Istaknuti znanstvenik Igor Štagljar ostvario je impozantnu karijeru u nekim od vodećih svjetskih institucija. Rođen 1966. godine, Štagljar je diplomirao molekularnu biologiju 1990. na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu, a doktorat iz molekularne biologije i mikrobiologije stekao je 1994. na Saveznoj tehničkoj visokoj školi u Zürichu nakon čega je ostao predavati na Sveučilištu u Zürichu. Od 2005. radi kao profesor na Odjelu za biokemiju i Odjelu za medicinsku genetiku i mikrobiologiju Sveučilišta u Torontu. Kao član Kanadske akademije znanosti i umjetnosti, Štagljar se bavi istraživanjima interaktivne proteomike i održavanjem stabilnosti genoma, koja imaju značajan utjecaj na razumijevanje i otkrivanje novih mogućnosti liječenja karcinoma. Njegov rad ne samo da pridonosi napretku znanstvenih spoznaja, već inspirira buduće generacije znanstvenika u Hrvatskoj i diljem svijeta. U ovom intervjuu razgovaramo o njegovim istraživanjima, izazovima s kojima se suočava i o budućnosti znanosti te njegovoj ljubavi prema Hrvatskoj.
Što Vas je inspiriralo da se posvetite istraživanju molekularne biologije?
Još kao tinejdžer imao sam želju postati liječnik i liječiti ljude od raka. Kasnije sam puno razgovarao s prijateljima mojih roditelja koji su bili priznati liječnici i svi su mi sugerirali da umjesto medicine studiram molekularnu biologiju jer su vjerovali da je ona budućnost medicine. Zahvalan sam im što su me usmjerili na taj put jer bez njihovih savjeta danas bih vjerojatno bio liječnik, ali umjesto toga bavim se molekularnom biologijom, što mi je omogućilo da pridonesem napretku u razumijevanju i liječenju raka na način koji nadilazi individualni pristup i obuhvaća širu znanstvenu zajednicu.
Kako ste se kao Hrvat snašli u međunarodnoj znanstvenoj zajednici i koliko često surađujete s hrvatskim znanstvenicima?
Počeo sam od nule, i to 1989. godine kada sam došao na ETH u Zürich raditi prvo diplomski, a zatim, godinu dana kasnije, doktorat u području molekularne biologije i imunologije. Morao sam jako puno učiti i raditi jer sam u praktičnom znanju bio najmanje 50% iza svojih kolega iz Švicarske, SAD-a, Kanade, Australije i Njemačke koji su tada bili na institutu. No, malo-pomalo, uspio sam ih sustići i za četiri godine obraniti doktorat koji je u tom području bio značajan novitet. Moja velika prednost bila je što sam se tijekom doktorata, ali i kasnije, usavršavao kod vodećih stručnjaka u području molekularne biologije, što mi je omogućilo da me oblikuju najbolji svjetski umovi.
Danas aktivno surađujem s brojnim hrvatskim znanstvenicima, a posebno bih istaknuo naš nedavni projekt CROSCIENCE, koji smo inicirali moji kolege znanstvenici iz dijaspore – profesori Ivan Đikić, Nenad Ban, Igor Rudan i ja, zajedno s hrvatskim kolegama Ivom Tolić, Ivanom Novak Nakir, Adrijanom Vinter i Stipom Jonjićem. CROSCIENCE jedinstvena je inicijativa koja potiče suradnju između hrvatskih znanstvenika u zemlji i inozemstvu, među različitim područjima znanosti te između različitih generacija znanstvenika. Naš zajednički cilj je unaprijediti međunarodnu konkurentnost hrvatskoga znanstvenog sustava i stvarati novo znanje i inovacije koje će koristiti cijelome čovječanstvu. Osobno sam ponosan na ovaj projekt koji smo osmislili moji kolege i ja, zajedno sa Sveučilištem u Rijeci.
Koliko su hrvatski znanstvenici i istraživači zastupljeni u globalnim istraživanjima raka pluća i terapije otpornih proteina, u kojima i Vi sudjelujete? Možete li nam reći nešto više o tim istraživanjima?
U Hrvatskoj postoje stručni i priznati eksperti iz područja onkologije koji rade vrhunske stvari na svjetskoj razini. Ovdje bih posebno istaknuo kolege, akademika Miroslava Samaržiju i prof. Marka Jakopovića s KBC Jordanovac u Zagrebu, te prof. Eduarda Vrdoljaka iz KBC-a u Splitu. S njima smo uspostavili uspješnu suradnju koja uključuje boravke mladih onkologa iz Zagreba i Splita u mom laboratoriju u Torontu.
