Tragovima Hrvata na Ognjenoj zemlji

Proslava 100. obljetnice osnutka Hrvatskog doma u Punta Arenasu trajala je tri dana, i to u hotelu Dreams, zatim u dvorani sportskog kluba Sokol, a nedjeljnu misu posvećenu klubu predvodio je Fredi Subiabre Matiacha. Nazočila je i Nives Malenica, veleposlanica RH u Santiagu de Chile. 

U splitskom Pučkom listu iz 1914. godine, u vijestima iz Punta Arenasa, pisalo je: Tamošnja brojna i radina naša kolonija odlučila je graditi Hrvatski dom koji će stajati blizu 200.000 kr. Da je rodoljublja u domaćih bogataša koliko u naših iseljenika…
Već iduće godine, 1. ožujka, održana je sjednica u zgradi koja i danas postoji u ulici Errazuriz, te je osnovano Hrvatsko pripomoćno društvo iz kojeg je kasnije nastao jugoslavenski, a zatim i Hrvatski dom. Prvi upravni odbor sačinjavali su: Jorge Jordan, Lucas Bonačić, Simon Macan, Esteban Domić, Slavo Brnčić, Miroslav Tartaglia, Nicolas Štambuk, Rafael Mikušić, Felipe Turina i Jorge Kučan.
Ove godine svečano je obilježena 100. obljetnica osnutka Hrvatskog doma. Svečanost je trajala tri dana, od 12. do 14. ožujka, i to u hotelu Dreams, zatim u dvorani sportskog kluba Sokol, te je na kraju nedjeljna misa bila posvećena klubu a predvodio ju je Fredi Subiabre Matiacha. Prvog dana nazočna je bila i Nives Malenica, veleposlanica RH u Santiagu de Chile. Hrvatski dom dodijelio je razna priznanja a svakako je najvažnija medalja za zasluge koju je dobio akademik Eugenio Mimica Barassi. Za ovu priliku iz Antofagaste je došlo folklorno društvo Mladost, koje je izvelo plesove iz svih krajeva Hrvatske. Sadašnji predsjednik društva Mario Drpić Diaz planira da i njihov klub krene u tom pravcu, jer u Punta Arenasu su do sada manje bili okrenuti folkloru a više kulturi, jeziku i gastronomiji zahvaljujući sekciji Damas Croatas.

