Predstavljanje lumblije u Lazaretima organizirala je HMI – podružnica Dubrovnik i Dubrovačka baština, u suradnji sa Viteškim udruženjem Kumpanjija Blato, Turističkom zajednicom općine Blato i Blatskim fižulima, ustanovom u kulturi
Korčulanska lumblija, kolač nezaborava i sjećanja, prvi je zaštićeni proizvod na području Županije, nositelj zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla. Svoju tradicionalnu slasticu Korčulani, odnosno Blaćani predstavili su 21. listopada u Lazaretima te najavili program „Okusi i mirisi zavičaja – Dani lumblije u Blatu”.
– Kolač koji se stoljećima priprema u Blatu i proširio se Korčulom, tražio je vrstu zaštite prvenstveno da se ne bi javile slične inačice koje bi nosile isti naziv a ne bi bile ono što je ustvari lumblija. Upravo je zbog toga Viteško udruženje Kumpanjija pokrenulo postupak zaštite u suradnji s Udrugom maslinara iz Vele Luke i konačno polovicom ove godine smo dobili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. To nam je omogućilo da se ljudi koji zaista žele praviti lumbliju drže izvornih receptura, jedna se vezuje za Blato, druga za Velu Luku – pojasnio je predsjednik Viteškog udruženja Kumpanjija Blato Stjepan Bačić, ali i dodao kako je kod svake slastice pa tako i ove bitna ‘ona jedna mala tajna koju žene ulažu u lumbliju uz postizanje pravog omjera sastojaka’. Naglasio je kako su za sada u proizvodnju lumblije po izvornoj recepturi uključena četiri OPG-a, a posebno se radi na edukaciji mladih jer ‘ključan je prijenos tradicije na mlađe naraštaje’.
Lumblija, kolač koji nosi mirise i okuse Korčule, usko je povezan s korčulanskim iseljenicima, a Bačić objašnjava i zašto:
– Kad su u prvim desetljećima 20. stoljeća bila velika iseljavanja s Korčule često jedini proizvod kojega su iseljenici mogli ponijeti bila je lumblija, zbog duljeg vijeka trajanja i zasitnosti. Upravo su njezini mirisi i okusi bili ono što je te ljude podsjećalo na kraj iz kojeg su potekli. Takvu sudbinu je dijelo i Brač, Hvar, Vis pa smo s tim otocima pokrenuli još jedan projekt ‘Četiri otoka, četiri mjesta, četiri proizvoda’ koji su povezani baš za iseljavanje otočana.
Od Ivane Sardelić, iz Ustanove u kulturu Blatski fižuli doznajemo i legendu koja se vezuje uz lumbliju, posebno zanimljivu turistima.
– Lumblija ima različite interpretacije, a neizostavni turistički aspekt lumblije je legenda koja kaže kako se za vrijeme fracuske okupacije naših područja jedan mladi vojnik zaljubio u mladu otočanku. Na odlasku joj je poklonio kolač i rekao joj ‘Ne m’oublie pas’ odnosno ‘ne zaboravi me’, a ona je čula ‘lumblija’ i tako je ostalo do danas.
Priča nam kako je u Blatu običaj da domaćice koje rade ovaj kolač onima koji nisu u Blatu, a ima ih svugdje po svijetu, pošalju kolač jer lumblija nosi simboliku nezaborava. Iako se prije pripremao oko Svih Svetih odnosno Dušnog dana, što se zadržalo, ipak lumblija je danas dostupna tijekom cijele godine. Jedan od glavnih sastojaka ovog kolača od dizanog tijesta koji traje minimalno 30 dana je varenik.
– Varenik je dostupan u našim lokalnim OPG-ovima. To je mošt koji se nekoliko sati lagano kuha kako bi se reducirao u tamni slatki sirup i iznimno je bitno da je kvalitetna sorta grožža od koje se radi – pojašnjava Maja Šeparović iz TZ Općine Blato.
‘To ti je voja i jubav’ reći će Fanita Šeman, predstojnica Viteškog udruženja Kumpanjija na pitanje kako se priprema lumblija.
– To je izrada od jednog cijelog dana, barem meni. Priprema je zahtjevna treba isjeckat orahe i mijendule pa ih pržiti. Brašno, šećer, mijenduli, orasi, suhice, domaće naranče i limuni, varenik, mirodije od muškatnog oraščića, korijandera, rakije od ruža, smokava… puno je sastojaka a baš te mirodije čine lumbliju. Uvijek su mi govorili da trebaju bit tri masnoće u lumbliji: maslinovo ulje, svinjska mast, maslo ili margarin. Kad se kvasac podigne svi se suhi i tekući sastojci spoje s brašnom. Treba pripaziti da su svi sastojci topli. Užala mi je pokojna baba reć da bi bilo najbolje umjesit lumbliju popodne a sutradan peć – objašnjava Fanita zahtjevan i dugotrajan proces izrade lumblije pa shvaćamo zašto je to ‘voja i jubav’.
Valja istaknuti kako je otočana po cijelom svijetu, pa se lumblija priprema i u Južnoj Americi, Australiji, Brazilu… Lumblija je postala reprezentativni otočni suvenir i nezaobilazni dio turističke gastro-kulturne priče Korčule. Korčulansku lumbliju su u Lazaretima kušali i Dubrovčani.
– Toliko je gustoza jer je puna začina toliko su lijepo isprepleteni da je okus savršen. Zasitna je nije pretjerano slatka. Nije prvi put da je jedem, ali svaki put je prekrasna – kaže sugrađanka Marijanka Knego. U okusima lumblije uživali su i Dubravka Sarić, Ivo Mujo i Nikolina Trojić.
– I tradicijska gastronomija je dio našeg identiteta. Korčulani imaju svoju lumbliju, Konavljani zelenu menestru, mantalu. Svatko ima svoju priču i ponosi se time. Raznovrsnost tradicijskih jela i lokalnih namirnica je naše bogatstvo. Ova slastica podsjeća na vremena koja su prošla, na zimsko vrijeme, odlična je – ocijenio je Ivo Mujo.
Budući da je, kako su Blaćani kazali, lumblija najbolja kada se jede na otoku pitali smo Nikolinu Trojić za mišljenje:
– Jela sam je na Korčuli baš u Blatu i bilo mi je super. Doduše bila na izletu, uz opuštenu atmosferu i druženje pa je normalno bila bolja. Strukturom podsjeća na pandišpanj ali je lumblija puno aromatičnija.
– Krasna je, ovu koju jedem ovog momenta mi je najljepša. Slično je kao Božićni kruh što radimo mi u gradu ali ovdje ima varenika pa je lumblija drugačija. Puna okusa, sjećanje na djetinjstvo i na feste. Krasan kolač s krasnom porukom ‘ne zaboravi me’ – kaže Dubravka Sarić.
Predstavljanje lumblije u Lazaretima organizirala je Hrvatska matica iseljenika – podružnica Dubrovnik i Dubrovačka baština, u suradnji sa Viteškim udruženjem Kumpanjija Blato, Turističkom zajednicom općine Blato i Blatskim fižulima, ustanovom u kulturi.
(Kristina Filičić/ Dubrovački vjesnik)
