Vodstvo Hrvatskog nacionalnog vijeća je u povodu početka školske godine upozorilo kako se u većini škola u kojima postoji nastava na hrvatskom jeziku još uvijek nedovoljno angažira jezično stručni kadar za potrebe te nastave, iako je to predviđeno zakonom. Jezično stručnog kadra za nastavu na hrvatskom je iz godine u godinu sve više. Naime, jezičnu stručnost kandidat stječe ukoliko je barem jedan ciklus školovanja pohađao na hrvatskom jeziku u Srbiji ili u Hrvatskoj te je nostrificirao stječenu svjedodžbu ili diplomu ili ukoliko je završio Lektorat hrvatskog jezika i književnosti koji od 2018. postoji pri Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Lektorat je do sada završilo dvadesetak prosvjetnih djelatnika, a iz godine u godinu povećava se i broj nekadašnjih učenika hrvatskih odjela koji završavaju fakultete s kojima mogu raditi u prosvjeti, te bi oni, kako navode u HNV-u, trebali naći svoje mjesto u obrazovanju na hrvatskom jeziku. Međutim, po riječima predsjednice Vijeća Jasne Vojnić, upošljavanje ovog kadra ide sporo i uz izvjesni otpor pojedinih ravnatelja škola »što donekle možemo razumjeti iz njihovih pozicija, ali će se ipak morati pronaći zajedničko rješenje«.
»Kadar koji je jezično nestručan u nastavi na hrvatskom jeziku morat će biti iskazan na listama potreba, a mjesto će morati biti popunjeno stručnjakom koji se bude javio na natječaj. To će dovesti do određenih pomjeranja, ali je takav prijelazni period neminovan kojeg sada već i nastavnici i učitelji postaju svjesni. Mnogi nastavnici i učitelji na žalost bez dokaza o poznavanju hrvatskog jezika neće imati prioritet u odnosu na kolege s dokazom o jezičnoj kompetenciji«, kaže Jasna Vojnić.
Problemi vezani uz ovo pitanje javili su se pred početak škole u većini škola u kojima se nastava odvija na hrvatskom jeziku.
»U pojedinim školama postoje jezično stručni profesori kojima je isprva dan samo određeni postotak nastave, a ostatak je dan jezično nestručnoj osobi, jer su ravnatelji škola smatrali da imaju tu vrstu autonomije. Teško se može razumjeti da i nakon 19 godina postojanja nastave na hrvatskom jeziku ni jedna instanca prosvjetnih vlasti u Srbiji nije na ispravan način razriješila ovo pitanje. Nakon naših intervencija prema Ministarstvu prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije i članovima Međuvladina mješovita odbora za zaštitu prava manjina između Srbije i Hrvatske, pojedini ravnatelji su postupili po naputku, iako su naša očekivanja bila da oni jednostavno poštuju Zakon bez ikakvog ‘pritiska’ s bilo čije strane. O ovom problemu smo razgovarali i s predsjednikom države Aleksandrom Vučićem, jer problem ima i šire razmjere budući da smo imali slučaj da čak i prosvjetna inspekcija u nadzoru škole krši Zakon na način da u izvješću stoji: ‘Direktor je izjavio da navedena lica znaju hrvatski jezik, međutim to se nije moglo utvrditi jer se u njihovim personalnim dosijeima ne nalazi dokaz o tome!’ Svaki komentar na ovakvu tvrdnju je suvišan, izvješće ponižavajuće, a nereakcija nadređenih službi na sve to obeshrabrujuća. Ipak, reagiranje supredsjedatelja Međuvladinog mješovitog odbora Ivana Bošnjaka ove školske godine daje nadu da će se rješavanju problema možda jednom i sustavno pristupiti«, kaže Jasna Vojnić.
Bilo je i slučajeva da jezično stručni profesori konkuriraju u više škola, a da zbog toga što ravnatelji ne iskažu potrebu za jezično stručnim kadrom ili zbog nespremnosti da se nastava zastupi stručno na račun drugog kolege, oni ostaju s jedva »nakrpljenom« normom od 80 posto.
O izazovima upošljavanja jezično stručnog kadra na hrvatskom jeziku razgovarali smo i s Isom Planićem, ravnateljem srednje Politehničke škole iz Subotice, jedne od škola u kojima se izvodi nastava na hrvatskom jeziku. Planić smatra kako su tamošnji profesori stručno kompetentni da izvode nastavu na hrvatskom jeziku, jer su završili fakultete na srpskohrvatskom jeziku. Dodaje i kako su primljeni u radni odnos na neodređeno vrijeme i da uspješno godinama unatrag realiziraju programe nastave na hrvatskom jeziku.
»Nadam se da će i ubuduće to raditi uspješno, a spremni su naravno na stručno usavršavanje gdje god je to potrebno i moguće«, kaže Planić, dodajući kako profesorima treba dati mogućnosti, vremena i prostora da se stručno osposobe, sukladno željama Hrvatskog nacionalnog vijeća.
Kao jedan od problema ističe to što se od profesora očekuje da se usavršavaju »sa svojim vremenom i svojim novcem«.
»To je jedan od problema od kojeg ne treba okretati glavu. Može se povući paralela s uvjetima za jezičnu kompetentnost na mađarskom jeziku, gdje je za to potrebno polaganje samo jednog ispita na fakultetu kako bi se utvrdilo poznavanje ili nepoznavanje jezika. Kod hrvatskog jezika je potrebno pohađati nastavu Lektorata. To nisu isti uvjeti i o tome treba razmisliti«, kaže Iso Planić.
U sklopu Strategije obrazovanja na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji HNV radi na jezičnom osposobljavanju kadra i vjeruju kako će u godinama koje predstoje vjerojatno postojati kadrovi za sve predmete u školama.
»Toga trebaju biti svjesne ne samo škole, već i odgojitelji, učitelji i profesori koji rade u nastavi na hrvatskom jeziku, a nemaju dokaz jezične stručnosti za izvođenje nastave na ovom jeziku«, kaže predsjednica HNV-ova Odbora za obrazovanje Margareta Uršal.
Ističe i to da je od iznimne važnosti da prosvjetni djelatnici ulože svoje vrijeme i svoj novac za stjecanje jezičnih kompetencija (dokaz o jezičnoj stručnosti) za izvođenje nastave na hrvatskom jeziku.
»To nije obveza ravnatelja škola niti obrazovnog sustava Srbije već pojedinca. Ako uloži u svoju izobrazbu, znat će cijeniti to, a onaj tko ne želi, nema se pravo ljutiti ako dođe netko jezično stručan na njegovo radno mjesto«, dodaje Uršal.
Tekst: Hrvatska riječ / D. B. P.