HRVATI NA OGNJENOJ ZEMLJI
Ognjena zemlja je teritorijalno podijeljena na čileanski i argentinski dio. U čileanskom dijelu nalaze se gradovi Porvenir i Cerro Sombrero.
Porvenir je osnovan krajem 19. stoljeća kada se na Ognjenoj zemlji započelo tražiti zlato. Među prvim stanovnicima najviše je bilo Hrvata iz Mimica kraj Omiša, pa je to prezime još uvijek rasprostranjeno po gradu. Tu djeluje Hrvatski klub i brojne ulice nose hrvatska imena, a na vidljivom je mjestu spomenik hrvatskim doseljenicima. Porvenir je glavni grad Ognjene zemlje, smješten je na Mageljanovom prolazu i broji oko 5.500 stanovnika.
Gradić Cerro Sombrero iz provincije Primavera, nije niti postojao do 1947. godine kada je na Ognjenoj zemlji pronađena nafta. Oko nalazišta, izgradilo se radničko naselje, koje je s vremenom dobilo školu, crkvu, bolnicu, kino dvoranu, a dolaskom Amerikanaca i sportski centar pa ga je, tadašnji župan pokrajine Magallanes, Mateo Martinić Beroš službeno proglasio gradom 1965. godine. Cerro Sombrero i danas nema više od 800 stanovnika, ali ima lokalnu samoupravu i gradonačelnika. Tu funkciju obnaša Blagomir Brztilo.
Na argentinskom dijelu Ognjene zemlje, na obali Atlantika, osnovana je salezijanska misija 1893. godine u srcu postojbine Ona Indijanaca (Onaisin-zemlja Ona). Uz nju je kasnije počeo nicati lučki grad Rio Grande, okružen velikim farmama na kojima je za svaku ovcu potrebno osigurati 5 hektara zemlje, da bi imala gdje zimi ispod snijega tražiti hranu. U tom gradu, gdje uvijek puše vjetar, živi i hrvatska zajednica. Nemaju formalno osnovano društvo, ali funkcioniraju kao i da ga imaju. Svake godine obilježavaju Dan državnosti Republike Hrvatske a u glavnoj ulici, Avenidi San Martin, podigli su spomenik s hrvatskim grbom.
Ognjena zemlja prihvatila je brojne Hrvate, pa se i jedan granični prijelaz zove Radman. Granica se prelazi potokom, kroz vodu, jer nema mosta. Ovisno o visini vodostaja, ne mogu proći sva vozila, pa se granica prelazi sjevernije na mjestu San Sebastian.
Na putu prema jugu nalaze se potok Kovačić i rijeka Milna. Najjužniji grad na svijetu, čijeg stanovništva ima oko 30.000 zove se Ushuaia i smješten je na obali kanala Beagle. Ujedno, to je i glavni grad argentinskog dijela Ognjene zemlje i Antarktike. Ushuaia, na jeziku Yagan Indijanaca, znači Uvala koja ulazi u kopno put zapada. Prvi bijelac koji ju je ugledao bio je engleski kapetan Murray koji je uplovio u kanal brodom Beagle. Tu je povijest bogata pričama o brodovima, brodolomima i avanturistima. Među njima bio je i Hrvat sa Zlarina Fortunato Beban koji je tu doplovio, sa sinovima Fortunatom i Tomasom iz Punta Arenasa, krajem 19. stoljeća. Imao je četiri broda koji su se zvali General Garibaldi, Tomasito (Dalmata), Fortunato Viejo i Florencia. Dan danas se u Ushuai nalazi kuća Bebanovih koja je pretvorena u muzej. Samih članova obitelji Beban ima oko 130, ali najvećim dijelom žive u drugim dijelovima Argentine.
Hrvatskih prezimena u Ushuai ima oko 120, najviše ih je s otoka Brača, iz Mimica, te s Hvara. Uočljiva je i škola koja nosi ime po profesorici Olgi Bronzovich. Njen brat Tomo Bronzovich angažiran je u hrvatskoj zajednici koja je priredila i dokumentarnu izložbu o hrvatskim obiteljima u gradu. U Pomorskom muzeju Hrvati su dobili svoj kutak gdje su izložili jednu nošnju i neke stvari koje ih podsjećaju na domovinu svojih predaka.

