U razdoblju 1991. – 1998. u Hrvatskoj bio je pukovnik Hrvatske vojske, ministar u koalicijskoj vladi, predsjednik Upravnog vijeća Sveučilišta u Zagrebu, veleposlanik RH i dekan Diplomatskog zbora u Bosni te zamjenik za dijasporu u Hrvatskom saboru. Godine 1999. vratio se u Venezuelu kao Ad Honorem generalni konzul Republike Hrvatske u Bolivarskoj Republici Venezueli, na dužnosti koju je obnašao do 2013. godine
S dubokim žaljenjem izvještavamo o smrti dr. Zdravka Sančevića https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=54387 u Caracasu 21.09.2021. Dr. Sančević rođen je u Crkveni u BiH, 20. 01. 1931, a s roditeljima je stigao u Venezuelu 1948. Doktor znanosti, profesor i osnivač Naftne škole Centralnog sveučilišta Venezuele (UCV) bio je na visokim tehničkim pozicijama u venecuelanskoj naftnoj industriji (PDVSA).
Sudjelovao je u osnivanju i usmjeravanju hrvatskih institucija u Venezueli: Venezuelski hrvatski centar, Venezuelski hrvatski odbor, Venezuelska hrvatska katolička misija i Hrvatski dom C.A.
U razdoblju 1991. – 1998. u Hrvatskoj bio je pukovnik Hrvatske vojske, ministar u koalicijskoj vladi, ministar iseljeništva, predsjednik Upravnog vijeća Sveučilišta u Zagrebu, veleposlanik Republike Hrvatske i dekan Diplomatskog zbora u Bosni te zamjenik za dijasporu u Hrvatskom saboru. Godine 1999. vratio se u Venezuelu kao Ad Honorem generalni konzul Republike Hrvatske u Bolivarskoj Republici Venezueli, na dužnosti koju je obnašao do 2013. godine.
Autor je znanstvenih djela, eseja i knjiga hrvatske tematike. Odlikovan je brojnim venecuelanskim i hrvatskim odlikovanjima. Dobio je , među inim, i Zlatnu diplomu humanista desetljeća Međunarodne lige humanista.
Izražavamo iskrenu sućut njegovoj obitelji: sinovima ing. Tomásu Sančeviću Žanku, dr. Radovanu Sančeviću Žanku, eocc. Damiru Sančeviću Žanku i kćerima Adriani Sančević Žanko; Maríji Fernandi Aristeguieta de Sančević i Mileni González de Sančević; unucima; nećacima i drugoj rodbini i prijateljima.
Tekst: Drago Miskiewicz Malvić