Treću nagradu osvojio je pjesnik, antologičar, kulturtreger i diplomat Drago Štambuk. Trenutačno je hrvatski veleposlanik u dalekom Brazilu. Pjesnik će dio ovog ljeta provesti u rodnim Selcima na Braču, na jedinstvenoj manifestaciji koja sljubljuje i kaj i ča i što i pjesnike ovjenčava maslinovim vijencem na Trgu poezije
Dok traje 49. natječaj Večernjeg lista, onaj prošli došao je do svog velikog finala, i to u zagrebačkom hotelu Esplanade koji je volio i Miroslav Krleža. Ocjenjivački sud, u kojem su bili Milivoj Solar (predsjednik), Julijana Matanović, Bojana Radović, Zoran Ferić, ali i vječni Tomislav Sabljak, selektor natječaja od njegovih početaka, proglasili su pobjednike među kojima je i jedna dama, Korana Serdarević, u 48 natječaja tek treća laureatkinja natječaja koji uporno promiče kratku priču, literarnu formu koja je i te kako bliska novinama i novinskom slogu. Drugu nagradu dobio je likovni umjetnik, ali i pisac Dimitrije Popović, jedan od najnagrađivanijih autora posljednjih sezona, ali i pjesnik i diplomat Drago Štambuk.
Priče se objavljuju u Obzoru, subotnjem prilogu Večernjeg lista, u redovitom ritmu. Nije teško izračunati da je proteklih desetljeća u Večernjem listu objavljeno više od dvije tisuće priča, a da su literarni natjecatelji, a među njima su bila i prva imena hrvatske literature, ali i potpuni anonimci i početnici, na ocjenu prvo selektoru Sabljaku, a onda i stručnom ocjenjivačkom sudu, koji se svake godine mijenja, poslali na desetke tisuća priča. To je pravo more sudbina, likova, autorica i autora, stilova, ali i nevjerojatno plastičan uvid u hrvatsku književnu, ali i društvenu stvarnost. Uz natječaj Večernjeg lista, mijenjala se i hrvatska književnost, kao što se mijenjala i hrvatska povijest. No, natječaj je izdržao sve izazove, od političkih i ekonomskih do onih internetskih. Danas u Hrvatskoj postoje deseci natječaja za kratku priču, ali samo jedan nosi ime Ranka Marinkovića. Ovaj Večernjakov. I baš on 2014. godine slavi pola stoljeća svog postojanja.
Treću nagradu osvojio je pjesnik, antologičar, kulturtreger i diplomat Drago Štambuk. Trenutačno je hrvatski veleposlanik u dalekom Brazilu pa nije došao na dodjelu nagrada u hotel Esplanade. Bio je veleposlanik i u Indiji, Egiptu i Japanu. Objavio je veći broj zbirki poezije, sastavljao je antologije, ustanovio je hvaljenu pjesničku manifestaciju Croatia rediviva u Selcima na Braču. Dobitnik je pjesničke nagrade Dragutin Tadijanović. Žiri je Štambuka nagradio za bajkovitu priču “Praljin sin”, koja je napisana izrazito arhaičnim jezikom. Kako će takva priča doprijeti do suvremenog čitatelja?
Diplomatu je, kano i piscu, biti posvećenikom univerzalne predaje i općega dobra, na kojima mu je temeljiti istinu o vlastitoj zemlji, a u kontekstu egzemplarne sudbine njegova, i posebice susjednih naroda – odgovara Štambuk.
Kako je trenutačno u Brazilu, zemlji u kojoj se govori portugalski? Pitamo ga koje hrvatske pisce čitaju Brazilci i čitaju li ih uopće.
– Brazilci odnedavno čitaju hrvatskog modernista Radovana Ivšića. Sudjelovao sam zajedno s njegovom udovicom Annie Le Brun u São Paulu u Casa das Rosas na predstavljanju knjige Poesia Reunida, kao prve kompletne knjige prijevoda na portugalski nekog hrvatskog pjesnika. Posebno su ih se dojmile Ivšićeva Mavena i poema Narcis. Također čitaju i uglavnom dobro poznaju djelo Ive Andrića. Znatno ranije tiskano je nekoliko suvremenih jugoslavenskih antologija u kojima je i po nekoliko pjesama hrvatskih autora. Među inima Dragutina Tadijanovića, Gustava Krkleca, Vesne Parun, Jure Kaštelana i Slavka Mihalića – kaže pjesnik koji će i dio ovog ljeta provesti u rodnim Selcima na otoku Braču, na jedinstvenoj manifestaciji koja sljubljuje i kaj i ča i što i pjesnike ovjenčava maslinovim vijencem na Trgu poezije.
Tekst: Denis Derk