OTOK NAVARINO
Otok Navarino spada pod teritorij Čilea, a smješten je nasuprot gradu Ushuai. Državna granica prolazi sredinom kanala Beagle. Na otok se odlazi brodom iz Ushuaie u Puerto Navarino jer je tu kanal najuži i tu se nalazi samo postaja čileanske mornarice. Otok je slabo naseljen a najveće mjesto je Puerto Williams, mornarička baza u kojoj započinje cvjetati turizam, gdje živi oko 2.000 stanovnika. Zapadnjaci su sve više zainteresirani za posjet kraju svijeta i području na kojem su nekada živjeli Indijanci plemena Yagan. Otok je bogat rudama, ugljenom i zlatom, što je dovelo bijelce koji su poremetili sklad s prirodom što su ga imali domoroci. Indijanci su hodali goli, mazali su se kitovom mašću i unatoč tome što je maksimalna temperatura mora u kanalu +9 stupnjeva, Indijanke su ronile da bi skupljale školjke. Bijelci su im donijeli viruse i bakterije na koje nisu bili otporni, odjenuli su ih a sve je na kraju dokrajčio alkohol. Zadnja čistokrvna Indijanka plemena Yagan, bila je Rosa koja je umrla pred skoro 40 godina a razgovore s njom, u svojoj knjizi, objavila je Patricia Štambuk Mayorga, koja je zahvaljujući tome što je sačuvala podatke o životu Yagana proglašena dopisnim članom Čileanske akademije. Rosa je bila supruga zadnjeg plemenskog poglavice koji se zvao Jose Miličić. Imao je hrvatsko prezime jer ga je kao malog posvojio Bračanin Ante Miličić. U Puerto Williamsu postoji naselje Ukika gdje žive oni koji imaju još nešto Indijanske krvi. U kući Rose Miličić sada stanuje Cristina Calderon. Ona je posljednja koja je polu Indijanka i polu bjelkinja, dok svi ostali imaju puno manje Indijanske krvi.
U malom Puerto Williamsu i danas ima Hrvata. Građevinsko poduzeće zove se Viličić, a i sam komandant pomorskog pojasa Beagle i mornarički guverner Puerto Williamsa koji se zove Patricio Espinoza Sapunar, Bračanin je s majčine strane. Na južnoj strani otoka nalazi se uvala Beban, nazvana po Fortunatu Bebanu a planinski vrh na zapadnoj strani otoka zove se Vrsalovic. Visok je 642 metra a naziv je dobio po Juliu Vrsaloviću koji je tu tražio zlato.
Na zapadnoj strani otoka Navarino nalazi se kanal Murray. Jedini otok koji postoji u kanalu zove se Martinic a ime je dobio po Mateu Martiniću Berošu, akademiku, povjesničaru i nekadašnjem županu.

OTOK LENOX
Uz otok Navarino, na istočnoj strani kanala Beagle, nedaleko Rta Horn, smještena je otočna skupina sastavljena od tri otoka Lennox, Picton i Nueva. Otoci spadaju u provinciju Čileanska Antarktika. Krajem 19. stoljeća, kada su tamo živjeli Indijanci plemena Yagan, čileanska vlada odobrila je koncesije na otocima, zbog eksploatacije ruda i razvoja stočarstva. Lennox je dobio Stipe Lončarić, Picton Thomas Bridges, a Nuevu, već spomenuti, Ante Miličić.
Otok Lenox bogat je nalazištima zlata pa, pa unatoč teškim životnim uvjetima, Hrvati nisu žalili truda, tu potražiti egzistenciju. Jedan od upornijih bio je Ivo Borić s Ugljana, čijim imenom je nazvan i jedan potok na Lenoxu a to je Arroyo Boric.
Danas na otoku Lenox nitko više ne živi, osim jedne obitelji časnika čileanske mornarice, koji kontrolira morski promet. Njegova djeca nemaju problema s virozama poput onih u gradu, jer toga tu nema.
U znak sjećanja na Hrvate koji su na otoku stvarali egzistenciju u teškim uvjetima, a na inicijativu Matea Martinića Beroša, Hrvatski dom iz Punta Arenasa postavio je u uvali Lenox spomenik s brončanom spomen pločom 6.12. 1978. godine. Predsjednik doma tada je bio profesor Andro Kukolj, a spomenik je postavljen povodom stote obljetnice dolaska prvih Hrvata u Magallanes. Bili su to braća Paravić i Petar Zambelić. Prema procjeni autorice ovih redaka, to je najjužniji spomenik Hrvatima na svijetu, ali i bilo kojoj naciji uopće.
Na otok Lenox, danas se može doći samo dobrotom čileanske mornarice. Matičina voditeljica Branka Bezić Filipović imala je tu čast da mornaričkim brodom dođe na otok, te da u ime Hrvatske matice iseljenika, Počasnog konzulata Republike Hrvatske u Punta Arenasu i Hrvatskog doma iz Punta Arenasa, položi cvijeće na spomenik. Taj emocionalni trenutak podijelila je s komandantom Patriciom Espinozom Sapunarom i posadom broda Alacalufe.

Tekst: Branka Bezić Filipović