U posljednjih 12 mjeseci dvije iznimne kolegice, dr. Lela Bitar s KBC-a Jordanovac i dr. Dora Čerina iz KBC-a Split, boravile su u mom laboratoriju u Torontu i Princess Margaret Cancer Centru kako bi se usavršavale u području molekularne onkologije. Ova razmjena znanja i iskustava pomaže ne samo u osnaživanju njihovih karijera, već i u jačanju globalne mreže znanstvenika koji zajednički rade na razvoju novih terapija, posebno protiv proteina otpornih na postojeće tretmane.
Što se tiče globalnog istraživanja raka pluća, timovi iz Hrvatske, uključujući stručnjake koje sam spomenuo, ravnopravno sudjeluju u međunarodnim kolaboracijama. Naš najnoviji rad, koji će uskoro biti objavljen, a koji uključuje upotrebu umjetne inteligencije (AI) i kvantnih računala za identifikaciju novih terapijskih spojeva protiv mutiranih KRAS proteina, svrstava Kanadu, a uz navedene kolaboracije i Hrvatsku, među zemlje koje pridonose ovome važnom području. Ta istraživanja su ključna jer se usmjeravaju na razvoj terapija za tzv. „undruggable” proteine, koji su otporni na postojeće lijekove, a to je jedan od najvećih izazova s kojim se suočavamo u tretmanu raka pluća.
Razvili ste brži i jeftiniji test za antitijela tijekom pandemije. Kako su Vaša istraživanja u ovom području prihvaćena u Hrvatskoj i u svijetu?
Moj znanstveni tim je za samo 12 mjeseci tijekom pandemije koronavirusa razvio dva potpuno nova, brza i prije svega vrlo jeftina (koštaju 2 dolara) serološka testa za utvrđivanje antitijela u krvi osoba koje su se ili zarazile novim koronavirusom ili su cijepljene jednim od cjepiva protiv SARS-CoV-2. Nazvali smo ih SATiN i Neu-SATiN, i oba otkrića publicirali u prestižnome Nature Communications časopisu. Nadalje, oba testa smo i patentirali na Sveučilištu u Torontu, a zatim ih dali na slobodno korištenje bolnicama diljem Kanade i SAD-a, bez ikakve financijske naknade.
Za svoj rad na razvoju testova protiv koronavirusa Royal Society of Canada (Kanadska akademija znanosti i umjetnosti), čiji sam punopravni član od 2022., uručila mi je prestižnu nagradu, što smatram velikim priznanjem ne samo za mene, već i za cijeli moj tim. Ova nagrada dodatno potvrđuje značaj našeg istraživanja u borbi protiv pandemije.
Identificirali smo četiri nova potencijalna lijeka protiv najčešće forme adenokarcinoma pluća. Dva od tih četiriju lijekova trenutno su u kliničkim ispitivanjima i nadamo se da će u budućnosti pružiti nove mogućnosti liječenja pacijentima s ovom teškom bolešću.”
Radite na puno projekata. Na koji ste od njih najponosniji?
Svaki projekt na kojem radimo u mom laboratoriju u Torontu mi je drag, jer svaki predstavlja potencijal da pridonesemo rješavanju velikih zdravstvenih izazova. No, posebno sam ponosan na razvoj navedenih SATiN i Neu-SATiN seroloških testova, koji su tijekom pandemije omogućili brže i jeftinije testiranje na antitijela protiv SARS-CoV-2. Ovaj projekt bio je posebno značajan jer je imao izravan utjecaj na javno zdravstvo i testiranje na globalnoj razini.
Uz to, iznimno sam ponosan na istraživanja koja smo proveli koristeći našu MaMTH tehnologiju. Primjenom ove tehnologije identificirali smo prije četiri godine četiri nova potencijalna lijeka protiv najčešće forme karcinoma pluća nemalih stanica, tzv. adenokarcinoma pluća. Dva od tih četiriju lijekova trenutno su u kliničkim ispitivanjima i nadamo se da će u budućnosti pružiti nove mogućnosti liječenja pacijentima s ovom teškom bolešću. Ova otkrića rezultat su dugogodišnjeg rada i inovacija pa osjećam golemu odgovornost, ali i zadovoljstvo, jer moji kolege i ja pridonosimo borbi protiv raka.
