Konferencija pod nazivom ”Nacionalni sustavi zaštite hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj” pokrenuta je na inicijativu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata iz Zagreba
Tekst i foto: Zlatko Žužić
Što je dosad učinjeno dobro, a i gdje ima prostora za poboljšanja za obje manjine: hrvatsku u Srbiji i srpsku u Hrvatskoj? Na to središnje pitanje su u petak, 21. ožujka, na konferenciji u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu pod nazivom ”Nacionalni sustavi zaštite hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji i srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj”, odgovarali i raspravljali političari, medijski i kulturni radnici te aktivisti s obje strane.
Ova konferencija pokrenuta je na inicijativu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, (Zagreb), sa ciljem poticanja kontinuiranog otvorenog dijaloga o nacionalnim sustavima zaštite hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji i srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.
U ime organizatora Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata konferenciju je otvorio predsjednik Ivo Martinović, i u pozdravnom govoru naglasio kako „kroz osiguravanje sudjelovanja predstavnika manjinskih udruga, istraživača iz područja hrvatsko-srpskih odnosa, ali i dužnosnika i parlamentarnih zastupnika iz redova nacionalnih manjina, ovom raspravom želimo usporediti postojeće modele zaštite nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji, te potaknuti transfer pozitivnih iskustva i praksi u normativne standarde ovih država“. Zahvalio se SNV-u u Republici Hrvatskoj i HNV-u u Republici Srbiji i dodao da bez njihovog odaziva konferencije ne bi imala ovakav značaj. Naglasio je i kako „Republika Hrvatska i Republika Srbija imaju potpisan sporazum o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i srpske manjine u Hrvatskoj (iz 2005. godine). Međutim, normativno institucionalni modeli koje su ove dvije države razvile u proteklih dvadeset godina različiti su u opsegu osiguravanja političke predstavljenosti, ali i osiguravanja sredstava iz državnih proračuna za financiranje i potporu razvoja kulturne autonomije ovih manjinskih zajednica. S druge strane, predstavnici srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj te hrvatske nacionalne manjine u Srbiji prepoznali su važnost uzajamne suradnje te djelovanja prema svojim matičnim domovinama, ali i matičnim državama, kako bi unaprijedili sustav zaštite i promidžbe nacionalnih manjina u svojim državama.
Zbog svega navedenog, vjerujemo kako kontinuitet ovakvih dijaloga, uz međusobno uvažavanje i suradnju srpske i hrvatske manjinske zajednica, s posebnim naglaskom i brigom na ujednačavanju opsega prva ovih manjina, treba i može biti vrijedan doprinos u izgradnji mostova suradnje i relaksaciji odnosa između Republike Hrvatske i Republike Srbije. U tom smjeru i mi iz Zajednice PHSBB dali smo, i davat ćemo svoj maksimalni doprinos, a kako bi proživljene traume svih nas bile ulog i doprinijele iskrenom i trajnom uvažavanju i boljoj suradnji između naše dvije države i naroda koji žive u njima te tako ispunimo naše obveze i stvorimo zdrave temelje za bolju budućnost generacija koje dolaze iza nas.“
U ime Vlade Republike Hrvatske, koja je preko Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina bila pokrovitelj ove Konferencije, sve sudionike i goste uvodno je pozdravio Aleksa Đokić, voditelj Službe za pravo nacionalnih manjina, Vladinog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te poželio konferenciji uspješan rad.
Konferencija je održana kroz dva panela. Prvi panel je imao naziv „Suradnja dijalogom: manjinske zajednice i državne politike u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji“ na kojem su govorili Boris Milošević, predstavnik srpske manjine u RH, predsjednik SNV-a u RH; Jasna Vojnić, predstavnica hrvatske manjine u RS, predsjednica HNV-a u RS i zastupnica u Hrvatskom saboru; Milorad Pupovac, predstavnik srpske manjine u RH, zastupnik u Hrvatskom saboru i Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu i izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju, a umjesto Tomislava Žigmanova, koji je trebao biti sudionik ovog panela i nije mogao doći, na ovom panelu je govorio i Ivo Martinović, predsjednik Zajednice PHSBB. Moderator prvog panela bio je Goran Rotim.
