepa naša domovino“ i američkom himnom, koje je odsvirao tamburaški zbor “St. George“ iz Cokeburga. Uz prisutne uglednike iz tadašnjega hrvatskoga društvenog i političkog života, u vijećnici su bili prisutni članovi Glavnog odbora HBZ-a predvođeni predsjednikom Badovincem i glavnim blagajnikom Bernardom Luketichem. Predsjednik HBZ-a u svome govoru istaknuo je povijesnu važnost ove svečane sjednice rekavši: “Mene je prvi put u povijesti Hrvatske bratske zajednice zapala čast da vas pozdravim na svečanosti kao što je ova današnja, jer takve svečanosti s pravom nas ispunjavaju nekim posebnim zadovoljstvom i daju nam priliku da se kraj svojih dnevnih neprilika i borbe za život časom smirimo i mislima vratimo u prošlost, da odmjerimo koliko je plodan bio naš stvaralački rad među našim narodom u novom svijetu, u Zajednici.“
Zatim je nastavio pozdravljajući umrle članove kojima je ova velebna proslava “najljepši spomenik na njihovim grobnim humcima“. “Čestiti kakvi su bili“, nastavio je predsjednik HBZ-a, “kako je čestiti u svojoj duši hrvatski narod uopće, čestito su radili i s najvećom požrtvovnošću udarili zdrave temelje organizaciji koja je danas dostojna svake druge bratske organizacije u svijetu. Zajednica je danas organizacija koju su američki i kanadski Hrvati izgradili kao radnici za međusobnu pomoć, dakle, ona je radnička organizacija, što znači da je po svom karakteru najbliža nama Hrvatima kao i našem mlađem američkom naraštaju koji je niknuo iz hrvatske sredine. Zajednica je danas i bila je predstavnica hrvatskog naroda u dalekom svijetu koja s jedne strane daje Americi, svojoj novoj domovini, lojalne i odane građane, a u isto vrijeme čuva tradicije, kulturu i časno ime svog naroda.“
TURNEJE KOJE TRAJU I DANAS
Cijeli broj časopisa Matice za studeni 1969. bio je posvećen detaljnim izvješćima s turneje članova HBZ-a koja je trajala 12 dana. Prema izvješćima može se primijetiti kako je članove HBZ-a u hrvatskim mjestima u kojima su boravili dočekao veliki broj građana, pogotovo u mjestima na dalmatinskoj obali od kuda je podrijetlom veliki broj iseljenika. Posebno je bila upečatljiva slika pred gradskom vijećnicom u Varaždinu. Tijekom turneje HBZ-ovci su prisustvovali i Festivalu kajkavske popevke u Krapini, gdje su imali prilike uživo uživati u pjesmi omiljenih im pjevača Vice Vukova, Ive Robića i Ane Štefok, koji su se već spremali za skori odlazak među iseljenike u nekoliko gradova Sjeverne Amerike i Kanade. Posljednji dan turneje Zajedničari su posjetili kraj Matije Gupca, njegovu Gupčevu lipu i svetište Majke Božje u Mariji Bistrici. Posjet svetištu popraćen je velikom fotografijom crkve koja je puna članova HBZ-a pred oltarom i kipom Majke Božje Bistričke. Istaknute su i mnogobrojne zanimljivosti poput proslava rođendana i godišnjica brakova članova HBZ-a tijekom turneje. Tako je zabilježena i obljetnica braka bračnog para Luketich, kao i fotografija pjesme i zabave raspjevanih članova HBZ-a. Kroničar turneje zabilježio je podatak da je na njoj prijeđeno 2400 kilometara, što je bio izazov za organizaciju, koja je unatoč tome uspješno obavljena. Na kraju je i predsjednik HBZ-a održao tiskovnu konferenciju na kojoj je pred mnoštvom novinara prije svega zahvalio Matici iseljenika na organizaciji, a glavnom uredniku Matice Danilu Čović u posebnom intervjuu rekao je da nitko nije očekivao tako veličanstven doček. Na kraju je rekao da HBZ ostaje veliki dužnik Matici iseljenika zbog ovakve organizacije i da ne zna kako će joj se odužiti. Pohvalio je i časopis Maticu koja je svojim povijesnim tekstovima popratila njihov boravak pritom komentirajući da u svečanom broju Matice, izdanom u povodu 75. obljetnice HBZ-a, ima takvih zanimljivih podataka o HBZ-u za koje ni oni sami nisu znali. S ove povijesne distance možemo primijetiti da nije ni čudan takav komentar s obzirom na to da su u toj Matici svoje mjesto pronašli i tekstovi tada mladog povjesničara Ivana Čizmića, koji je dvadesetak godina kasnije, u povodu stote obljetnice osnutka HBZ-a, napisao knjigu o povijesti te organizacije.
