U pečuški Hrvatski vrtić Sv. Nikola je došao posjetiti djecu u skupinama Bubamare, Tulipani, Visibabe i Leptiri. Oni su ga nestrpljivo čekali, crtali danima za njega, vježbali pjesmice i recitacije i ukrašavali svoju sobu. Jedna skupina je čak i u karanteni vježbala, ali i ona došla u vrtić
Što reći svetom Nikoli? Zahvaliti mu se što je prevalio tako dugi put i došao već 4. prosinca u pečuški Hrvatski vrtić posjetiti djecu u skupinama Bubamare, Tulipani, Visibabe i Leptiri. Oni su ga nestrpljivo čekali. Crtali su već danima za njega, vježbali pjesmice i recitacije ukrašavali svoju sobu. Jedna skupina je čak i u karanteni vježbala, ali je do 4. prosinca i ona došla u vrtić i čekala Svetog Nikolu. Jako mu je bila teška torba, imao je par pomagača ali ipak je najveći dio puta torbu nosio sam.
Na žalost, sobovi su nenadano uzeli odmor, tako da je na put morao pješke, rekao mi je češkajući svoju dugu bijelu bradu. Ostao je dugo u vrtiću, iako ima puno posla jer dok je sve poslušao, kušao kolače i popio topli čaj, primio darove, trebalo je vremena. A i zaplesao je. Nisam ni znala da Sveti Nikola tako dobro pleše. Pokazao je kako bez problema pleše hrvatske plesove a znao je skoro i sve pjesmice, pa je i zapjevao s djecom. Puno se i fotografiralo. Dok je odlazio, namignuo mi je i upitao: „Jesi li očistila svoje čizmice?” Radosno sam rekla da jesam.
(Branka Pavić Blažetin / Hrvatski glasnik / MCC)