U školskoj godini 2015./2016. nastava se održava u 20 kantona, odnosno na 63 nastavna mjesta diljem Švicarske. Hrvatsku školu pohađa oko 900 učenika koje podučava 14 učitelja. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH u potpunosti organizira i financira hrvatsku nastavu te odabire i zapošljava učitelje koji se na rad upućuju na mandat od četiri godine na temelju Pravilnika o uvjetima i postupku izbora učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu
Ove godine Hrvatska nastava u Švicarskoj https://www.facebook.com/pages/category/Local-Business/Hrvatska-nastava-u-%C5%A0vicarskoj-228826180513307/ obilježit će tri desetljeća svoga djelovanja. Mnogi koji danas svoju djecu šalju u hrvatsku školu ne znaju koliko su truda diljem Švicarske u vrijeme osnivanja uložili pojedinci. Tihomir Nuić, autor članka jedan je od inicijatora i osnivača
Dio Hrvata u Švicarskoj se, primjereno vremenu i prostoru gospodarske migracije, već 1970-ih godina borio za hrvatske odjele u tadašnjim jugoslavenskim školama (JDŠ). Godine 1973. Hrvati su izborili posebne odjele za hrvatsku djecu u gradu Badenu, dok su diljem Švicarske djelovali mješoviti razredi.
Zahtjev u korist hrvatskih odjela 1979. godine potpisala su 263 roditelja, uglavnom iz Badena, Züricha i Basela, što se totalitarne svijesti, naravno, uopće nije dojmilo. Unatoč neuspjehu, hrvatski otpor je pokazao da su pojedini Hrvati imali snažnu nacionalnu svijest koju ni represivno jugoslavenstvo nije moglo pokolebati.
Čim je u svibnju 1990. godine u Hrvatskoj došlo do smjene komunističkog totalitarizma, sastao se 22. lipnja 1990. godine Inicijativni odbor za osnivanje Hrvatske dopunske škole (škola se, naime, tako zvala do 1993., kad ju je preuzela država, ali ćemo u ovom zapisu zbog jednostavnosti prijeći na konačni naziv Hrvatska nastava – HN). Inicijativni odbor su sačinjavali Vladimir Boban, Zvonimir Čičić, pok. Josip Dobša, Grana Ferić, Stanislav Ferić, Marijan Jakopović, Tihomir Nuić i Jure Primorac. Vrijedni Andrija Babić iz Ženeve je izabran za tajnika. Radilo se, dakle, isključivo o uglednim dugogodišnjim članovima i dobrim dijelom dužnosnicima bivše Hrvatske kulturne zajednice (HKZ). Odmah na sljedećoj sjednici u srpnju pridružio im se fra Karlo Lovrić, tadašnji ravnatelj hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj i voditelj Hrvatske katoličke misije (HKM) u Zürichu.
Dok smo tražili učitelj(ic)e po Švicarskoj i vodili korespondenciju sa švicarskim vlastima tražeći priznanje i prostorije, hrvatske katoličke misije su umnažale i dijelile upisnice pred crkvom i u misijama.
Osim toga smo se za financijsku pomoć obraćali švicarskim nedržavnim ustanovama i zakladama, jer smo bili svjesni da će nam država staviti na raspolaganje prostorije i da će sama snositi dodatne troškove za prekovremene satove kućepazitelja. Naime, nastava HN-a se tada održavala uglavnom srijedom i subotom popodne jer su u to vrijeme školske prostorije bile slobodne. U proljeće 1992. godine dobili smo potporu od Migrosa 4.000.00 franaka, a od Seraphisches Liebeswerk Solothurn 200.00 franaka. Caritas nam je u svibnju iste godine darovao 10.000.00 franaka.
Prva škola otvorena je 8. rujna 1990. godine u Ženevi. Njezin učitelj i spiritus movens je bio Andrija Babić. Kronološki gledano drugu dopunsku školu je otvorila Blagica Alilović 27. rujna 1990. u sanktgallenskom Buchsu. Od većih mjesta najkasnije je otvorena škola u glavnom švicarskom gradu Bernu. Školske prostorije su nađene tek u travnju 1992. godine. Dakle, to je bio ujedno početak nastave za bernsku djecu u školskoj 1991./1992. godini – s osam mjeseci zakašnjenja.