NERASKIDIVA VEZA S MATICOM
Poslije ovoga povijesnog događaja za HBZ i njegovu suradnju s Maticom iseljenika, turneje HBZ-a svake četiri godine postale su i ostale tradicija do današnjih dana. Sljedeća turneja bila je 1973. godine, trajala je tri tjedna, a središnji događaj tijekom nje bila je proslava 400. obljetnice Seljačke bune. Prilikom toga otkriven je i spomenik Matiji Gupcu. Na toj turneji HBZ-ovci su obišli i Gradišće u Austriji i tom se prilikom susreli s gradišćanskim Hrvatima.
Matica iseljenika potrudila se dostojno obilježiti i 80. obljetnicu HBZ-a 1974. velikom izložbom koju je priredila u Domu iseljenika s mnoštvom izložaka i fotografija posvećenih povijesti HBZ-a. Iste godine održana je i turneja “Tamburice St. George“ iz Cokeburga, mjesta u kojemu je živio tadašnji glavni blagajnik Bernard Luketich i budući dugogodišnji predsjednik HBZ-a. Njemu je najtoplija dobrodošlica bila ona u Ogulinu i selu Zagorju pokraj toga grada, od kuda je Luketich podrijetlom.
Ono što je nakon povijesne svečane sjednice HBZ-a 1969. udarilo drugi važan temelj budućih višedesetljetnih odnosa HBZ-a i Matice iseljenika bilo je prvo održavanje festivala Omladinske kulturne federacije HBZ-a u Zagrebu 2. i 3. srpnja 1976. godine. Iako prvi održan u Zagrebu, to je bio jubilarni deseti festival HBZ-ove omladinske sekcije. Prvi festival s tamburaškim zborovima iz nekoliko američkih saveznih država održan je u SAD-u 1967. godine na prostoru Dječjeg doma HBZ-a u Des Plainesu, Illinois. Od 19 društava, koliko ih je tada bilo učlanjeno u Omladinsku kulturnu federaciju HBZ-a, na toj prvoj godišnjoj smotri nastupilo je 11 društava. Bio je to početak jednoga snažnoga tamburaškog pokreta kojemu tada nitko još nije naslućivao budući zamah i veličinu. Omladinska kulturna federacija pitom se širila, a tamburica je dobivala sve veći broj poklonika među pripadnicima druge, treće pa čak i četvrte iseljeničke generacije. U 1976. godini Omladinska federacija okupljala je 37 tamburaških zborova i grupa iz SAD-a i Kanade.
