Novinsko-izdavačka ustanova Hrvatska riječ prva je profesionalna institucija Hrvata u Srbiji, a osnivač je bila Skupština AP Vojvodine 2002. godine, koja je svoja osnivačka prava 2004. godine prenijela na Hrvatsko nacionalno vijeće, dok je financiranje tjednika ostalo iz pokrajinskog proračuna. U proteklih 17 godina izašlo je 876 brojeva informativno-političkog tjednika Hrvatska riječ
Prije 17 godina, 31. siječnja 2003. godine, izišao je prvi broj obnovljenog informativno-političkog tjednika Hrvatska riječ. Tada su se Hrvati u Srbiji pridružili drugim manjinskim zajednicama koje imaju tjednike na svome materinjem jeziku. S današnjim, izašlo je 876 brojeva Hrvatske riječi.
Novinsko-izdavačka ustanova Hrvatska riječ prva je profesionalna institucija Hrvata u Srbiji, a osnivač ustanove je bila Skupština AP Vojvodine 2002. godine, koja je svoja osnivačka prava 2004. godine prenijela na Hrvatsko nacionalno vijeće, dok je financiranje tjednika ostalo iz pokrajinskog proračuna.
Podsjetili smo se tih davnih dana u razgovoru s profesorom povijesti Kalmanom Kuntićem koji kaže kako mu se čini kao da je još jučer držao prvi broj obnovljene Hrvatske riječi.
»Dakle, najveći dio posla na pokretanju lista obavili su kulturni djelatnici Lazar Merković, Milovan Miković, Tomislav Žigmanov i drugi, a ja sam kao tadašnji pokrajinski zastupnik Hrvatskog narodnog saveza izabran na prijedlog Demokratske opozicije Srbije za Vojvodinu, dobio zadaću pokrenuti inicijativu za obnovu lista, što je nakon nekih godinu i pol urodilo plodom«, kaže Kalman Kuntić, jedan od najzaslužnijih za realizaciju ideje osnutka Hrvatske riječi, dodajući kako ovaj tjednik svakog petka osim informacija donosi i komadiće radosti.(…) Hrvatska riječ je manjinski medij koji sukladno vlastitoj periodici, objektivno informira javnost o najznačajnijim događajima ili procesima u zajednici kojoj se obraća, koji pri tome ima lektorski sređene tekstove, dobru grafiku, te spektar informativnih sadržaja namijenjen mladima i onima manje mladim, pri tome je namijenjen zainteresiranima za politiku, kulturu, gospodarske prilike, i svašta četvrto; ispunjava misiju zbog koje postoji i zbog čega se izdvajaju novci iz pokrajinskog proračuna. Što se tiče grafike, mislim da imate najbolji dizajn među sličnim tjednicima.«
Kuntić naglašava kako niti jedan manjinski list u Srbiji, pa tako niti Hrvatska riječ, ne može opstati ili imati zavidnu kvalitetu, što podrazumijeva dovoljan broj zaposlenika i riješene tekuće troškove, bez podrške iz proračuna.
S prvim predsjednikom Privremenog upravnog odbora NIU Hrvatska riječ Tomislavom Žigmanovim razgovarali smo o njegovoj ulozi kada se osnivala ova prva profesionalna institucija Hrvata u Vojvodini 2002. godine.
»Bila je relativno značajna i sadržajima dosta bogata! Bio sam među pokretačima inicijative za osnutak Novinsko-izdavačke ustanove Hrvatska riječ, suautorom sam sadržaja inicijativnoga dokumenta kojim je pokrenuta inicijativa, koordinirao sam glavne aktivnosti glede poduzimanja potrebnih radnji i izrade dokumenata za osnutak iste s mjerodavnim odborom Skupštine AP Vojvodine za informiranje na čelu s pokojnim Đorđem Subotićem te s tadašnjim našim zastupnikom Kalmanom Kuntićem, bio sam izabran za predsjednika Privremenog upravnog odbora NIU Hrvatska riječ.« Žigmanov naglašava da se u povodu rođendana tjednika trebamo veseliti, te da tjednik donosi svakog petka osim informacija i komadiće radosti.
Odgovarajući na pitanje: je li danas najznačajnija valuta – informacija, Žigmanov kaže kako jest, ali samo ako je pravodobna, istinita i cjelovita!
„No, pamtimo i razdoblja“, kaže, „ kada je tjednik Hrvatska riječ bila ono što bi i trebala biti – medij koji pravodobno, cjelovito i objektivno informira građane na hrvatskome jeziku o svemu što je važno za Hrvate u Vojvodini, s posebnim senzibilitetom za one događaje koji se njih neposrednije i značajnije tiču, što gdjekad uključuje i angažiranost novinara glede zalaganja za ostvarenje ili za obranu javnog interesa ovdašnjih Hrvata. Radujem se što se tomu tako sada stremi.«
O misiji koju neovisni manjinski medij trebaju imati, politolog Duško Radosavljević kaže da u Srbiji nema nezavisnih medija, pa tako ni u sferi manjinskih medija.
»Kopirajući loša iskustva iz okruženja koje je država uspostavila, i manjinske samouprave su kreirale takve novine – svega pomalo, začinjeno manjinskom politikom, folklorom i s previše crkvenih sadržaja, gdje se ponekad probijaju dobri profesionalni sadržaji, ali to je malo da bi ti mediji bili praćeni, široko uvažavani, te pokrenuli zbiljsku raspravu o potrebama nacionalne zajednice, kao i o potrebama uspostave novih, kvalitetno drugačijih društvenih odnosa u cijeloj državi. Umjesto toga imamo pisanja sa zadrškom, jer treba udovoljiti volji ‘dvaju’ gospodara: države i nacionalnog vijeća. Svaki hrabri iskorak treba pozdraviti, ali oni su zbilja rijetki.«
Na korak smo do punoljetnosti, a na čitateljima je da prosude u kojoj mjeri ispunjavamo sve ono što spada u zadatke jednog manjinskog medija. Opširnije http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/5329/Na-korak-do-punoljetstva/
Tekst: Zvonko Sarić