Nakon nebrojenih molbi, obijanja pragova po Zagrebu, preklinjanja i razgovora, Ministarstvo prosvjete, kulture, fizičke i tehničke kulture, preuzima škole u rujnu 1993. godine. HN su pokrenuli i ponijeli domoljubi kojima je preuzimanje škole od strane države bilo veliko priznanje i priuštilo neopisive trenutke zahvalnosti i radosti. Nađeni su učitelji i učiteljice, sastavljeni programi, napravljen proračun. Škola je utemeljena na načelu solidarnosti, pošto manja mjesta nisu bila u mogućnosti snositi troškove poput većih gradova.
Bilo je dosta pozitivnih vijesti o HN-u, koje su nas u našem pothvatu jačale i hrabrile. MOVIS, glasilo hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj, nije propuštao ni jednu priliku da obavijesti svoje čitatelje o napretku i rastu HN-a. Društvene obavijesti, glasilo bivšeg HKZ-a, su nam, kad je god to ustrebalo, stavljale svoj prostor na raspolaganje. Iz tih glasila su Hrvati u Švicarskoj iščitavali tko stoji iza HN-a i tko daje materijalnu i duhovnu potporu njezinim organizatorima. Lokalne i nacionalne švicarske tiskovine smo također zainteresirali za svoj smioni projekt i one nisu štedjele na pohvalama.
Pokrenuli smo 1992. školski list Govorimo hrvatski koji izlazi do danas jedanput godišnje. Nastava hrvatskoga jezika i kulture namijenjena je djeci hrvatskih državljana s privremenom ili stalnom adresom u Švicarskoj Konfederaciji, odnosno djeci koja žive u Švicarskoj, a kojima je hrvatski jezik obiteljski jezik, kao i svoj djeci koja žele učiti hrvatski jezik i upoznati hrvatsku kulturu, a za to imaju potrebno jezično predznanje.
Uz hrvatski jezik i književnost, koji su temelj poduke, nastava uključuje i stjecanje znanja o povijesnoj, kulturnoj i prirodnoj baštini Republike Hrvatske. Organizacija nastave ima svoje specifičnosti; ona se, u pravilu, odvija uvijek u prostorijama švicarskih škola u poslijepodnevnim satima nakon redovne nastave. Učenici su podijeljeni u dvije skupine koje su prema dobnim karakteristikama izrazito heterogene; prvu skupinu čine djeca od predškolskog uzrasta do 4. razreda, a unutar druge skupine nastavu pohađaju polaznici 5. do 8. razreda. Srednjoškolci pak imaju priliku nastaviti svoje školovanje u uredu u Dietikonu ili s drugom nastavnom skupinom u mjestu gdje žive.
Prema aktualnim podatcima u školskoj godini 2015./2016. nastava se održava u 20 kantona, odnosno na 63 nastavna mjesta diljem Švicarske. Hrvatsku školu pohađa oko 900 učenika koje podučava 14 učitelja. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u potpunosti organizira i financira hrvatsku nastavu te odabire i zapošljava učitelje koji se na rad upućuju na mandat od četiri godine na temelju Pravilnika o uvjetima i postupku izbora učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu.
Ured Hrvatske škole u Švicarskoj nalazi se u Dietikonu i mjesto je rada koordinatorice koja je zadužena za vođenje cjelokupne administracije, praćenje rada učitelja, suradnju i nazočnost na sastancima švicarskih ureda za odgoj i obrazovanje, suradnju s hrvatskim institucijama, udrugama i katoličkim misijama, organizaciju raznih izvanškolskih aktivnosti poput kazališnih i književnih susreta, nabavku udžbenika, izradu školskog lista, ispunjavanje formulara i mrežnih obrazaca za kantonalne školske vlasti i dr.
Jedna od najvećih izvanškolskih aktivnosti na koju možemo biti izrazito ponosni svakako su Kazališni susreti malih glumačkih družina učenika Hrvatske škole, koji su ove godine bili posebno svečani jer smo se okupili deseti, jubilarni put. Suradnja s hrvatskim diplomatskim predstavništvima ostvaruje se i na kulturnom planu pa se tako u Generalnom konzulatu u Zürichu i u Veleposlanstvu u Bernu svakoga prosinca organizira izložba dječjih likovnih radova; ove godine naslovljena je Hrvatski izumi.
