U okviru ljetnih događanja u organizaciji Fundacije Piccoli u Mundimitru u talijanskoj pokrajini Molise, 17. kolovoza, održana je manifestacija posvećena tradiciji i očuvanju hrvatskih običaja i jezika. Moderator večeri bio je predsjednik fundacije Antonio Sammartino.
Hrvatska zajednica u Moliseu najstarija je u Italiji. Nedavno su obilježili 500 godina dolaska, kako na svom jeziku kažu: S one bane mora. Računa se da su bježeći pred Turcima došli s područja između Cetine i Neretve, ali i šire. Bilo je to, prema legendi, jednog petka u mjesecu svibnju pod vodstvom vojvode Mirka. S vremenom je Mirko, od imena, postalo moliško prezime. Danas su Moliški Hrvati nastanjeni u tri naselja i to u Mundimitru, Filiču i Kruču i ima ih svega 2 000, dok ih u iseljeništvu ima daleko više, a žive po cijeloj Europi, u SAD-u i u Zapadnoj Australiji.
Smješteni u brdima u zaleđu Pescare, stoljećima su živjeli u izolaciji pa su tako uspjeli sačuvati svoj arhaični jezik, sličan onome koji se s hrvatske strane Jadrana govorio u doba Marka Marulića. On je kroz stoljeća primio vrlo malo talijanskih riječi, pa i danas lokaliteti oko Mundimitra imaju hrvatske nazive, poput lokaliteta Selo, gdje je smještena crkva svete Lucije ili Izer, što znači jezero. U nazivima stabala i raslinja nalazimo mnogo sličnosti s našima.
Pred dvadesetak godina Agostina Piccoli, Moliška Hrvatica i uz to kroatistica, započela je pisati Moliško-hrvatski rječnik. Tragična smrt u prometnoj nesreći spriječila ju je da ga dovrši, pa je njoj u čast to učinio njen suprug Antonio Sammartino, koji je ujedno osnovao i Fundaciju Piccoli. Kasnije je objavljena i gramatika, te brojne knjige od kojih vrlo ozbiljne povijesne studije, a godinama se organiziralo niz simpozija i kulturnih manifestacija.
Jedna od njih je Lito s nami, lipo s nami, koja traje cijeli kolovoz odnosno kroz vrijeme kada Moliški Hrvati rasuti po svijetu dolaze u rodni kraj na godišnji odmor.
U okviru moliškog ljeta pod naslovom Multietnika predstavlja se gastronomija. Tada se okupljaju iseljeni Moližani i pripremaju specijalitete iz država iz kojih dolaze. Moliška gastronomija se temelji na sličnim sastojcima kao naša u Dalmaciji. Na jednak način je trebalo od ničega napraviti nešto, pa smo se time rukovodili i kod kreiranja ovogodišnjeg programa. HMI podružnica Split, predložila je Višku pogaču. Ona se spravlja od dva lista dizanog tijesta, između kojih se stave crveni luk i slane srdele, a u modernijoj verziji se dodaje još i kuhana rajčica. Priređena je u pekari iz Mundimitra i ponuđena je na Multietnici. Korišten je recept iz kuharice Škoj na pjat koju je objavila osnovna škola Vis, te je podijeljeno niz prospekata i drugog promotivnog materijala, koje nam je donirala Turistička zajednica grada Visa. Te večeri je bilo ispečeno sedam pogača i podijeljeno preko 250 porcija. Osim hrvatskog štanda, bili su tu i rumunjski, norveški, austrijski, poljski, kubanski, te štandovi sva tri hrvatska sela iz Molisea.
U Fundaciji Piccoli odavno su uočili nadarenost lokalnog stanovništva za pisanje poezije. Svake godine se tim povodom organizira međunarodni natječaj, te se dodijele priznanja najboljim pjesnicima, na tako zvanoj Hrvatskoj večeri. Došlo se do zaključka da po broju pjesnika po glavi stanovnika Mundimitar nosi naslov svjetskog prvaka, odnosno da je najpjesničkije mjesto na svijetu, pa je stoga proglašen gradom poezije.
Na Hrvatskoj večeri bili su nazočni brojni kulturni djelatnici ali i predstavnici lokalnih vlasti. Kuriozitet je bilo i predstavljanje knjige poezije i proze pod naslovom Origami, a napisali su je zajedno Giuliana Bagnoli i lokalni plemić Luigi Mattarocchia de Capoa D’Amico San Felice dei principi di Viggiano (skraćeno Luigi de Capoa), čiji su preci ustupili svoje zemlje na korištenje Hrvatima kada su bježeći pred Turcima preplovili Jadransko more.
U Cafe literario otvorena je izložba In partibus Dalmatie, autora Luigija Murola, gdje su na devet panoa prikazani dokumenti iz 16. stoljeća koji su pohranjeni u arhivima pokrajine Abruzzo. Osim što je iz njih vidljiva trgovačka razmjena dviju obala, zanimljivo je i to da je dokumentirano što smo mi s hrvatske obale u to vrijeme naučili naše prekomorske susjede. Bilo je to umijeće soljenja srdela, sušenje ribe (mol, bakalar), pravljenje kobasica i sušenje pečenica, što oni do tada nisu poznavali.
Vrhunac Hrvatske večeri bilo je proglašenje pobjednika literarnog natječaja. Ocjenjivački sud prvi je put u 18 godina prvo mjesto dodijelio pjesmi koja je napisana na standardnom hrvatskom jeziku. Autorica pjesme je Janja Zorić iz mjesta Mesihovine, koje se nalazi u sklopu Tomislavgrada. Pjesma nosi naslov Putovanje: u sjećanje na braću i sestre koji su bježeći od Turaka u želji da sačuvaju svoju vjeru savili gnijezdo u Moliseu.
Drugo mjesto osvojio je Rocco Giorgetta pjesmom Noča oš dan, a treće Gianluca Miletti pjesmom Bid živ. Oboje su iz Mundimitra i pisali su na moliško hrvatskom jeziku.
U okviru ovih manifestacija održano je i prvenstvo u pljočkanju. To je igra koja se po pravilima može usporediti s boćanjem ili balotama u Dalmaciji, a baca se oveći kamen ili pljočka. Zanimljivo je da se ta igra, pod istim nazivom i pravilima, još uvijek igra u Baćini.
Osim u ova tri moliška sela, Hrvati su živjeli i u gradiću Vastu smještenom na jadranskoj obali u susjednoj pokrajini Abruzzo. Ulice u Vastu nose nazive poput Dalmazia, Ragusa, Zara, Sebenico, Lesina, Braca… Tamo je postojala velika hrvatska kolonija već u 14. stoljeću, pa se smatra da su baš oni podigli crkvu svetoga Nikole slavenskog, u kojoj je do danas sačuvan samo oltar, jer je crkva kroz stoljeća doživjela brojne preinake.
I broj hrvatskih obitelji u Vastu s vremenom se smanjivao te ih je već 1522. godine bilo pedesetak, a poslije su se sasvim asimilirali. Međutim, ostala su hrvatska prezimena poput: Stanisci, Schiavone, Di Spalatro, Spalatino, Marcovecchio, Besca, Bracone, Bucchicchio, Busico, Lalli, Matassa, Mattiaccio, Miri, Miscione, Peca, Radoccia, Rosica, Santicchia, Silla, Suriani, Tenisci i Teti.
Tekst: Branka Bezić Filipović
The gallery was not found!” order_by=”sortorder” order_direction=”ASC” returns=”included” maximum_entity_count=”500″]