Kako biste ocijenili napredak Hrvatske u znanosti, posebice u području molekularne biologije i personalizirane medicine, u usporedbi s drugim zemljama?
Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina ostvarila određeni napredak u znanosti, posebno u području molekularne biologije i personalizirane medicine, no još uvijek znatno zaostaje za razvijenim zemljama poput SAD-a, Kanade i Švicarske. Iako imamo talentirane znanstvenike i liječnike, nedostatak financijskih sredstava, infrastrukturnih ulaganja te suradnje između akademske zajednice i industrije ograničava puni potencijal razvoja. Primjeri poput uspostave centara izvrsnosti i nekih međunarodnih suradnji pokazuju pozitivan trend, ali je potrebno intenzivirati ulaganja u biomedicinu, kao i privlačenje vrhunskih istraživača iz inozemstva kako bi Hrvatska bila konkurentnija na globalnoj razini.
Usporedio bih tu znanost sa sportom: ako želite imati jaku hrvatsku nogometnu reprezentaciju, morate u ekipu pozvati najbolje igrače, kako iz dijaspore, tako i iz Hrvatske. Isto to vrijedi i za znanost. Razvijanje snažne znanstvene zajednice zahtijeva otvorenost prema talentima izvan granica, a istodobno treba ulagati u obrazovanje i resurse za mlade znanstvenike u zemlji. Samo tako možemo postići održivi napredak i osigurati da Hrvatska zauzme svoje mjesto na globalnoj znanstvenoj sceni.
Postoje li neki konkretni projekti u Hrvatskoj koji su Vas impresionirali?
Da, nekoliko projekata u Hrvatskoj me impresioniralo. U području onkologije, radovi akademika Miroslava Samaržije, Marka Jakopovića i Eduarda Vrdoljaka, koji su svjetski priznati stručnjaci u plućnoj medicini i onkologiji, te njihov angažman na terapijama otpornih karcinoma zaslužuju posebnu pažnju. Također, moj kolega Janoš Terzić iz Splita radi značajna istraživanja u području raka mokraćnog mjehura. U molekularnoj biologiji, istraživanja Ive Tolić s Instituta Ruđer Bošković na staničnome diobenom vretenu su fascinantna. Uz to, kolege iz Rijeke, Stipe Jonjić, Vanda Juranić Lisnić, Bojan Polić i Siniša Volarević, vode vrlo važne projekte u imunologiji i virologiji koji su ključni za razumijevanje infekcija i razvoja tumora.
„Naš najnoviji rad, koji će uskoro biti objavljen, a koji uključuje upotrebu umjetne inteligencije i kvantnih računala za identifikaciju novih terapijskih spojeva protiv mutiranih KRAS proteina, svrstava Kanadu, ali i Hrvatsku jer smo blisko surađivali sa stručnjacima u Hrvatskoj, među zemlje koje pridonose ovome važnom području.”
Kakva je uloga Vašega istraživačkog tima u suradnji s hrvatskim institucijama u rješavanju globalnih zdravstvenih problema?
Moj istraživački tim iz Toronta aktivno surađuje s hrvatskim institucijama na rješavanju globalnih zdravstvenih problema, s posebnim naglaskom na onkologiju i molekularnu biologiju. Uključen sam u rad Mediteranskog instituta za istraživanje života (MedILS) u Splitu, gdje vodim laboratorij za „siganlizaciju tumora”. Kako je MedILS odnedavno postao dio Sveučilišta u Splitu, nastojim prenijeti moje znanje na mlađe generacije.
Nadalje, uz nedavni projekt CROSCIENCE, koji smo pokrenuli moji kolege i ja, cilj nam je potaknuti suradnju između hrvatskih i međunarodnih znanstvenika, omogućujući razmjenu znanja, iskustava i resursa.
Uz to, uspostavio sam „Igor Štagljar” stipendijski fond pri Prirodoslovno-matematičkome fakultetu (PMF) u Zagrebu kako bih podržao mlade, talentirane studente i pomogao im u njihovu obrazovanju i istraživačkome radu. Ova stipendija, koju još od 2017. godine osiguravam uz pomoć privatnih sponzora, omogućava najboljim studentima molekularne biologije da provedu sedam mjeseci u mom laboratoriju, gdje imaju priliku učiti od vodećih stručnjaka u ovom području.