Povezivanje s domovinom ostvaruje se na razne načine: dopisivanjem s vršnjacima, sudjelovanjem na raznim likovnim i literarnim natječajima ( „Haiku natječaj“ OŠ Vežica Rijeka na kojemu smo osvojili 1. i 3. mjesto, „Tin i ja“ OŠ Vrgorac, „Obitelj u očima djeteta“ Dječjeg doma Klasje iz Osijeka, „Glagoljica u dječjem oku i srcu“ Iserlohn − Rim – Molise − Zagreb 2016. i dr. ), zatim izletima u Hrvatsku, spomenutim humanitarnim akcijama, a posebno se ponosimo zajedničkim projektima poput „Priče o srcima“ učiteljice Božice Matak.
Dva puta godišnje ( na kraju prvoga polugodišta i na kraju školske godine ) učitelji svojim učenicima dijele svjedodžbe s ocjenom iz predmeta Hrvatski jezik i književnost. U mnogim kantonima ta se ocjena unosi u svjedodžbu švicarske škole i ravnopravna je ostalim ocjenama. Izvanškolske aktivnosti
Bitan su segment Hrvatske nastave i izvanškolske aktivnosti djece poput nastupa na priredbama koje organiziraju Hrvatske katoličke misije. U pravilu su dvije takve priredbe godišnje; jedna povodom blagdana Sv. Nikole ili Božića te druga u proljeće, kada slavimo Majčin dan. To su događaji kako zabavnog, tako i poučnog karaktera tijekom kojih imamo priliku za druženje i kada učenici svojim obiteljima i svima prisutnima prezentiraju naučenu recitaciju, pjesmu ili igrokaz. S katoličkim misijama surađujemo još i u vidu uređivanja stranice Hrvatske škole u Movisu i dr.
U uredu Hrvatske škole u Dietikonu za djecu, roditelje i sve zainteresirane jednom godišnje održi se Književni susret na kojem ugostimo poznatog književnika ili književnicu iz domovine, a često se organiziraju i kreativne radionice od kojih izdvajamo ovogodišnju Uskršnju radionicu kada smo imali priliku podučiti se tradicionalnom ukrašavanju pisanica voskom.
Jedna od najvećih izvanškolskih aktivnosti na koju možemo biti izrazito ponosni svakako su Kazališni susreti malih glumačkih družina učenika Hrvatske škole, koji su ove godine bili posebno svečani jer smo se okupili deseti, jubilarni put. Početci kazališnih aktivnosti sežu u 2007. godinu kada je tadašnja koordinatorica Marijana Ćorluka u Trimbachu organizirala prvi susret. Od tada pa sve do danas na kazališnim daskama diljem Švicarske izveden je velik broj predstava u kojima su nastupile stotine učenika hrvatske nastave. Tijekom deset godina u svaki nastup uloženo je mnogo truda i rada učenika, učitelja i roditelja koji prepoznaju važnost njegovanja materinjeg jezika.
Suradnja s hrvatskim diplomatskim predstavništvima ostvaruje se i na kulturnom planu pa se tako u Generalnom konzulatu u Zürichu i u Veleposlanstvu u Bernu svakoga prosinca organizira izložba dječjih likovnih radova; ove godine naslovljena je Hrvatski izumi.
Mnogi učitelji pokreću i sa svojim učenicima i roditeljima realiziraju humanitarne akcije u kojima pomažu obiteljima slabijeg imovinskog stanja u domovini.
Povezivanje s domovinom ostvaruje se na razne načine: dopisivanjem s vršnjacima, sudjelovanjem na raznim likovnim i literarnim natječajima ( „Haiku natječaj“ OŠ Vežica Rijeka na kojemu smo osvojili 1. i 3. mjesto, „Tin i ja“ OŠ Vrgorac, „Obitelj u očima djeteta“ Dječjeg doma Klasje iz Osijeka, „Glagoljica u dječjem oku i srcu“ Iserlohn − Rim – Molise − Zagreb 2016. i dr. ), zatim izletima u Hrvatsku, spomenutim humanitarnim akcijama, a posebno se ponosimo zajedničkim projektima poput „Priče o srcima“ učiteljice Božice Matak.
Dva puta godišnje ( na kraju prvoga polugodišta i na kraju školske godine ) učitelji svojim učenicima dijele svjedodžbe s ocjenom iz predmeta Hrvatski jezik i književnost. U mnogim kantonima ta se ocjena unosi u svjedodžbu švicarske škole i ravnopravna je ostalim ocjenama.
Opširnije https://moja-domovina.net/2020/05/25/ususret-tridesetoj-obljetnici-hrvatska-nastava-u-svicarskoj/
Tekst: Tihomir Nuić
