Slobodna misao Malkice Dugeč iz Stuttgarta

3 min čitanja

Promicateljica, njegovateljica i čuvarica hrvatske materinje riječi u tuđini, različitim formama pjesničkoga izričaja, od vezanoga do slobodnoga stiha, neposredno ili alegorijama, kako u svojih prethodnih 20-ak pjesničkih zbirki, tako i u Slobodnoj misli, ostaje vjerna u ljubavi prema hrvatskom  jeziku, narodu te prirodnoj i kulturnoj baštini Hrvatske na čvrstim temeljima svoje kršćanske katoličke vjere

Iz tiska je izašla zbirka pjesama Malkice Dugeč Slobodna misao (Tkanica, Zagreb, 2019.).  U predgovoru prof., Lucija Šarčević iz Saarbrückena piše o bogatom književnom opusu pjesnikinje.

Stvarajući neprekinutim slijedom od pjesničkoga prvijenca Crveni biseri (Požega, 1960.), prof. Malkica Dugeč (1936.), najznačajnija hrvatska izvandomovinska pjesnikinja, gotovo već peto desetljeće fizičkom adresom u njemačkom gradu Stuttgartu, a duhovnom uvijek i zauvijek samo u Hrvatskoj i za Hrvatsku, javlja se novom pjesničkom zbirkom Slobodna misao (2019.).

Svojim pjesničkim i proznim radovima za odrasle i djecu zastupljena je u hrvatskim antologijama, leksikonima, čitankama te u najnovije vrijeme i u izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda ‚Miroslav Krleža‘. Višestruko nagrađivana književnim nagradama i priznanjima, među kojima se osobito ističu: nagrada „Antun Branko Šimić“, za knjigu pjesama U riječ unjedrena (2007.) te nagrada „Fra Lucijan Kordić“, za zbirku pjesama Žigice vjere (2014.), Malkica se svojim stvaralaštvom ubraja u emigrantsku književnost s ključnom tematikom lirskog opusa vezanom za hrvatski jezik i skrb za njega, čime se svrstava u najplodnije stvarateljice hrvatske izvandomovinske nacionalne književnosti.

Promicateljica, njegovateljica i čuvarica hrvatske materinje riječi u tuđini, različitim formama pjesničkoga izričaja, od vezanoga do slobodnoga stiha, neposredno ili alegorijama, kako u svojih prethodnih 20-ak pjesničkih zbirki, tako i u Slobodnoj misli, ostaje vjerna u ljubavi prema hrvatskom  jeziku, narodu te prirodnoj i kulturnoj baštini Hrvatske na čvrstim temeljima svoje kršćanske katoličke vjere. Riječ je uglavnom o rodoljubnoj i refleksivnoj (misaonoj) poeziji koja se nerijetko stapa jedna s drugom.

Formalno, zbirka je podijeljena u dvanaest ciklusa, a sadržajno u lijepu bistru rijeku riječi, koja zrcali iskrenu, neposrednu i žarku ljubav prema domovini.

Zajedno sa svojim suprugom Malkica je sedamdesetih godina morala emigrirati iz Hrvatske. Baveći se aktivno hrvatskim jezikom – od pisanja poezije i vođenja književnih susreta djeci hrvatskih građana u sklopu Hrvatske nastave, zatim u Hrvatskoj katoličkoj misiji, Hrvatskoj zajednici te pri Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Stuttgartu do sudjelovanja na pjesničkim susretima i kongresima u Hrvatskoj – ubraja se u nezamjenjive ambasadorice i promicateljice hrvatskoga izvandomovinskog literarnog i kulturnog neba.

(fenix-magazin.de)

Podijeli ovaj članak

Slobodna misao Malkice Dugeč iz Stuttgarta

3 min čitanja

Promicateljica, njegovateljica i čuvarica hrvatske materinje riječi u tuđini, različitim formama pjesničkoga izričaja, od vezanoga do slobodnoga stiha, neposredno ili alegorijama, kako u svojih prethodnih 20-ak pjesničkih zbirki, tako i u Slobodnoj misli, ostaje vjerna u ljubavi prema hrvatskom  jeziku, narodu te prirodnoj i kulturnoj baštini Hrvatske na čvrstim temeljima svoje kršćanske katoličke vjere

Iz tiska je izašla zbirka pjesama Malkice Dugeč Slobodna misao (Tkanica, Zagreb, 2019.).  U predgovoru prof., Lucija Šarčević iz Saarbrückena piše o bogatom književnom opusu pjesnikinje.

Stvarajući neprekinutim slijedom od pjesničkoga prvijenca Crveni biseri (Požega, 1960.), prof. Malkica Dugeč (1936.), najznačajnija hrvatska izvandomovinska pjesnikinja, gotovo već peto desetljeće fizičkom adresom u njemačkom gradu Stuttgartu, a duhovnom uvijek i zauvijek samo u Hrvatskoj i za Hrvatsku, javlja se novom pjesničkom zbirkom Slobodna misao (2019.).

Svojim pjesničkim i proznim radovima za odrasle i djecu zastupljena je u hrvatskim antologijama, leksikonima, čitankama te u najnovije vrijeme i u izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda ‚Miroslav Krleža‘. Višestruko nagrađivana književnim nagradama i priznanjima, među kojima se osobito ističu: nagrada „Antun Branko Šimić“, za knjigu pjesama U riječ unjedrena (2007.) te nagrada „Fra Lucijan Kordić“, za zbirku pjesama Žigice vjere (2014.), Malkica se svojim stvaralaštvom ubraja u emigrantsku književnost s ključnom tematikom lirskog opusa vezanom za hrvatski jezik i skrb za njega, čime se svrstava u najplodnije stvarateljice hrvatske izvandomovinske nacionalne književnosti.

Promicateljica, njegovateljica i čuvarica hrvatske materinje riječi u tuđini, različitim formama pjesničkoga izričaja, od vezanoga do slobodnoga stiha, neposredno ili alegorijama, kako u svojih prethodnih 20-ak pjesničkih zbirki, tako i u Slobodnoj misli, ostaje vjerna u ljubavi prema hrvatskom  jeziku, narodu te prirodnoj i kulturnoj baštini Hrvatske na čvrstim temeljima svoje kršćanske katoličke vjere. Riječ je uglavnom o rodoljubnoj i refleksivnoj (misaonoj) poeziji koja se nerijetko stapa jedna s drugom.

Formalno, zbirka je podijeljena u dvanaest ciklusa, a sadržajno u lijepu bistru rijeku riječi, koja zrcali iskrenu, neposrednu i žarku ljubav prema domovini.

Zajedno sa svojim suprugom Malkica je sedamdesetih godina morala emigrirati iz Hrvatske. Baveći se aktivno hrvatskim jezikom – od pisanja poezije i vođenja književnih susreta djeci hrvatskih građana u sklopu Hrvatske nastave, zatim u Hrvatskoj katoličkoj misiji, Hrvatskoj zajednici te pri Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Stuttgartu do sudjelovanja na pjesničkim susretima i kongresima u Hrvatskoj – ubraja se u nezamjenjive ambasadorice i promicateljice hrvatskoga izvandomovinskog literarnog i kulturnog neba.

(fenix-magazin.de)

Podijeli ovaj članak
Skip to content