Ove godine u Švicarskoj se obilježava 30. godina Hrvatske dopunske škole. U vrijeme osnivanja, danas umirovljeni fra Karlo Lovrić bio je misionar u Švicarskoj. Ovoj jubilarnoj obljetnici fra Karlo je posvetio pjesmu.
Hrvatska dopunska škola u Švicarskoj
Već jubilej pred vratima stoji,
Vi pitate, što se slavi, koji?
Onaj škole u Švicarskoj naše,
30 ljeta obljetnici paše.
U Genevi Babić prvi poče,
Svi Hrvati u tu školu hoće.
Malo djece, al’ veselo uče
Što ne čuju baš uvijek kod kuće.
Onda Zürich uz pomoć Misije
I natječaj važni raspisuje.
Učitelja potrebno je školi,
Nek se vidi tko Hrvatsku voli.
Javilo se učitelja više,
Svatko od njih po hrvatski diše.
Prostor našli u Sumatrastrasse,
Tu je škola katolička, zna se.
Zauzeta, al subotom nije,
Odmah počet… bolje što je prije.
Kakvo slavlje roditelja biše,
Svako malo, djece bilo više.
Ne pita se, kolika je cijena
Važno im je, stigla je promjena.
Nije puna, al’ će brzo stići.
Hrvatsku će na prijestolje dići
Franjo Tuđman i ekipa uža.
Za nas vani pauza je duža.
Već u siječnju Vatikan se javi,
Sad Hrvatska punim gasom slavi.
A Pavletić pismeno se javlja,
Legalni ste i pečat svoj stavlja.
Ubrzo se osnivaju nove,
Svatko svakog potiče i zove.
Nakon dvije, tri godine… više,
Dvje tisuće Škola brojke piše.
To su dani zbilja za anale.
Svaki Hrvat tražio kanale
Da pomogne, da još bolje bude,
A stranci se Hrvatima čude.
Domoljubi, premca nema njima,
Mogu biti uzor i drugima.
Školski odbor, volonteri bili,
Mnogo dobra Školi učinili.
Koordinatorice su bile
Grana, Stanka i pojavom mile.
Kad Konzulat u Zürichu poče,
Ambasadu već u Bernu hoće.
Putovnica kakvu vrijednost ima,
Hrvatstva je simbol sada svima.
Tekst: fra Karlo Lovrić
Slika: Moja Domovina