POVIJEST OMLADINSKIH FESTIVALA
U Zagrebu se te godine okupilo njih osam s oko tri stotine mladića i djevojaka. S njima su u Zagreb dva tjedna prije festivala doputovali i drugi članovi HBZ-a, pa ih je sve zajedno bilo oko dvije tisuće. Odmah nakon dolaska krenuli su na već tradicionalnu turneju, ovoga puta po svim tadašnjim jugoslavenskim republikama, a nakon povratka s turneje festival je mogao početi. U Zagrebu su tada nastupili HBZ-ovi ansambli “Sloboda“ iz Chicaga, Illinois; “Golden Triangle“ i “Meštrović“ iz Pittsburgha, Pennsylvania; “Sloga“ iz Farella, Pennsylvania; “Zagreb“ iz Clevelanda, Ohio; “Continental“ iz Sharona, Pennsylvania; “St. George“ iz Cokeburga, Pennsylvania; “Happy Hearts“ iz Youngstonea, Ohio. Festival je održan u prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, koja je od tada do današnjih dana ostala kultno mjesto njegova održavanja. Festival je ujedno bio i najveći do tada održani skup iseljenika u Zagrebu. Voditelj ceremonije festivala bio je nezaobilazni Bernard Luketich. Deseti festival Omladinske kulturne federacije HBZ-a, i prvi takav održan u Zagrebu, završen je svečanim defileom i nastupom pred mnoštvom Zagrepčana na punome središnjem zagrebačkom trgu u nedjelju 4. srpnja 1976., ujedno i Danu američke neovisnosti, s obzirom na to da su te godine HBZ-ovci obilježavali i 200. obljetnicu američke nezavisnosti. Prije toga je povorka s članovima HBZ-ovih tamburaških ansambala krenula ispred Doma iseljenika, da bi se preko Zrinjevca zaustavila na središnjem zagrebačkom trgu. Nakon završetka festivala, 5. srpnja vodstvo Omladinske kulturne federacije HBZ-a imalo je svečani prijam kod tadašnjega političkog vodstva Hrvatske. Od tada je održavanje festivala u Zagrebu postala tradicija u suradnji HBZ-a i Matice iseljenika. U međuvremenu su se festivali održavali svake godine u drugom američkom gradu, što je također ostala HBZ-ova tradicija do današnjih dana.
Prva tri festivala održana su u razmaku od pet godina. Drugi po redu održan u Zagrebu bio je onaj od 4. do 6. srpnja 1981., ponovno u prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Te godine se ujedno obilježavala i 30. godišnjica djelovanja Matice iseljenika pa je bilo posebno svečano, pogotovo svečanost u Hrvatskome narodnom kazalištu na kojoj su sudjelovali i članovi HBZ-a. Na ovom festivalu sudjelovalo je oko 500 mladića i djevojaka iz 13 od sveukupno 53 ansambala, koliko ih je tada bilo okupljeno u Omladinsku kulturnu federaciju HBZ-a, s time da su posebni gosti tog festivala bili članovi grupe iz odsjeka HBZ-a iz Melbournea iz Australije.
Tradicija održavanja festivala nastavljena je zatim 1986., nakon čega je bila prekinuta zbog Domovinskoga rata pa se održala tek 1997. godine. Poslije toga festival je ponovno održan 2004., u povodu 110. obljetnice HBZ-ova djelovanja, koju su Zajedničari željeli obilježiti u domovini. Festival je zatim održan tek 2013., nakon devetogodišnjeg prekida. Od tada se ponovno nastojao ustaliti običaj održavanja festivala u Zagrebu svakih pet godina. Sljedeći je zato održan 2018., a 2023. je morala biti napravljena iznimka zbog pandemije koronavirusa. Kako je vrijeme od 2020. do 2022. bilo obilježeno protuvirusnim mjerama, nije moglo biti niti aktivnosti oko pripreme festivala, pa se njegovo održavanje odgodilo za godinu dana kasnije. Upravo je taj festival, održan 28. i 29. lipnja 2024., imao povijesno značenje jer su na njemu prvi put zajedno nastupili omladinski ansambli s ansamblima odraslih članova. Stoga je festival i nosio naziv “Tambure kroz generacije“. Na njemu je sudjelovao rekordan broj od 36 ansambala i bio je najveći do danas održani festival HBZ-a u Zagrebu. Kao što to priliči tradiciji ugošćavanja HBZ-ovih festivala u Zagrebu, i tada su HBZ-ovce posjetili najviši hrvatski politički dužnosnici. Koncert u KD Vatroslava Lisinskog posjetili su predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH Zdravka Bušić, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, državni tajnik Ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, a na Pantovčaku je prije koncerta HBZ-ovce primio predsjednik RH Zoran Milanović. Svečanu svetu misu na kraju festivala predvodio je u crkvi sv. Ivana XXIII. zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. S obzirom na veliku organizacijsku zahtjevnost održavanja takvog festivala Matica iseljenika je i tom prilikom, u suvremenim uvjetima, položila ispit s odličnim uspjehom, pokazavši da se može nositi i s najvećim izazovima, pogotovo kada je riječ o suradnji s najbrojnijom i najstarijom organizacijom iseljenih Hrvata – HBZ-om.
u povijesti na sceni su bili članovi svih naraštaja
Tekst: DR. SC. IVAN TEPEŠ Foto: HMI
