Kulturna i povijesna baština često se zanemaruje. Ovo je izraz neosjetljivosti prema vlastitom naslijeđu, nedostatka obrazovanja ili praktične nemoći u nastojanju spašavanje nečeg što je teško ili nemoguće spasiti. Ovaj je problem posebno izražen kod baštine hrvatskih iseljenika i hrvatskih manjinskih zajednica. Ova se nalazi u raskoraku između baštine zemlje podrijetla njezinih stvaratelja i baštine zemlje u kojoj je nastala. Tako često završava kao siroče.
Kulturna i povijesna baština često se zanemaruje. Ovo je izraz neosjetljivosti prema vlastitom naslijeđu, nedostatka obrazovanja ili praktične nemoći u nastojanju spašavanje nečeg što je teško ili nemoguće spasiti. Ovaj je problem posebno izražen kod baštine hrvatskih iseljenika i hrvatskih manjinskih zajednica. Ova se nalazi u raskoraku između baštine zemlje podrijetla njezinih stvaratelja i baštine zemlje u kojoj je nastala. Tako često završava kao siroče.
Krajem 50-ih godina 20. st. Matica iseljenika Hrvatske pokrenula je kampanju prikupljanja dokumenata i predmeta vezanih za iseljeničku baštinu. Matica je posebno poticala prikupljanje iseljeničkih tiskovina, dokumenata vezanih za društveno djelovanje iseljenika, njihove gospodarske pothvate, podataka vezanih za život kulturnih i znanstvenih radnika u iseljeništvu, fotografskog materijala, sjećanja pojedinaca i sl. Samo u razdoblju između 1957. i 1959. skupljeno je preko dvadeset tisuća dokumenata.
Matica je periodično, preko svog časopisa „Matica” pozivala iseljenika na doniranje materijala vezanih za iseljeničku baštinu. Takav je bio i slučaj u „Matici” broj 11 – 12 za 1959.
Tekst: Marin Knezović