Znanstveni skup povodom 600. obljetnice rođenja kraljice Katarine Kotromanić

6 min čitanja

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru je 24. i 25. listopada 2024. održan dvodnevni međunarodni znanstveni skup o uzrocima i posljedicama nestanka Bosanskog Kraljevstva, povodom 600. obljetnice rođenja bosanske kraljice Katarine Kosače Kotromanić.

Organizatori sadržajnog i znanstveno uobličenog međunarodnog skupa bili su Hrvatsko kulturno društvo „Napredak“ i Institut za kulturu i tradiciju Hrvata u BiH „Napredak“, u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Mostaru, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Splitu te Institutom za istraživanje migracija iz Zagreba; uz pokroviteljstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti BiH.

Skup je okupio 29 povjesničara iz šest europskih zemalja, Mađarske, BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Njemačke; a koji su kroz znanstveni diskurs obrađivali, društveno – političke, geografske, religijsko – sociološke teme povijesne Bosne i Hercegovine kao i susjednih zemalja iz predosmanskog vremena, razdoblja povijesnih i društvenih okolnosti uslijed njihovih „prodiranja“ na zapad, odnosno nakon njenog osvajanja i osmanske dominacije.

Kao referentna i središnja tema, istaknuta je povijesna ličnost bosanske kraljice Katarine Kosače Kotromanić.

Kroz dvodnevni znanstveni skup između ostalih je obrađen njen život i društveni utjecaj. „Katarina je rođena 1424. godine u Blagaju kod Mostara, od oca Stjepana Kosače i majke Jelene Balšić, u okrilju iznimno moćne velikaške obitelji. Njezini roditelji bili su pod jakim utjecajem paterana (bosansko-humskih krstjana). Katarinino djetinjstvo i mladost pada u teško razdoblje bosanskog kraljevstva, uslijed društvenog, političkog i geografskog nadiranja te prisustva Otomanskog carstva, koje 1463. godine ovladava Bosanskim kraljevstvom.

Katarina se obratila na katoličku vjeru prije udaje za bosanskog kralja Stjepana Tomaša 1446. godine. Tim brakom ponovno su snažno povezane postale Bosna i Humske zemlje, današnja Hercegovina. Vjersku je pouku primila od franjevaca, te je zajedno s mužem Stjepanom promicala katoličku vjeru.  Kraljica Katarina je po Bosni izgradila mnoge katoličke crkve među kojima se posebno ističu crkva Presvetog Trojstva u Vrlima (Kupres), crkva Sv. Katarine u Jajcu (dio Jajca, gdje se nalazila ova crkva, naziva se i dan-danas Katina), crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine; čime je njena veza s Rimom postala trajna i kontinuirana.

Sa Stjepanom je imala dvoje djece – Sigismunda (Šimuna) i Katarinu. Imala je i nećaka Stjepana Tomaševića, izvanbračnog sina Stjepana Tomaša kojemu je bilo priznato pravo na prijestolje. Bobovac i Kraljeva Sutjeska su bili središte kraljevstva. Stjepan Tomaš umire 1461. godine i Katarina time prestaje biti prva žena kraljevstva. Nasljednik njezina muža, Stjepan Tomašević dao joj je titulu kraljice majke i ona je nastavila živjeti na dvoru, baštineći društveni utjecaj.

Kraljica Katarina Kosača bila je posljednji član kraljevske loze koji se borio za ponovnu uspostavu kraljevine koju su osvojili Turci. Naime, nakon smrti njezina posinka, kralja Stjepana Tomaševića 1463. godine (ubili su ga turski osvajači pokraj Jajca), Katarina je ostatak svog života provela pokušavajući dobiti pomoć za obnavljanje Bosanskog Kraljevstva.

Katarina je, smatra značajan broj povjesničara, uspjela pobjeći pred Turcima te se ona kako to govore povijesna vrela početkom srpnja 1463. nalazila na području Dubrovačke republike kao zakoniti titular Bosanskog Kraljevstva. Iz Dubrovnika, uslijed ekspanzije turskih osvajanja, i nemogućnosti povratka u Bosnu i Hercegovinu, odlazi u Rim, najvjerojatnije 1466., gdje je sve do svoje smrti radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani katoličke vjere i kršćanstva.

Njenu djecu Sigismunda i Katarinu su zarobili Turci, te ih prisilno islamizirali. Poveznica kraljice Katarine Kosače, Kraljevine Bosne i katoličke vjere, možda je najznačajnije došla do izražaja prilikom sačinjavanja njene oporuke. Naime, ona kao zakonita predstavnica Bosanskog Kraljevstva, Papu Siksta IV. i njegove zakonite nasljednike imenovala je baštinicima Bosanskog Kraljevstva i zamolila ih da ga u cijelosti predaju njezinoj djeci ako se vrate na kršćanstvo; istovremeno im odričući to pravo ako ostanu u muslimanskoj vjeri, predajući u konačnici Svetoj Stolici vlasništvo nad Bosanskim Kraljevstvom“.

Predsjednik HKD-a Napredak dr. sc. Nikola Čiča govoreći na svečanosti otvorenja istaknuo je važnost skupa ne samo zbog povijesnog značaja kraljice Katarine, već i zbog  doprinosa skupa razumijevanju današnjih izazova.  Naglasio je kako će sudionici skupa s različitih aspekata i kritičkim pristupom sagledati ono što su bile posljedice velikog prevrata koji je donio novu civilizaciju na prostor ondašnje Bosne i Hercegovine, a koji je ostavio specifičnosti društvene i identitetske slojevitost i današnjeg suvremenog društva Bosne i Hercegovine, kroz njena tri konstitutivna naroda.

Pozdravne riječi uputili su u ime suorganizatora prof. dr. sc. Dražen Barbarić, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i uime pokrovitelja akademik Mladen Bevanda, prof. emeritus, predsjednik HAZU-a BiH. Moderatorica uvodnog dijela skupa dr. sc. Tina Laco, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, pročitala je pozdravnu naraciju nadbiskupa Vrhbosanskog dr. Tome Vukšića. Ante Ćaleta, voditelj splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika nazočio je ovom interesantnom i znanstveno inspirativnom međunarodnom skupu.

Na skupu su se čula izlaganja koja pokrivaju različite aspekte srednjovjekovne Bosne i života kraljice Katarine Kosače Kotromanić. U predavanjima se govorilo o njenim duhovnim, obiteljskim i političkim profilom, njenim utočištem u Dubrovniku, te simbolikom u rodoslovlju bosanskog plemstva. Također su obrađene teme o Mostaru u doba obitelji Kosača, topografiji Hercegovine, freskama i arheološkim ostacima iz tog perioda, te migracijama bosanskih katolika. Druga izlaganja se fokusiraju na ulogu Katoličke crkve, očuvanje kolektivnog sjećanja, kao i na preživljavanje bosanskog plemstva nakon osmanskog osvajanja, što ilustrira širi kontekst kulturno-političkog naslijeđa Bosne i Hercegovine u periodu pada Kraljevstva.

Podijeli ovaj članak
Skip to content