Sudionici drugog panela „Od priznanja do pomirenja: ulaganje u manjinske zajednice kao mehanizme integracije i očuvanja kulture / borba protiv govora mržnje i kultura sjećanja (kroz dvije tematske cjeline)“ bili su Aleksandar Milošević, predstavnik srpske manjine u RH, generalni tajnik SNV-a, Zagreb; Karolina Bašić, ravnateljica NIU „Hrvatska riječ“ iz Subotice, Jelena Nestorović, predstavnica srpske manjine u RH, voditeljica programa SNV-a; Katarina Čeliković, donedavna ravnateljica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica; Nataša Kandić, osnivačica i dugogodišnja direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i Vesna Teršelič, voditeljica „Documente – centra za suočavanje s prošlošću“ iz Zagreba; dok je Zlatka Pintera, istraživača i pisca knjiga o stradanjima Hrvata u Republici Srbiji1990-ih, koji je zbog bolesti bio spriječen, zamijenio Ivo Martinović, predsjednik Zajednice. Moderator ovog panela bio je Viktor Koska.
Prvi panel je okupio ključne aktere iz obje države koji su raspravljali o trenutnom statusu manjinskih zajednica, mehanizmima za zaštitu njihovih prava i suradnju među državama, ističući prvo pozitivne aspekte odnosa prema manjinama, a onda analizirajući i aspekte na kojima ima prostora za poboljšanje. Fokus je bio na praktičnim pitanjima, poput implementacije manjinskih zakona, bilateralnih sporazuma, političkih prava i izazova u provedbi politika na terenu.
Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća i zastupnica u Hrvatskom saboru Jasna Vojnić između ostalog upoznala je sve prisutne s problemom govora mržnje spram Hrvata koji je često prisutan u javnom diskursu Srbije i koji se, po njenom mišljenju, koristi kao emocionalni okidač, kako bi se skrenula pažnja s važnih problema. „Kada bi taj govor mržnje nestao, odnosno sveo se na nivo incidenta, a ne na razinu politiku i prakse, sigurno bismo napredovali. Nije problem što to pojedinci govore, već što dolazi od najviših predstavnika vlasti, što onda širi i potiče strah i netrpeljivost između naša dva naroda. Zbog toga smo imali sastanke s našim europarlamentarcima da se govor mržnje nađe na dnevnom redu Europskog parlamenta i da uđe u izvješće Europske komisije, to je jedini mehanizam da to prestane“, rekla je predsjednica HNV-a.
Video linkom se iz Europskog parlamenta javio i Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu i izvjestitelj za Srbiju, koji je rekao da situacija u toj državi nije dobra i da ne napreduje na svom europskom putu. „Štoviše, Srbija mjesecima živi u neproglašenom izvanrednom stanju, institucije su blokirane, a građani na ulicama“, smatra Picula.
Drugi panel „Od priznanja do pomirenja: ulaganje u manjinske zajednice kao mehanizme integracije i očuvanja kulture / borba protiv govora mržnje i kultura sjećanja“ bavio se pitanjem jačanja kulturne autonomije i promoviranja pozitivnog imidža manjinskih zajednica u javnom diskursu, kao i izazovima vezanim za govor mržnje, diskriminaciju pripadnika manjina te važnosti suočavanja s prošlošću i očuvanju kulture sjećanja kroz komemoracije i obilježavanje nevino stradalih žrtava. Fokus je bio međusobna usporedba praksi u Republici Hrvatskoj i Republici Srbiji, s primjerima dobre prakse i prijedlozima za unapređenje.
Ravnateljica NIU „Hrvatska riječ“ Karolina Bašić, govorila je o financiranju i radu jedine profesionalne institucije u području informiranja. „Što se tiče financiranja, mi se financiramo iz AP Vojvodine, ukupno devet nacionalnih manjina dobiva sredstva za svoje časopise i novine, ukupno 4,5 milijuna eura, od čega Hrvatska riječ dobiva 550.000 eura, što nam omogućava da imamo najveći broj uposlenih u ustanovi, dok je za nacionalna vijeća to mnogo manja suma. Srbija na godišnjoj razini dodijeli 2,6 milijuna eura na 24 savjeta, što je daleko manje u odnosu na novine. Dakle, ono što pomaže HNV-u jesu kapitalni projekti od Vlade Hrvatske i Središnjeg ureda za Hrvate izvan Hrvatske“, navela je Bašić.
