Godinu 2016. osječka je Umjetnička akademija proglasila Godinom Mije Čorak Slavenske, čemu se priključio i njezin rodni grad. Dvodnevni znanstveni skup okupit će tom prigodom znalce iz teorije i prakse: plesa, kazališta, povijesti, povijesti umjetnosti, književnosti, filma, kulturologije i pedagogije
Prošle godine u Los Angelesu – u kategoriji Umjetnost i kultura / povijest – premijerno je prikazan film „Mia, a Dancer’s Journey“, koji govori o životnom i umjetničkom putu Mije Čorak Slavenske. Dokumentarac o slavnoj Brođanki, nakon deset godina snimanja, oživio je na velikom platnu maestralnu Mijinu plesnu umjetnost. I ne samo to, nagrađen je u spomenutoj kategoriji na 67. dodjeli Emmyja. Nagradu su primili producenti Ted Sprague, Kate Johnson i Brenda Brkusic u ime umjetničine kćeri, Marije Ramas. Kći, rođena u braku s austrijskim politologom Kurom Neumannom, film o majci temelji na Mijinoj (neobjavljenoj) autobiografiji. Film je ove godine dobio i nagradu na 66. godišnjem natjecanju “Golden mike” koji dodjeljuje Udruga radijskih i televizijskih novosti, a osvojio ju je u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma.
Iz rodnoga Broda na Savi Mia Teodora Dragica, kći mr. Milana Čorka i Hedvige Čorak rođ. Palmer, preselila je 1917. u Zagreb. U brodskom Hrvatskom domu 1929. je nastupala kao već afirmirana balerina, a 1934. je postala primabalerina. Bila je prva primabalerina Hrvatica u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Novine su sredinom tridesetih o njoj pisale hvalospjeve. Slavenska se u svijetu baleta probila na plesnoj olimpijadi u Berlinu 1936., no svoj pravi međunarodni debi imala je u Parizu 1938. Poznata je i po nastupu u filmu “La Mort du Cygne”/Smrt labuda iz 1937., koji je postigao veliki uspjeh u SAD-u pod naslovom “Ballerina”. U Ameriku je došla s Ballet Russe de Monte Carlo, pedesetih je imala i svoju trupu (Slavenska-Franklin Ballet). Plesala je sve poznate baletne uloge, no zauvijek će biti zapamćena njena interpretacija Blanche DuBois u “Tramvaju zvanom žudnja”. Otvorila je u New Yorku vlastiti plesni studio 1960. Godine 1969. preselila je u Los Angeles i predavala balet na Kalifornijskom institutu za umjetnost pri UCLA. Jedna od triju najvećih balerina 20. stoljeća, i svakako najveća među hrvatskima, umrla je 2002. u Kaliforniji. Urna s njezinim posmrtnim ostacima prenesena je na zagrebačko groblje Mirogoj 2005. godine.
Premda je u svijetu postigla ogromni uspjeh, o njoj se u domovini malo, ili uopće nije govorilo. Dokaz da domovina ipak nije zaboravila svoju baletnu zvijezdu međunarodno je baletno natjecanje koje nosi njezino ime, i koje se bijenalno, od 2008., održava u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog društva profesionalnih baletnih umjetnika. Na natjecanju se dodjeljuje i Nagrada „Slavenska Dance Preservation“ pod pokroviteljstvom Marije Ramas. Godine 2004. je premijerno, u zagrebačkom HNK-u, prikazan i prvi hrvatski dokumentarni film o Miji Čorak Slavenskoj “Slavenska nostra”, kojega je režirao Jakov Sedlar. Dokumentarac u trajanju od 45 minuta Sedlar je snimao četiri mjeseca prije smrti umjetnice, u Los Angelesu. Iste godine predstavljena je i monografska knjiga “Mia Čorak Slavenska” dvoje autora – Maje Đurinović i Zvonimira Podkovca, u izdanju “Naklade MD” i ogranka Matice hrvatske Slavonski Brod. Plesna publicistkinja Đurinović najbolja je domaća poznavateljica imena i djela Slavenske. Desetljeće nakon toga „ Mia Čorak Slavenska – mjesta i putovi” fotomonografija – u elektroničkom obliku- poznatoga brodskoga novinara i publicista Stribora Uzelca Schwendemanna predstavljena u sklopu manifestacije “Dani plesa” 2014. Ovo natjecanje posvećeno velikoj umjetnici ove će se godine u Brodu održati po 13. put.
Godinu 2016. osječka je Umjetnička akademija proglasila Godinom Mije Čorak Slavenske, čemu se priključio i njezin rodni grad. Program kreće 20. veljače, na rođendan Slavenske. Dvodnevni znanstveni skup, u Osijeku i Brodu, okupit će znalce iz teorije i prakse: plesa, kazališta, povijesti, povijesti umjetnosti, književnosti, filma, kulturologije i pedagogije, a ljubitelji plesne umjetnosti moći će tjedan dana uživati u programima raznih plesnih skupina.
Tekst: Diana Šimurina-Šoufek