Želim prenijeti znanje i iskustvo na mlađe generacije pa je filantropija postala važan dio mog djelovanja. Uz razne inicijative nastojim osnažiti znanstvenu zajednicu u Hrvatskoj, potičući inovacije i istraživački rad koji može imati pozitivan utjecaj na društvo.
Koliko često posjećujete Hrvatsku u profesionalnome kontekstu i radite li na promicanju znanosti u našoj zemlji?
U Hrvatskoj sam obično 2-3 mjeseca godišnje, tijekom kojih aktivno radim na promicanju znanosti i jačanju suradnje između Hrvatske i Kanade. Cilj mi je graditi mostove između ovih dviju zemalja kako bi se potaknula razmjena znanja i iskustava. Također, prije dvije godine inicirao sam, uz potporu Kanadskog veleposlanstva u Hrvatskoj, projekt „Women in Science” između Kanade i Hrvatske, u sklopu kojeg dovodimo svake dvije godine tri vodeće kanadske znanstvenice te ih povezujem s najboljim znanstvenicama iz Hrvatske. Nedavno smo u Zagrebu i Rijeci organizirali drugi simpozij posvećen ovome važnom pitanju. Tijekom svojih posjeta nastojim povezati mlade znanstvenice i znanstvenike iz Hrvatske s međunarodnim kolegama te pridonosim razvoju znanstvenih projekata koji mogu imati globalni utjecaj.
Što biste poručili mladim znanstvenicima u Hrvatskoj koji žele raditi u inozemstvu? Kako mogu zadržati vezu s domovinom poput Vas?
Mladim znanstvenicima u Hrvatskoj poručujem da slijede svoje strasti i ne boje se izazova koje donosi rad u inozemstvu. Mobilnost je iznimno važna u znanosti, pogotovo ako mladi odluče provesti vrijeme u izvrsnim laboratorijima gdje mogu steći neprocjenjivo iskustvo i znanje. Međutim, jednako je važno da oni koji su napustili Hrvatsku održavaju veze s kolegama i institucijama u domovini, jer to može otvoriti vrata za suradnju i nove prilike.
Preporučujem im da sudjeluju u međunarodnim projektima i mrežama, kao i da se aktivno uključe u hrvatsku znanstvenu zajednicu, čak i kada su fizički odsutni. Sudjelovanje na konferencijama i društvenim mrežama mogu biti odlični alati za održavanje tih veza.
Također, potičem ih da se bave mentorstvom, jer dijeljenje znanja i iskustava može biti od velike pomoći mladim znanstvenicima koji ostaju u Hrvatskoj. Na taj način ne samo da podržavaju razvoj kolega, već i pomažu u jačanju znanstvene zajednice u zemlji.
Na kraju, moram naglasiti da je odgovornost Vlade RH da najboljim mladim ljudima koji su se školovali izvan Hrvatske omogući povratak natrag. To znači da im treba omogućiti uvjete za rad u znanosti koji su konkurentni onima na Zapadu, kao i osigurati adekvatne resurse i financijske poticaje. Samo tako možemo stvoriti održivu znanstvenu zajednicu koja će privlačiti i zadržavati talente.
Kada gledate unatrag na svoju karijeru, jeste li zadovoljni smjerom u kojem ste se razvijali i kako hrvatski kontekst igra ulogu u Vašim budućim planovima?
Kada gledam unatrag na svoju karijeru osjećam se zadovoljno onime što sam postigao, ali i svjestan sam svih izazova s kojima sam se suočavao. Ništa mi u karijeri nije poklonjeno, sve sam postigao svojim upornim radom. Razvoj u istraživačkome radu u Švicarskoj, SAD-u i Kanadi omogućio mi je stjecanje neprocjenjiva znanja i iskustva, koje nastojim prenijeti na mlade znanstvenike u Hrvatskoj. Kao gostujući profesor na sveučilištima u Splitu i Zagrebu, aktivno pridonosim obrazovanju budućih stručnjaka. Također, kao član međunarodnog savjeta Sveučilišta u Rijeci, nastojim podržati razvoj znanstvenih programa koji su od vitalnog značaja za našu zajednicu. Hrvatski kontekst i identitet igraju važnu ulogu u mojim budućim planovima, jer želim nastaviti jačati suradnju između hrvatskih i međunarodnih institucija. Vjerujem da uz mentorstvo i inicijative poput stipendijskog fonda te organizaciju važnih stručnih konferencija možemo osnažiti znanstvenu zajednicu u Hrvatskoj i potaknuti inovacije koje će imati globalni utjecaj.