Katarina Čeliković predstavila je rad Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata osvrnuvši se na istraživanje kulturne baštine, koje je trajalo jedno desetljeće, predvođeno profesoricom Milanom Černelić. Govoreći o kulturi Hrvata u Vojvodini, Čeliković je bila posebno emotivna, te je istaknula koliko je hrvatska zajednica ponosna na svoje višestoljetno bogatstvo baštine. Također, naglasila je važnost naklade i očuvanje pisane riječi.
Na kraju svakog panela u raspravu su se pitanjima i komentarima uključivali i brojni gosti. Izdvajamo dio koji je naglasio gospodin Veljko Kajtazi, zastupnika romske manjine u Hrvatskom saboru, u kojem je istakao pozitivan tretman Vlade RH prema manjinskim zajednicama u RH pa tako i prema romskoj manjini, ali istakao i izazove s kojima se sreću u lokalnim sredinama.
Među brojnim uvaženim gostima konferenciji su prisustvovali i Mirjana Piskulić iz Ministarstva kulture i medija Vlade RH, Nandor Čapo, ravnatelj Uprave za nacionalne manjine u RH, Nemanja Relić,savjetnik u Vladi RH, Ureda za zakonodavstvo, Milan Vukelić,potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine, u ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske prisustvovali su dr. sc. Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu i Vedran Iskra, voditelj Službe za pravni položaj, kulturu, obrazovanje i gospodarstvo hrvatske nacionale manjine, Lidija Senegarčnik, rukovoditeljica Odjela pravnih poslova Hrvatske matice iseljenika,Tanja Horvatin, voditeljica Odjela za nacionalne manjine u Gradskom uredu za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Monika Čavlović, savjetnica pučke pravobraniteljice Republike Hrvatske, Jelena Milić, veleposlanica Republike Srbije u Republici Hrvatskoj, izv. prof. dr. sc. Mario Bara, Hrvatsko katoličko sveučilište, dr. sc. Ana Holjevac Tuković, u ime Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, predstavnici brojnih manjinskih zajednica u Republici Hrvatskoj te gosti iz Subotice Mirjana Trkulja, šefica Kabineta Ureda predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća i Jelena Ademi iz „Hrvatska riječi“.
Konferenciji je kao gošća prisustvovala i Matea Oskomić, studentica prve godine prijediplomskog studija Sociologije u Zagrebu, unuka obitelji Oskomić (bračnog para Agice (1943.) i Nikole (1940.)), koja je s Nikolinom tetkom Marijom Tomić ubijena u vlastitoj obiteljskoj kući u Kukujevcima, u noći između 29. i 30. srpnja 1993. godine.
Oba panela konferencije održana u konstruktivnom i tolerantnom ozračju, bez obzira na težinu tema i drugačijih viđenja pojedinih izazova. Primjerice, govorilo se i o komemorativnim praksama manjinskih zajednica u Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj kada je riječ o spomen obilježjima, posebno o načinu obilježavanja „Oluje“ za koju je Milorad Pupovac zaključio da sigurno nije produktivan niti za srpsku zajednicu u Hrvatskoj niti za hrvatsku u Srbiji. Potvrđeno je kako u Republici Hrvatskoj postoje spomen obilježja i prakse obilježavanja sjećanja na nevine žrtve pripadnike srpske manjine u Republici Hrvatskoj. Ivo Martinović, predsjednik Zajednice PHSBB, naglasio je da je dobro što postoje mjesta gdje se mogu komemorirati takve nevine žrtve, i svi prema nevinim žrtvama s bilo koje strane trebamo imati pijetet, no podsjetio je i na činjenicu kako u Republici Srbiji na žalost još ne postoji politička volja da se dozvoli izgradnja makar jednog spomen-obilježje za nevino stradale Hrvate koji su u Republici Srbiji ubijeni, nestali i protjerani tijekom 1990-ih. O tome govori knjiga ”Dosije: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini“ u izdanju beogradskog Fonda za humanitarno pravo, o kojima je na konferenciji govorila Nataša Kandić iz Beograda. Vesna Teršelič iz „Dokumente“ iz Zagreba istakla je važnost odavanja pijeteta prema nevinim žrtvama i sjećanja na njih čime bi nove generacije upozoravali da se slične stvari ne ponove.
Jedini incident dogodio se na kraju prvog panela kada je veleposlanica Republike Srbije u Republici Hrvatskoj Jelena Milić, kao gošća iz publike, upitala Jasnu Vojnić da li ju je ona dobro razumjela kada je u izlaganju rekla da državni vrh Srbije, i gradonačelnici nekih gradova, svojim djelovanjem šire govor mržnje.
