Pjesničku zbirku „Zapaljene svijeće“ objavila je u Zagrebu 2002. godine. Pogovor ovoj zbirci napisala je prof. Zlata Derossi, a pjesme su većim dijelom prevedene na francuski i engleski jezik. U Vancouveru je bila djelatna u hrvatskoj zajednici i članica Društva prijatelja Matice hrvatske kojemu je tri godine bila na čelu
Veru Valčić Belić (Osijek, 1925.) upoznao sam posredstvom njezine pjesničke zbirke „Zapaljene svijeće“, objavljene 2002. u nakladi HKD Sv. Jeronima u Zagrebu. Osobno smo se upoznali 2008. na Danima Hrvatske iseljeničke lirike u Clevelandu. Još je bila u snazi i zračila je neobičnom blagošću i dobrohotnošću.
Drugi naš susret zbio se u Beču 2013., također na Danima Hrvatske iseljeničke lirike. Premda već u godinama i narušena zdravlja, odlučila se na daleki put od Vacouvera do Beča kako bi podijelila sa svojim kolegama ljepotu hrvatske pjesničke riječi.
Boraveći prošle godine u kanadskome gradu Vancouveru, kao gost tamošnjeg Društva prijatelja Matice hrvatske, molio sam domaćine da mi omoguće posjet Veri Valčić Belić, tada najstarijom, ili među najstarijima hrvatskim pjesnikinjama. Nažalost, zbog visokih godina i narušenog zdravlja gospođu Veru našao sam u jednom privatnom sanatoriju za starije ljude s problemom demencije. Ustanova opremljena i uzorna, ali sa zaključanim vratima. Gospođa se Vera spustila lagani koracima s kata gdje se nalazila njezina soba, u prostoriju za posjetitelje i blagim osmijehom pozdravila prijatelja Antuna Živanovića i moju malenkost. Nije nas prepoznala. Na prvi pogled djelovala je zdravo, međutim njezina sjećanja bila su blijeda, a povezivanje činjenica vrlo fragmentirano. Bio sam potresen biološkom sudbinom ove hrabre hrvatske žene, rodoljubive intelektualke, prosvjetarke, pjesnikinje i izbjeglice. Stoga nosim u vlastitome sjećanju Veru Valčić Belić iz ranijih susreta, kada je zračila ljudskom toplinom i sve sugovornike obogaćivala mudrošću i blagošću.
Ubrzo nakon povratka u domovinu stigla je obavijest o smrti Vere Valčić Belić. Zauvijek je napustila svoj hrvatski narod i svoju hrvatsku domovinu našavši vječiti počinak u dalekoj zemlji Kanadi. U pogovoru svoje jedine u Hrvatskoj objavljene knjige „Zapaljene svijeće“ Vera Valčić je priložila kraći tekst pod naslovom „Moj život“.
Zbog loših stambenih ali i socio- psiholoških uvjeta u mjestima službe u Pakračkom kotaru Vera Valčić napušta učiteljsko zvanje, uz kaznu da se više ne može vratiti na posao. Odlučuje se za studij koji je bio nov i stran ženama – studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Dozvolu dobiva od pokojnog kardinala Stepinca. Od 1948. do 1954. marljivo studira zajedno s budućim svećenicima i laicima i stječe diplomu „de studis peractis“ jer, kako sama piše, tadašnji rektor dr. Keilbach nije htio dati ženama nikakve drugačije diplome.
Nakon diplomiranja Vera Valčić napušta Hrvatsku. Odlazi najprije u Belgiju gdje nastavlja studirati i raditi. Upisuje na Katoličkom sveučilištu u Louvainu – studij sociologije i žurnalizma. Nakon završetka ovog studija iseljava se u Kanadu gdje jednu godinu, kako sama piše, „radi kao sluškinja“, a potom dobiva mjesto predavača sociologije i socijalnog nauka Katoličke crkve na Katoličkom sveučilištu u Ottawi. Kao profesorica radi šest godina a potom se preseljava u Vancouver. U Kanadi stvara obitelj 1960. godine. U Vancouveru radi tri godine kao socijalna radnica, predaje francuski jezik na jednoj srednjoj školi, a zatim 1970. otvara vlastiti dječji vrtić „Marigold“ za 60 djece. U ovom gradu ostaje do smrti.
Pjesme je počela pisati još u učiteljskoj školi. Ozbiljnije se vraća poeziji nakon napuštanja domovine. U Vancouveru Vera Valčić Belić djelatna je u hrvatskoj zajednici; drži mnoga predavanja. Postaje član Društva prijatelja Matice hrvatske kojemu je tri godine bila na čelu, organizira gostujuće predavače iz domovine.
Pisala je za djecu i za odrasle. Sama kaže: „Kada sada gledam svoj život, vidim ne samo da sam cijeli život bila ‘učitelj’ nego i da sam taj posao obavljala na svim razinama: vrtić, osnovna škola, gimnazija i sveučilište“. Pjesničku zbirku „Zapaljene svijeće“ objavila je u Zagrebu 2002. godine. Pogovor ovoj zbirci napisala je poznata hrvatska intelektualka iz Zadra, prof. Zlata Derossi. Pjesme u zbirci većim su dijelom prevedene na francuski i engleski jezik. Autorica je ostvarila zavidnu trilingvalnost.
Neka Bog podari Veri Valčić Belić sjaj svoje blizine, neka gleda svaki dan sliku svoje domovine o kojoj je za života sanjala duga desetljeća. Njezin rad i njezina ljubav za domovinu čine ju značajnom kreativnom osobom u našoj dijaspori i zbog toga možemo kazati kako Vera Valčić ulazi u krug muževa i žena koje zaslužuju biti u hrvatskom perivoju od slave.
Tekst : Đuro Vidmarović
Lead Pjesničku zbirku „Zapaljene svijeće“ objavila je u Zagrebu 2002. godine. Pogovor ovoj zbirci napisala je prof. Zlata Derossi, a pjesme su većim dijelom prevedene na francuski i engleski jezik. U Vancouveru je bila djelatna u hrvatskoj zajednici i članica Društva prijatelja Matice hrvatske kojemu je tri godine bila na čelu