Koje su Vaše najdraže aktivnosti izvan znanosti? Imate li hobije kojima se volite posvetiti?
Iznimno sam aktivna osoba i sport je značajan dio mog života. Volim klasičnu glazbu i jazz te jako volim putovati. Puno vremena provodim s obitelji i prijateljima, jer smatram da je ravnoteža između posla i privatnog života ključna za dugoročnu sreću i uspjeh. Puno čitam knjige iz područja psihologije i filozofije, što mi pomaže u razmišljanju o životnim izazovima i potiče me na osobni rast.
Hrvatski kontekst i identitet igraju važnu ulogu u mojim budućim planovima, jer želim nastaviti jačati suradnju između hrvatskih i međunarodnih institucija.”
Jesu li Vaše dvije kćeri uključene u znanost?
Moje kćeri, Lara (28) i Leja (25), bave se potpuno različitim područjima od znanosti. Lara je stručnjak za marketing i oglašavanje, a Leja je nedavno magistrirala arhitektonski dizajn na Sveučilištu u Berlinu, gdje je razvila strast za održivim i inovativnim rješenjima u arhitekturi.
Nisam im se miješao u njihove izbore jer vjerujem da je važno da djeca slijede svoje interese i strasti. Meni je bilo najvažnije da vole ono što studiraju i da imaju mogućnost pristojno živjeti od toga u budućnosti. Sretan sam da su obje izabrale puteve koji im donose zadovoljstvo i ispunjenje, što je na kraju krajeva ono što smatram uspjehom.
Kako održavate vezu s Hrvatskom u privatnome životu?
Održavam vezu s Hrvatskom u privatnome životu na nekoliko načina. Moja mama Sonja i moja partnerica Darija igraju ključnu ulogu u tome. U Hrvatskoj provodim 2-3 mjeseca godišnje, a putujem u domovinu kad god mogu kako bih se povezao s obitelji i prijateljima te uživao u njezinim ljepotama. Tijekom tih posjeta nastojim istraživati kulturne i prirodne znamenitosti, što dodatno jača moju vezu s Hrvatskom. Na taj način, iako živim i radim u inozemstvu, Hrvatska ostaje važan dio mog života.
Što smatrate najvažnijom lekcijom koju ste naučili tijekom svoje znanstvene karijere, a koja se može primijeniti i na privatni život?
Najvažnija lekcija koju sam naučio tijekom svoje znanstvene karijere je da su neuspjesi često najbolji učitelji. Uvijek treba biti spreman prilagoditi se novim situacijama, jer svaki izazov predstavlja priliku za rast i razvoj, kako u znanosti tako i u osobnome životu. Ostati otvoren za učenje i prilagodbu ključ je za postizanje uspjeha i ispunjenja u životu.
Kako volite provoditi slobodno vrijeme kada ste u Hrvatskoj? Imate li omiljene destinacije ili aktivnosti?
Volim posjećivati mjesta na kojima nikad nisam bio, što mi omogućuje da otkrivam skrivene ljepote Hrvatske. Tako smo, između ostalog, prošlo ljeto proveli vrijeme u Istri i na Pelješcu, gdje su nas posebno očarali Grožnjan i Ston svojim šarmom i poviješću. Osim toga, uvijek se rado vraćamo u Split i na Vis, koje su nam omiljene destinacije zbog svoje prekrasne prirode, bogate kulture, opuštene atmosfere i naših predivnih prijatelja koji tamo žive. Obožavamo sjediti u lijepim kafićima, uživajući u kavi i čitajući novine. Da, volim uživati u životu kada sam slobodan od posla.
Postoji li nešto iz Vašeg djetinjstva u Hrvatskoj što Vam je ostalo posebno drago ili što Vam nedostaje kada niste ovdje?
Nedostaju mi brojni dragi ljudi kojih na žalost više nema, posebno moj tata Mirko, a koji su moje djetinjstvo učinili predivnim. Sjećam se zajedničkih trenutaka provedenih s obitelji i prijateljima, posebnih obiteljskih okupljanja te igranja vani s vršnjacima. Ta jednostavna, ali dragocjena iskustva oblikovala su moj pogled na svijet i ostavila trajni pečat na moj život.
Razgovarala: Stella Galović