„Da“ – potvrdila je Jasna Vojnić, nakon čega je na ponovljeno veleposlaničino pitanje jednako odgovorila i jasno naglasila kako ne podržava govor mržnje ni sa jedne strane.
Veleposlanica Milić je tada demonstrativno napustila skup, a prije odlaska još je u govoru spominjala i Thomsona i podršku države njegovim koncertima, pa i da Nino Raspudić (hrvatski političar koji nije pozvan niti je sudjelovao na konferenciji) citira kako mladi nemaju pojma zašto je potonji problem u Hrvatskoj i još dosta toga, uz mnogo komunikacijskih šumova i upozorenja moderatora. Dakako, ništa od toga nije bila tema Konferencije, koja je nakon odlaska veleposlanice Milić normalno nastavila s radom.
Na žalost, do sada smo se nebrojeno puta uvjerili kako su uistinu svaka prepucavanja i prozivanja na navodno “miješanje i neprijateljsko djelovanje” jedne države prema drugoj (u ovom slučaju prozivanje od strane predsjednika Republike Srbije kako je Republika Hrvatska s neprijateljskom namjerom inicirala i organizirala studentske prosvjede u Republici Srbiji), odrazi se loše na percepciju manjina u obje države, jer u takvim situacijama veliki dio većinskog naroda počne te manjine percipirati kao neprijatelja što dovodi do toga da se u javnosti ponovno rasplamsa govor mržnje. U tom kontekstu vlade naših država su odgovorne i svojim izjavama, čak i nesvjesno, mogu doprinijeti raspirivanju govora mržnje, ali isto tako svojim izjavama i djelovanjem imaju snagu i mogu puno učiniti u relaksaciji odnosa i međusobnom uvažavanju između pripadnika naših naroda.
Svi još imamo žive traume od ratnih djelovanja na ovim prostorima u 1990-im, i vjerujemo i dijelimo mišljenje većine građana u Hrvatskoj, ali i Vlade RH, kako je svima u Hrvatskoj u interesu da u susjedstvu imamo mirne i stabilne države, a posebno Republiku Srbiju, jer na žalost iz iskustva znamo kako se nemiri u susjednim zemljama, u ovoj našoj ostrašćenoj regiji, lako prenesu na druge države u susjedstvu.
Demonstrativni odlazak gospođe Jelene Milić, veleposlanice Republike Srbije u Republici Hrvatskoj izazvao je veliku medijsku vidljivost ove konferencije u cijeloj regiji, na žalost više se osvrćući na sam čin protestnog odlaska veleposlanice nego na sadržaj same konferencije i poruke koje su proizašle iz nje. Žalosno je što neki mediji (npr „Politika“ iz Beograda) u svom osvrtu na ovaj događaj ne žele niti spomenuti da je organizator ovog događanja Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata nego netočno navode kako je konferenciju organizirao Hrvatski novinarski dom, a čiji je prostor Zajednica PHSBB unajmila kao neutralan teren kako bi ova konferencija imala što relaksiranije ozračje.
Nakon konferencije, predsjednik Zajednice PHSBB Ivo Martinović dao je izjavu u kojoj je naglasio kako je dobro da je ova Konferencija održana i da se, unatoč ne baš lakim temama, ipak otvoreno razgovaralo o izazovima s kojima se susreću manjine i na jednoj i na drugoj strani te istakao važnost da kroz dijalog pronađemo i otklonimo razlog zbog kojeg ni 30 godina nakon završetka rata odnosi između naše dvije države i naša dva naroda i nisu relaksirani, nego svako malo budu obilježeni novim tenzijama koje štete svima, a posebno manjine postanu najizloženije tim novonastalim tenzijama. Također, naglasio je kako neke stvari vidimo različito i da ćemo to uvijek vidjeti različito, što je prirodno, jer smo ista događanja promatrali i proživljavali na različitim stranama. No, unatoč tim i drugim razlikama važno je prestati s kulturom monologa, odnosno potrebno je uložiti dodatne napore kako bismo kroz kulturu mirnog i uljudnog dijaloga relaksirali odnose između ove dvije države i ova dva naroda. Potrebno je slušati i čuti jedni druge te početi uvažavati različitosti i osjećaje koje proživljavaju sve strane, kao i prema nevinim žrtvama s obje strane.