U Splitu održana svjetska premijera filma “Pepe Kalafot posljednji trubadur Škoja”

4 min čitanja

Dupkom popunjeno kino Karaman u Splitu, u povečerje ovogodišnjeg Velikog četvrtka (28.03.2024. godine), s projekcijom PEPE KALAFOT „POSLJEDNJI TRUBADUR ŠKOJA“ o stihu, poeziji, identitetu i originalnosti autentičnog pronositelja „Komiškog dijalekta“, pučkog pjesnika i performera Ante Tonća Božanića, općepoznatog i kao PEPE KALAFOT, najbolji je pokazatelj da jedan dijalekt živi i da je njegova melozvučnost poput molitve obogatila uskršnje blagdane.

Filmom je ujedno pobliže opisano i izvorno komiško brodograditeljstvo, te je ujedno opjevana i „oda“ stablu rogača.  

Jezik kao živa materija ujedno i nematerijalna baština predstavlja jedan od stupova identificiranja jednog naroda, nacijom. Opstojnost nacije, manifestira se u jezičnom izričaju otisnutog trajnošću na „kamenu živcu“, ali i u srcima njegovih govornika, pronosioca; koji ga s ponosom predstavljaju u sredinama u kojima egzistiraju. Njegova kontinuirana mijena, poput plime i oseke živi u ljudima; ali ga dodatno obogaćuje njegova dijalektika, u konkretnom primjeru definirana kliktajem galeba, hukom bure, škrtošću zemlje, milovanjem mora.

Komiški dijalekt i njegov postojani čuvar, trubadur Tonko Božanić, autentičan je primjer o tome kako se čakavskom izvedenicom jednog jezika govorilo, sporazumijevalo, blagoslivljalo, molilo, psovalo (beštimalo), udvaralo, radovalo i plakalo (…). Indikativne su odrednice njegova nastanka, akustična obilježja, prostora i granica do kojih je dosezao.

Uslijed povijesnih okolnosti, uzrokovanih višenaravnim čimbenicima trajnih migracija; poput zrna soli nošenog tramuntanom, oplemenio je daleku Kaliforniju i Australiju, egzotičnu Patagoniju i Latinsku Ameriku.

Fascinantna je činjenica, kako ga iseljeničke zajednice treće i četvrte generacije hermetički čuvaju od zaborava, a usvojile su ga u izvornom obliku bez prilagodbe na standardni jezik.

Projekcija filma u suoranizaciji Hrvatske matice iseljenika Podružnice Split, Opis filma iz Zagreba te uz distribuciju medijske kuće ArtCaffe; ujedno se modernim tehnologijama „live stream“ istovremeno distribuirala u mnogobrojne hrvatske klubove, domove i hrvatska iseljenička glasila te platforme diljem svijeta; od San Pedra u Californiji (gdje ujedno egzistira najbrojnija komiška iseljenička zajednica), Punta Arenasa, New Yorka, Sao Paula, Calgarya, Sydneya (…).

Za istaknuti je ujedno kako je hrvatski iseljenik iz Austrije Alan Meniga, autor filma, dok režiju potpisuje Dario Bajurin, a umjetnički direktor je Boris Krstinić.

Ante Božanić odnosno Tonko Božanić, alias Pepe Kalafot rođen je u Komiži 6. siječnja 1947. Hrvatski je pučki pjesnik i govornik, pjesnik i čuvar baštine, a po zanimanju je kalafat – graditelj i majstor za drvene brodove. Nakon Komiže, u Zadru je završio stručnu školu za graditelje drvenih brodova, i to je njegovo zvanje, poziv i životno određenje. Aktivan je član lokalne zajednice i na određen način je svojim istupima postao i njezin zaštitni znak pa je poznat kao višegodišnji meštar komiškog karnevala.

Na otoku Visu član je ogranka Matice hrvatske od 1990., obavezno prisutan pjesmama o životu škoja te čakavskih pjesnika otoka Hvara, Brača, Šolte, festivalima i raznim zborovima u Komiži, Splitu, Visu, Zadru, Istri, Dubrovniku. Dvaput je bio gost zagrebačkoga ansambla Lado, 2002. i 2010. godine, ali i po cijeloj domovini, te nekim iseljeničkim lingvističkim festivalima.

Na ovaj način, pronoseći mistični testament izvornog i melodičnog „Komiškog dijalekta“ Hrvatska matica iseljenika, ponovno je objedinila domovinsku i raseljenu Hrvatsku, čime je splitska premijera filma „PEPE KALAFOT POSLJEDNJI TRUBADUR ŠKOJA“, ujedno bila i svojevrsna premijera „svjetskog“ karaktera.

Glazbenim narativom večer je uveličala ženska klapa „VENTULA“.

Tekst: Ante Ćaleta Foto: Nikola Mihaljević i Šimo Dragičević

Podijeli ovaj članak
Skip to content